Duh života

 

Moj Gospodine, Kriste moj,

nado prolaznoga svijeta;

Isuse, Živote moj,

Ti si pelud moga cvijeta.

Ti si proljeće i ljeto

koje stiže nakon korizmena posta,

Ti si Biće sveto

i prvina što je nikad nije dosta

kad se Uskrsnuće grijehu javi.

O, da imam Tvoje snage,

da Te duša neprekidno slavi,

Tvoga Duha, riječi blage.

Riječi teške, tvrdi govor

kao što je tvrd mi ovaj vijek;

silne pokore i krepak lovor

kojega si obećao zauvijek.

Ti si Bog moj, a ja Tvoj sam stan,

Ti si duha moga svježi sok;

Ti preobražavaš mi blato u svoj lan,

Ti si rijeke neprolazne tok.

Ti ćeš dati meni preko mora,

preko gradova i klisova

jer bi život bio noćna mora

da ne silaziš s tih visova

samo da pokažeš: „Ovdje budi

gdje je crni gavran s bijelim prsima

da ne misliš da ti duša ludi

i da imaš znak na svojim putima”.

Ti ćeš stati ponad moga tijela

da me svu od najezde obraniš,

Ti ćeš namirisati sva moja djela,

i pomazati me da me čitavu nahraniš.

Ti si mene napojio

kao jedina u pustinji Stijena,

krepkošću me nadojio

da Ti budem blagotvorna sjena.

Ti si moje uslišanje, nevjerica

što je obuzela beskrajne divote zbroj;

ispunjena darima si golubica

iz svog maslinika, Bože i Živote moj!

21.04.2022. 09:10