S Duhom Boga živoga

Isus je tako neposredan.

Kad je hodao svojim rodnim krajevima, bio je vrlo jednostavan u pristupu ljudima, bilo je toliko očigledno ono što je govorio.

Mi, ljudi smo komplicirani, ne vjerujemo jednostavnosti.

Grešnici smo i susrećemo se često s lažima iako ne toliko često koliko optužujemo druge da lažu, takve nam optužbe vrlo tečno silaze s usana, a dolaze nam iz bojažljivih srdaca.

Nitko ne voli da ga varaju, da ga prevare ili nadmudre, ali povjerenje u ljude je jedini i najbrži način kako čovjek može provjeriti i naučiti istinu, čuti i vidjeti činjenice.

Mnogima nije jasno što Isus govori ili zašto nešto čini.

A sve u Bibliji piše. Za tumačenje Biblije potrebni su vjera i znanje.

Katolička Crkva je jedini tumač Svetoga pisma, ali to ne znači da čovjek ne smije samostalno promišljati o bilo kojoj riječi ili događaju koji se prenose kao izvještaji po nadahnutim autorima svetopisamskih knjiga.

Najvažniji činilac u čitanju Svetoga pisma je Duh Sveti koji se za nas zauzima neizrecivim uzdasima kad molimo i u svjetlu vjere čitamo Pismo, naravno, pod uvjetom da smo redovni u sakramentalnom životu.

Zazvati Duha Svetoga uvijek se isplati višestruko: u primanju Boga, u poznavanju i prepoznavanju Boga, ali i naših duša ili čak namisli mnogih srdaca.

To je i jedno od objašnjenja zašto su apostoli Isusu postavljali svakojaka pitanja čije odgovore mi danas uzimamo kao nešto normalno i logično, samo po sebi razumljivo.

Ne znamo kamo ideš, Gospodine, govorili su prije Isusove muke i predanja na križ.

Pokaži nam Oca.

Daj da budemo Tebi s desna.

Dok ne vidim, neću vjerovati.

Ipak su apostoli posebni prijatelji Isusovi, ljubljeni učenici.

To se vidi nakon uzašašća Isusova na nebo gdje sjedi s desne Ocu. Prije svakog značajnog događaja za vjeru apostola Isus je njih pripremao pa je tako i rekao da će im poslati Duha svoga koji će ih uvoditi u svu istinu.

Tek s poslanjem Duha Svetoga, apostoli postaju hrabri, jaki i ustrajni svjedoci Kristovi, svjedoci Njegovih riječi i djela, Njegovoga božanstva i čovještva i predano rade na učvršćivanju katoličke misli i tumačenja čitavoga Svetog pisma.

„Vjerujte u Boga i u mene vjerujte (Iv 14,1b).”

Eto jednostavnoga savjeta.

Vjerujte u Boga.

A tko je taj?

To je Isusov Otac nebeski.

A tko je Isus?

Božji Sin, Božja Riječ koja je ljudskim tijelom postala.

Vjerujte u Isusa, a poslije možete i promišljati o Njegovom čovještvu do mile volje.

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14,9b).”

Evo lijepe tvrdnje, činjenice, istine.

Kad vjerujemo u Boga Oca i Sina, već smo Boga vidjeli, milosrdnog, nježnog, blaga srca, malenoga, čistoga, nevinoga i iskrenoga. Isus je mogao jedini sebi dopustiti potpuno povjerenje u ljude. Ako su bili protiv Njega, znao je odakle to dolazi. Isus vidi ljudska srca jer po Njemu i za Njega smo svi stvoreni. Po Isusu dolazimo Bogu kojemu uskrsavamo na vječno blaženstvo.

Kako to znamo?

Po Duhu Svetome kojega su nam poslali Otac i Sin.

Zato možemo reći i, zahvaljujući ustrajnosti prvih učenika Isusovih, ispovijedati vjeru svoju u jednoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga uz onaj članak „Vjerovanja”:

Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima.

08.05.2020. 21:37