Za Isusa ne postoje nereligiozni ljudi, ateisti, agnostici i slično.
Isus poznaje samo poganske narode, koji su mnogobošci; opsjednute nečistim duhovima; malovjerne, koje može ponekad spasiti od nevolje vjera njihova; licemjere, koji uzaludno traže i predstavljaju Boga, a žive u grijesima oholosti kada se ponašaju kao da su sami bogovi; i bezumnike koji buncaju da Boga nema.
Vrlo rijetko, s obzirom na ogroman broj ljudi koji su čuli navještaj Isusa Krista, dogodi se čovjeku da iznenada impulzivno uzvjeruje; također vrlo često, s obzirom na Božju milost koja počiva na čovječanstvu, ima mnoštvo ljudi koji su postojani u svojoj vjeri.
Ti su ljudi vjeran Božji narod, Isusovo 'stado malo', bezbrojno potomstvo Abrahamovo.
1.OPSJEDNUTI
"
Opsjednuti Gerazenac
(Mt 8, 28–34; Lk 8, 26–39)
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« 8Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« 9Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« 10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« 13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« 20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili (Mk 5, 1-20)."
2. BEZUMNICI
PSALAM 53 (52)
"Čovjek bez Boga Zborovođi. Prema napjevu »Bolest«.
Poučna pjesma. Davidova.
2Bezumnik reče u srcu: »Nema Boga!«
Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.
3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman Boga da traži.
4No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro – nikoga nema.
5Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,
koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?
Boga oni ne zazivlju:
6od straha će drhtat’
gdje straha i nema
jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,
bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.
7O, neka dođe sa Siona spas Izraelu!
Kad Bog promijeni udes naroda svoga,
klicat će Jakov, radovat’ se Izrael."
3. LICEMJERI
"37
Protiv farizejâ i zakonoznanaca
(Mt 23, 1–36; Mk 12, 38–40; Lk 20, 45–47)
Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. 38Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu? 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.«
42»Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.«
43»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«
45Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« 46A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«
47»Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. 48Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! 49Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati – 50da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«
52»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«
53Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 54vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta (Lk 11, 37-54)."
4. MALOVJERNI
"23
Stišana oluja
(Mk 4, 35–41; Lk 8, 22–25)
Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« 26Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?« (Mt 8, 23-27)."
5. VJERUJUĆI - MOLITELJI
"20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« 22A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa (Mt 9,20-22)".
"Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 49Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« 52Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim (Mk 10, 46-52)".
"44I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« 48A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« 49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« 50A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!« (Lk 7, 44-50)".
1
Vjera rimskog stotnika
(Mt 8, 5–13)
Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.«
10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava
(Lk 7, 1-10)".
6. MNOŠTVO VJERNIKA
"1
Obećanje i Savez
Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: »Ne boj se, Abrame,
ja sam ti zaštita;
a nagrada tvoja
bit će vrlo velika!«
2Abram odgovori: »Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? 3Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« 4Ali mu Jahve opet uputi riječ: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« 5Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost (Post 15, 1-5)".
Svi ljudi vjeruju, vjeruju u Boga jer svi imaju savjest, imaju svoja i tuđa iskustva, imaju osjećaj za pravednost, a i nadahnuti su Duhom Svetim, naročito poslije izlijevanja Duha Božjega na pogane i to nakon događaja Pedesetnice kada je Prva Crkva odlučivala o želji i volji tih nadahnutih ljudi da se krste.
"44
Krštenje prvih pogana
Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče: 47»Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana (Dj 10, 44-48)".
"26
Filip krsti Etiopljanina
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma:
Ko ovcu na klanje odvedoše ga,
ko janje nijemo pred onim što ga striže
on ne otvara svojih usta.
33U poniženju sud mu je uskraćen.
Naraštaj njegov tko da opiše?
Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju (Dj 8, 26-40)".
