Rad - poruka ljubavi

Poruka ljubavi putuje po čitavom svijetu već dugo vremena, od uskrsnuća Isusa Krista do danas.

Na današnji dan slavi se ljudski rad, a vjernici slave posebno najpoznatijega biblijskog pravednika, Svetoga Josipa, radnika. Sveti Josip je bio uzoran zemaljski otac Isusov i zaručnik Blažene Djevice Marije, a naročito je bio čitavoga svoga života pošteni radnik i trudbenik u svjetlu svoje vjere u jednoga pravog Boga.

Sam Isus govori nam da Njegov Otac na nebesima neprekidno radi:

„A Isus im odgovori: 'Otac moj neprestano radi, zato i ja radim' (Iv 5,17)”.

Općenito, čovjek je svagdje u Bibliji pri poslu. Sveto pismo nas uvodi u stvarnost rada, njegove vrijednosti, njegove muke i njegova otkupljenja.

Mnoge reakcije Biblije, gdje se o radu previše nikada nešto posebno ne naglašava, u odnosu na rad naprosto su izraz suda zdrave i čestite savjesti; Biblija je stroga prema besposlici jer lijenčina nema što jesti i prijeti mu smrt od gladi. Također Sveti Pavao naglašava „ako tko neće raditi, neka i ne jede (2 Sol 3,10)”.

Naročito se u Bibliji hvale vrijedne i marljive žene.

No, istinski značaj ljudskom radu daje Bog koji je već prvoga čovjeka, Adama postavio u rajski vrt „da ga obrađuje i čuva (Post 2,15)”.

Ljudski rad je odraz Stvoriteljeva djelovanja, a vjernici znaju da je život Boga uvijek dinamičan, u velikom himnu u Psalmu 104,23 pjeva se o Bogu Stvoritelju koji prikazuje čovjeka kako „jutrom izlazi na dnevni posao i na rad do večeri (usp. Sir 7,15)”. Taj čovjekov rad je razmah Božjeg stvaranja, ispunjavanje Božje volje.

Bolni, često besplodni rad, također je u čovječanstvu i područje na kome grijeh najšire razvija svoju moć. Samovolja, nasilje, nepravda, grabež neprestano čine od rada ne samo preteški teret već i područje mržnje i razdora.

Gospodin je oslobodio svoj narod iz zemlje u kojoj je taj narod mučki robovao. Savez Boga s Izabranim narodom uključuje niz odredbi kojima je svrha učvršćivati rad i to plodan rad jer će Bog „blagosloviti djelo njegovih (radnikovih) ruku (Pnz): tko posadi vinograd, okusit će od njegova roda; tko sagradi kuću, u njoj će stanovati.

Sam Isus je bio i iz radničke obitelji i sam veliki radnik u ranoj mladosti.

No, Isus nas podučava da radimo za hranu nepropadljivu koja ostaje za život vječni (Iv 6,27). Isus donosi kraljevstvo Božje, to je Njegovo poslanje. Jer Kraljevstvo ima prvenstvo pred svim ostalim (Mt 6,33). Tko je zaokupljen hranom, odijevanjem, pićima do te mjere da zaboravlja i propušta Kraljevstvo, izgubio je sve, ma i čitav svijet zadobio. Pred nečim apsolutnim, kakvo je posjedovanje Boga, sve ostalo blijedi; u ovom svijetu, kojega lik prolazi (1 Kor 7,31), važno je samo ono što bez podijeljenosti veže uz Gospodina (1 Kor 7,35).

Tako se priznaje vrijednost rada u stvorenju. Isus cijeni sijača, vinogradara, liječnika, pastira na poseban način, a također predočuje apostolat kao rad, kao žetvu ili ribarenje; ne samo da je pažljiv prema zanatu onih koje odabire već svim svojim ponašanjem pretpostavlja svijet koji radi, orača na polju, domaćicu pri metli te potiče na ulaganje talenata da donose ploda.

Isus, kao novi Adam, omogućuje čovječanstvu da ispuni zadaću ovladavanja svijetom; spašavajući čovjeka daje radu punu vrijednost.

Obavezan rad čini hitnijim zasnivajući ga na konkretnim zahtjevima nadnaravne ljubavi, objavljujući poziv sinova Božjih, pokazuje sve dostojanstvo čovjeka i rada koji čovjeku služi, uspostavlja ljestvicu vrednota te omogućuje rasuđivanje i ponašanje prema radu; radniku daje njegovu duhovnu kakvoću, a radu daje dimenziju ljubavi. Silom svoje zapovijedi ljubavi (Iv 13,34) obvezuje na borbu protiv sebičnosti i mukotrpnosti rada; uvodeći kršćanina u misterij svoje smrti i čovjekove patnje, daje novu vrijednost toj sudbonosnoj i ljudskoj muci.

01.05.2020. 06:18