Ne sluša svatko,
glazba je trn,
pjesma što daje reći
srcu na kratko
što mu je zrn
kojega valja steći
dok, naizgled, mirno odmara.
Ljepuškaste note
skladno se redaju,
ali srce se uvijek ne otvara.
I strune se pote
da sebe predaju.
Živeći sve svoje
u zatvorenom prostoru
oblaka, peludi i dima,
osluškujem uzdahe Tvoje,
Duše Sveti, melodiju sporu
spoznaje i ptica u njedrima.
Da, to si Ti i ljubavi trag
na mojoj ledenoj koži
iz koje nestaje vlažnost
da bih Ti dostigla dodir blag
ta nadahnuća koje se množi,
a svaki dobiva posebnu važnost
uvijek kad uhvatim neki tračak,
stih ili rimu, tipku ili strunu,
glas ili dah, uzdah ili glas.
Kao povjetarac ili sunčani zračak
na vrhu Tvome ugledam krunu.
To zvuk je kojim se javlja moj spas.
29.05.2020. 20:32
No comments:
Post a Comment
just do it