Wednesday, May 20, 2020

Pobjeda Duha






Ogorčeni stihovi

kao kap do kapi

bez reda se nižu.

Ugarci su njihovi

kao dah što hlapi.

Riječi na križu


nemoći i nadahnuća.

Strpljivo se njišu

u zadimljenom zraku

kao rana vruća.

Sami se pišu,

odolijevaju prahu.


To je vatra što se širi

na drvu slaboće,

koje ne izgara,

negdje da se smiri,

kopljem lakoće

da dušu raspara.


Duše Sveti,

Srce spoznaje

koja pada na tjeme,

križ Ti prijeti,

stih nas odaje,

napada nas vrijeme.


Gorčina duševna

počinje davno,

s dolaskom na svijet,

u zdanja ruševna

gdje svima je ravno.

Ti si nam Paraklet,


Branitelj istine

kojega se zove,

koji se vremenom snaži

da prosvjetljenje sine

za duše nove;

moje srce Te traži.


Neću se prosipati

da sačuvam dah

i Tvoje posvećenje.

A stih mora se tkati

da ne bude prah,

da pokosi ogorčenje.

20.05.2020. 01:08



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts