Rajska posljedica

Kad je ono bilo u raju s Adamom i Evom, i jabukom, ne bijahu oni svjesni ničega. Jedna od posljedica Prvoga čovjekova grijeha jest smrt, ali je i upozorenje da će čovjek zmiji, koja mu vreba petu, satirati glavu. Puno je istine u Svetom pismu, svaki zarez je istinit, a mi preskačemo retke pa i čitava poglavlja. U Knjizi Postanka opisuje se Istočni grijeh i - posljedice koje mnogi nazivaju prokletstvom, ali to nije ono najgore. Najgore je to što su posljedice očigledna istina Božjih riječi koje su zapisane u pradavninama, a žive živcate i danas, i uvijek:


16A ženi reče:
»Trudnoći tvojoj muke ću umnožit’,
u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati,
a on će gospodariti nad tobom.«
17A čovjeku reče: »Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! – evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18Rađat će ti trnjem i korovom,
a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19U znoju lica svoga
kruh svoj ćeš jesti 
dokle se u zemlju ne vratiš:
ta iz zemlje uzet si bio –
prah si, u prah ćeš se i vratiti.«
(Postanak, glava 3, redak 16-19)

Nismo istinu prihvatili. Žene potajno i javno optužuju muškarce da su poligamni i prevaranti, preljubnici, patrijarhatisti, ali se udaju i sanjaju o idealnom braku. Ne piše li lijepo za žene da će žudjeti, to jest silno željeti i čeznuti, više za brakom, za sigurnošću, za podmlatkom i nekakvom idilom nego zaista strastveno željeti muža. I ne piše li lijepo da će se muškarci mučiti oko svojih poslova, ali ne i oko svojih obitelji za koje nemaju vremena ako se zaista trude nešto zaraditi i osigurati život pa kako ne bi koji put olako zabludjeli, okrivljavajući žene zbog toga i gospodarili nad nježnijim spolom svojom nadmoćnošću.

Brak nije grijeh. Nije to loše, biti u braku, imati partnera na kojega se možeš osloniti i gdje se oni dvoje međusobno poštuju. Sretnemo ponekad u puritanskom mentalitetu kršćane koji drže brak nečim nedopustivim za njih same, ali ako čovjek zaživi u ovom paklenom svijetu i sazrije, sigurno će pomišljati na brak kao na normalizaciju svoga života. I, u konačnici, smisao braka su djeca jer svako djelo donosi ploda, a Gospodin želi da se rađaju oni koje je odredio za život. I nije grijeh u bračnoj ljubavi začeti djecu nego pogledavati nešto ili nekoga s požudom, a to je neumjerena i prestrastvena želja za nekim ili nečim, uzgred, vrlo površna i bez nekog većeg značenja. Požuda ne vlada svijetom, ali mnogi misle da bi tako moralo biti i da tako jest. Drugo je željeti nešto i čeznuti, a drugo je polakomiti se za bilo čim, a naročito za nekim. Ta neumjerenost, jer tu ne postoje vidljive, opipljive i oštre granice, veliki je i smrtni grijeh. Mnogi su u zabludi kad misle da je spolnost grešna. Nije. Spolnost daje životnu snagu i energiju, rađa plodove, donosi često roda u izobilju, a ponajviše, zbližava ljude i uči ih komunikaciji i toleranciji.
Bitno je ljubiti, ljubiti za čitav život, ljubiti do kraja kao što je Gospodin nas ljubio do kraja, do smrti na križu.
‎ponedjeljak, ‎15. ‎siječnja ‎2018. 18:58:34