Mnogi ljudi imaju osjećaj za vjeru:
"Sensus fidei je stručni teološki pojam u kojem se prva riječ sēnsus prevodi kao osjećaj, a zapravo znači instinkt, urođena težnja, predosjećaj, intuicija; u psihologiji osjetilo; u filozofiji smisao, osjetilna spoznaja; u tjelesnom i duševnom smislu: osjećanje, ćućenje (nasuprot umovanju i razumu); moć osjećanja, sjetilo, način mišljenja. Dakle, doslovce osjećaj vjere, sensus fidei zapravo je vjernička pamet, osjetilna spoznaja vjere, smisao za vjeru Božjega naroda ("Učiteljstvo o osjećaju vjere", Portal katoličkih teologa 'VJERA I DJELA' - vidi link: https://www.vjeraidjela.com/uciteljstvo-o-osjecaju-vjere-2/ ).
Jasno je da se taj izraz odnosi na vjernike koji su pripadnici Katoličke Crkve koja je istovremeno i grešna i sveta.
https://www.vjeraidjela.com/uciteljstvo-o-osjecaju-vjere-2/
7. STADO MALO
"29»Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 30Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!«
32»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.«
33»Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.« (Lk 12, 29-34)
I postoji još jedna kategorija koja bi označavala vrhunsku vjeru u Isusa Krista, to su mučenici za vjeru koji položiše svoje živote za Isusa Krista.
"Sveti Petar Apostol bio je galilejski ribar, brat Andrijin. Zajedno sa Jakovom i Ivanom bio je s Kristom u prisnijem osdnosu od ostalih učenika. Sveti Petar je imao položaj predstavnika lpko govri u ime Apostola. Sveti Matej u svom Evanđelju bilježi kako su Petar i Andrija pozvani u apostolsku službu: "Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petar, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more - bili su, naime, ribari - pa im reče: - Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi! Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim"( ;t 4,18-20).
Od trenutka svoga poziva Petar se često spominje u Evanđeljima. U Cezareji je Petar odgovrio na Kristovo pitanje: "A vi, što vi kažete, tko sam Ja?" - izričući svoju veliku ispovijest: "Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga!" Isus mu nato odgovori: "Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga...." (Mt 16,15-19).
U izvještajima Evanđelja o Kristovoj muci svima je poznato Petrovo obećanje vjernosti, njegovo nijekanje Krista i njegovo iskreno kajanje. Petrov život poslije Isusova uzašašća opisije se u Djelima Apostolskim. Pronio je Spasitlejevu riječ širom Male Azije usredotočujući svoju djelatnost oko Antiohije. Kasnije je pošao u Rim, gdje je utemeljio prvu kršćansku zajednicu. Svoje djelocanje u Rimu nastavio je oko dvadeset i pet godina.
No bio je optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na traženje svojih kršćanskih pristaša Petar odluči pobjeći iz grada, no na putu mu se ukaza Isus. Petar ga upita: "Kamo ćeš, Gospodine?" Isus mu odvrati: "U Rim, da me opet razapnu!" Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se u Rim i bio uhićen i bačen u tamnicu. Naposljetku je bio išiban bičevima i raspet naglavce na križ. To je učinjeno na njegovo traženje, jer nije sebe smatrao dostojnim da umre jednako kao Krist. Na većini slika i kipova je Sveti Petar prikazan kako drži dva ključa.
Djela apostolska svjedoče kako je iz Svetog Petra Apostola zračila tolika čudotvorna moć da su bolesnici ozdravljali čak i prolaskom Petrove sijene. Sveti Petar se zaziva za oslobođenje od vrućice, ugriza zmija, opsjednosti i bolova u nogama (Portal Sveci.net)".
"Sveti Pavao Apostol najprije se zvao Savao. Zahvaljujući Djelima apostolskim Svetoga Luke i brojnim novozavjetnim poslanicama koje je sam napisao, lik Svetoga Pavla zasigurno je najpoznatiji od svih likova Kristovih sljedbenika iz prvog stoljeća. Rođen je u Tarzu, a zvao se Savao (Šaul). Premda Židovi, negovi su roditelji bili rimski građani.
