Kad ostariš, žao ti je mladih koji ostaju kao posrnula djeca novoga doba. Možda ti nije važan svaki novi dan života, ali ti je svakoga novoga dana krivo što mladost zaboravlja stare i trajne vrijednosti.
Ona generacija koja je uvela, po uzoru na drevne narodne običaje čitavoga svijeta prije Isusa Krista, ubijanje djece s manama i žrtvovanje staraca te svih ostalih ranjivih skupina, čedomorstva i kontracepciju, sada je već ostarjeli naraštaj bez ikoga svoga jer došli su neki novi mladi sa svih strana svijeta gdje postoje „zastarjeli” zakoni prema kojima populacija raste, širi se i razmnožava. Više nema mjesta za one koji su bili zdravi, mladi, lijepi, nemilosrdni, bogati i skloni suicidu, usamljeni i tajni alkoholičari ili travopušači, otuđeni i u dubini svoje duše depresivni irezignirani. Sada su ostarjeli, imaju već preko pedeset godina života i čekaju da ih smrt oslobodi.
„I tako svi moramo umrijeti”, depresivno i rezignirano barjaktare mnogi pametnjakovići koji su rođeni normalnim putem, ali sa zlatnom žlicom u ustima i rastavljenim roditeljima kojima je bilo svejedno kakve škole i na koji način će njihova djeca, njihov porod pohađati i završiti.
Njima se pridružuju svi koji pate zbog patnje općenito, ne trpe nikakvu bol, muku i patnje siromaštva, bijede, invaliditeta i slično, i pitaju se zašto i otkud patnja na svijetu.
Zajedničko je tim ideologijama da okreću čovjeka u sebe umjesto da ga čine transcendentnim prema okolini. To je stoga što ne znaju sami od sebe da je pravi Bog u njima, ali još više i izvan njih samih jer njihov bog je novac, želudac, zabava i drogiranje, to jest bacanje u zavaravanje, u laž i neistinu.
Ali Bog je iznad svega pravedan.
Onaj glas, tihi glas nevjerice, očaja i savjesti s kojim se susreću u sebi samima, osuđuje takvo destruktivno razmišljanje pa ti ljudi dolaze do zaključka da nisu zaslužili živjeti iako su mladi, jaki, zdravi, lijepi i bogati, da taj stil života u blagostanju puca kao mjehur od sapunice te se na koncu bave suicidalnim mislima.
Ali tu nije kraj jer i kada podignu ruku na sebe ili ih humano ubiju drugi, novi mladi ljudi i stranci, dolazi uskrsnuće; uskrsnuće na blaženi život ili uskrsnuće na osudu, kako za koga. U svakom slučaju, Život opet dolazi i vraća ih na početak pa više nemaju onu svoju mantru koja ih je dovela u retardiranost, ne mogu više reći da je smrt ok jer smrti nema izvan njihovih usamljenih i samačkih umova.
Rezultat je svega na kraju da takva ideologija ubija svoje pripadnike i da istrebljuje neke dok nekim drugima daje novi život, zemlju, podmladak i prosperitet.
08.05.2020. 07:13
No comments:
Post a Comment
just do it