Tajni život svetih

Tuga je opipljiva u svom realitetu,

i laka kao pero, ne mora se dijeliti

kao radost ponosna u svom dignitetu

što uvijek želi čitav svijet iscijeliti.

O, kada ću doći i kazne pokupiti

da ih se riješim, da ih odslužim

za sve što sada ne znam upiti

od svjetlosti kojom se služim!

Kada bih spoznala dugove svoje,

kada bih barem za njih znala,

možda bih pronašla njihove broje

i možda ne bih ovako podivljala.

Kao niti u tugama, obazrivosti nema,

koja se naziva svetom pristojnošću,

niti u pustinjama gdje ugiba trema;

realnost osvaja vjerodostojnošću.

I ne možeš imitirati svetost bića,

odglumiti je ni za kratko bilo kome

jer ona se nalazi u srži čistoga žića.

I nosi radost i tugu dok je ne slome

nedaće koje sigurno imaju sveti.

Ne čini se dušom besprijekornom

jer ne znaš što znači Boga htjeti,

a živjet sa zmijom ljubomornom.

Ona bi sve učinila u svojoj moći,

čudne i lukave trikove, laži,

prevare koje zagorčavaju noći

u kojima duša vapi i Boga traži.

Tko uopće pomišlja mučenik biti

ili svetac za kojega slava se lijepi?

Misao samo hoće zmiju izgaziti

sve dok tu dušu Duh ne okrijepi.

A tada, Tebi ću pjevati, Svjetlosti moja,

strpljenje moje i prosvjetljenje

koje me vodi putem do dvora Tvoja,

Kriste, moj Bože, moje jedino htijenje!

06.05.2020. 19:59