Savao je stekao soldnu naobrazbu u Tarzu, a zatim je svoje poznavanje židovskog Zakona upotpunio u Jeruzalemu kod učitelja Gamalijela, u vrijeme kad počeše prvi progoni kršćana. Savao je bio nazočan kao službeni svjedok prigodom kamenovanja Svetog Stjepana, prvog đakona u Crkvi, a zatim je krenuo prema Damasku s ovlaštenjem da rasprši malu kršćansku zajednicu u tom gradu.
Na putu ga zablješti veliko svjetlo s neba i on pritom osljepi. Padne na zemlju i začuje glas: "Savle,Savle, zašto Me progoniš?" Savao odvrati: "Tko si Ti, Gospodine?" - a glas odgovori: "Ja sam Isus koga ti progoniš" (Dj 9,3-5). Savla njegovi pratioci odvedu u Damask. Ondje pohodi Ananiju, koji mu polaganjem ruku vrati vid. Savao ustane i dade se krstiti, i tada uze ime Pavao.
Nakon povučena života u pustinji Pavao se pridruži ostalim Krisrtovim učenicima te postade najvećim širiteljem kršćanstva svih vremena. Poduze tri velika misionarska putovanja Malom Azijom i Grčkom. Kako je on kršćansku poruku prenosio nežidovskom svijetu, stekao je naslov Apostol naroda"(pogana). Kasnije ga uhitiše u Palestini, a on, kao rimski građanin, učini poziv na sud cara Nerona. Poslan je u Rim kao zatvorenik.
Djela apostolska i kršćanska predaja pripisuju mu četrnaest poslanica. Tako je postao jedan od središnjih ličnosti prve Crkve. Na trećem velikom misijskom putovanju bio je uhićen u Palestini i, budući da je kao rimski građanin uložio priziv na cara, sproveden j eu Rim, gdej je nedugo zatim uslijedio žestok progon kršćana te je apostol Pavao, s mnogiom drugim kršćanima, podnio mučeništvo. Sveti Pavao je kao rimski građanin pogubljen mačem. Zato ga slikar i kpari i prikazuju sa mačem.
Kult Svetog Pavla proširen je diljem kršćanskoga svijeta. Najčešće se štuje kao zaštitnik nekih zanimanja, a zazivaju ga i bolesnici s grčevima u trbuhu, zatim kod bolesti ušiju i nagluhosti te kaozaštitnik od ugriza otrovnih zmija. Poznato je kako je Sveti Pavao na putu u Rim na Malti sretno i bez posljedica preživio ugriz zmija otrovnica.
U Rimu su Pavlove propovjedi privlačile sve više slušalaca. To je saznao car Neron. Zato Neron kriomice uputi jednog svog doušnika da bi saznao o čemu to Pavao tako zanimljivo govori. Prikrivši se uz jedan od visokih prpzora, mladić je uzaludno napinjao uši, ali ne samo da nije uspjevao čuti niti razabrati o čemu je Sveti Pavao govorio, već se i okliznuo te pap s visine i poginuo. Saznavši za to, Neron se silno razljuti i dade pozvati Pavla. Prije nego je krenuo caru, Pavao pogleda idotakne mrtvo tijelo nesretnog nladića, na što voaj oživje te se zajedno upute k Neronu. Na upit začuđenog silnika tko ga je oživio, obraćenikodlučno odgovori: "Isus Krist, Gospodar vječnosti!" To je toliko razljutilo okrutnog Nerona da je nakon toga s još većom mržnjom nastavio progoniti kršćane, a jedan od slijedećih koji je zbog vjere platio glavom bio upravo Sveti Pavao (Portal Sveci.net)".
Mučenici za Isusa i za vjeru, kao što su bila nevina dječica, sveti Stjepan Prvomučenik, Petar, Pavao i mnogi drugi, sve do danas, jedini su koji već nose bijele haljine što znači da trpljenje i progonstvo vjernika vode pobjedi:
"9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni (Otk 6, 9-11)".
subota, 6. siječnja 2018. 08:42:39
No comments:
Post a Comment
just do it