Prije
svake nove sunčane zrake,
poslije
onih oblaka u svijetu
gdje
se miješamo i odvajamo,
noć
još uvijek pruža svoje krake,
šišmiši
su neki zastali u letu,
a
mi jedno drugime se opajamo.
Nije
meni žao što je doba mraka
jer
već jutro u pticama slijedi.
Evo,
prvi cvrkut krenuo je sada.
One
uvijek dođu prije svijetlih zraka;
taj
mi znak za nove dane vrijedi
kao
vjera ili ljubav, kao nada
kakvu
nude proljeća i praskozorja,
kakvu
prvu spoznajem u Tebi, Kriste,
moj
Gospodine, Sine živoga Boga.
Lađe
uzdižu se na licu im podmorja
kao
stih na licu neke duše čiste
koja
uvijek svjesna je dubinstva svoga.
02.05.2020.
05:11
No comments:
Post a Comment
just do it