Puk Te silan čeka na vratima Perivoja,
Tvoje božanske Oaze usred nemira i rata.
Tko se usudi biti ovca, Kriste, Tvoja,
stići će na Sudu do mutnoga zlata.
Put u svetost budi meni zatrpani strah,
velika je odgovornost, a ljubavi premalo
koja caruje gdje luta taj poganski dah,
tamo puno više požrtvovnosti se dalo.
Da me nije pritisnula žega, ne bih ništa uvidjela;
sad sred pustinje sam slobodna Ti zvjerka,
mada trema moja ne dopušta časkom dobra djela,
jača sam u boli od ta straha što me mjerka.
Svaki dan se ispovijedam, a ništa ne činim,
ni za ljude, ni za sebe, ni za Tvoju, Bože, stvar.
Nemam snage, niti vremena da barem hinim
da sam zadovoljna, sretna, da sam Božji dar.
Ipak jedva čekam da me ta oluja mine,
da mi pijesak ne probada tijelo,
da mi Sunce Mlado hladovito sine,
da u sjeni krošnje Križa nađem jelo.
Kamo me pošalješ, rado ja ću poći
kao što Te rado kao povlaštena blagujem
svakog olujnoga dana i pustinjske noći,
svaki put kad riječi Tvoje čujem
da ne misle da si samo varka.
U dubine Tvoje tajne moram zaći
gdje me čeka svesilna Ti ljubav žarka.
Niti jednu drugu stazu sad ne želim naći.
05.04.2022. 14:21
No comments:
Post a Comment
just do it