Predaja

Pjesma mi uvijek na vrijeme stiže

da Tebe, Boga za mene počasti,

da Te zagrli u moje ime.

Nota za notom poput kapi se niže

jer Ti si mi, Kriste, jedini Pastir,

Ti ćeš me nositi poslije plime

kad završi ovaj zaziv iz pjene

koja se mojim valima diči

i kad se olujne noći smire.

Tada izlazim van iz ove sjene

koja na Tvoju kolijevku sliči,

naći se rukama koje se šire

kao predaja nemoći velikih vala,

silini ljubavi koja se daje.

I stat ću pred Tebe s pokajanjem,

s gordošću što mi je sva preostala

od imena moga što mi u Tebi traje,

koju odredi vječnim postojanjem.

Nemoćno past će mi ruke niz tijelo,

klecnut će koljena koja mi dade

radi prostiranja duše, prepune leda

od hladnoće što prati nebo bijelo

da bih u kušnji pronašla tračak nade

i da bih dostojno primila kapljice meda

koji od Tvoje se, Isuse, krvi stvara

za sve one hladne i ozeble sate

kad mi je duša od tuge posivjela

jer ona nikada nije mrtva i stara.

I evo, sad širim ruke svoje za Te

jer bez Tebe nikada ne bih preživjela.

27.05.2020. 04:15