Beskrajna staza obraćenja

"35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« 36Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,35-36).

Koliko je samo Abrahamu bilo potrebno preživjeti strašnih peripetija da bi počeo malo spoznavati Boga Jednoga čiji je glas i poziv naslutio. Koliko je samo Izabrani narod prošao muka u pustinji, a koliko tek uz njega i Mojsije, a ipak je taj nevjerni naraštaj morao pomrijeti pred vratima Obećane zemlje. Kako je samo Pavao trpio dok nije u njemu potpuno umro onaj stari čovjek Savao.

I danas nismo svjesni poziva Božjega dok još gledamo na sve poput neuke dječice, a roditelji nas daju krstiti. A to krštenje, to je onaj isti poziv Božji kojega je jedva naslutio Abraham, kakvoga je teškom mukom spoznavao Mojsije i zbog kojega je nastradao čitav naraštaj nevjernika u onoj pustoši; to je poziv u obećanu zemlju, poziv u kraljevstvo nebesko, poziv na obraćenje. 
I što kada poslušamo taj poziv, pokajemo se, odlučimo slijediti Krista i poduzimamo svakojake radnje kako bismo se Bogu približili i svidjeli; što tada kad se obratimo i povjerujemo Radosnoj vijesti? Ništa posebno, ništa drastično, slijedi novi poziv i ponovno obraćenje. Sve iz početka i tako u nedogled, nikada nećemo moći reći da smo se, evo, sada obratili i da smo sada mirni, obrezanih srdaca, kršteni, krizmani, vjenčani, zavjetovani i da smo postali Božji.

Koliko je potrebno roditeljskoga truda i požrtvovnosti da bi odgojili svoje potomstvo? Čitav život. A koliko je onda tek Bogu potrebno požrtvovnosti prema Njegovu ljubljenom čovjeku da ga okrene prema blagostanju, miru, slobodi, sreći, pravednosti. Gospodin se ne brine tjeskobno hoćemo li stradati, ali se muči oko nas i trudi neograničenim strpljenjem kakvoga mi, ljudi, nikada nemamo dovoljno.

Ne postoji recept kako se obratiti Bogu na brzinu, nekim programom ili tečajem duhovnosti. Postoji ponajviše milost i predodređenje Božje, Bog zna koji je tvoj pravi trenutak, a na tebi je da budeš pozoran uvijek, svugdje, do posljednjeg daha. 

Nekada, prije nego što se Gospodin utjelovio u naš ljudski rod po Duhu Svetome u krilu Bezgrešne djevice Marije i rodio se kao pravi čovjek, naviještao spasenje ljudima i propovijedao obraćenje u svome istom onom Izabranom narodu, taj narod nije znao za krštenje i ostale sakramente, tada se pripadništvo Jednome Bogu obilježavalo obrezanjem svakoga čovjeka. To je bila pripadnost Zakonu kojega je Bog proslijedio narodu po Mojsiju, to je bila pripadnost Savezu kojega je Bog sklopio s Abrahamom u ime čitavoga potomstva i za sve buduće naraštaje. 

Knjiga Postanka, glava 17, 1-12:
"1

Savez i obrezanje
Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni.
Mojim hodi putem i neporočan budi.
2A savez svoj ja sklapam s tobom
i silno ću te razmnožiti.«
3Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:
4»A ovo je savez moj s tobom:
postat ćeš ocem mnogim narodima;
5i nećeš se više zvati Abram –
već Abraham će ti ime biti,
jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
6Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«
9Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano."



To je obrezanje Savez u prolivenoj krvi, krvi Saveza, dogovora i sporazuma između Boga i čovjeka, između Jedinoga Gospodina i Njegovoga izabranog naroda.
"24
Obrezanje Mojsijeva sina
Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije. 25Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: »Zaista si mi ti krvav muž«, reče. 26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla »krvav muž«. (Izl 4,24-26)"


S vremenom to obrezanje postaje svakodnevan čin, uobičajena svagdašnjica o kojoj gotovo nitko niti ne promišlja i o čijem pravom i dubljem značenju se puno ne govori te tako ne postoje ni izrazi u ljudskom govoru i životu za svetost života u savezu s Bogom. Samo se u Psalmima može naći neiscrpno blago rječnika kojim se čovjek obraća Gospodinu.
U narodu postoji običaj da se obrezanje drži dovoljnim kao propusnica i ulaznica za raj, za svetost i zajedništvo s Bogom.
Ali Gospodin već vrlo davno upozorava svoj narod:
"6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. (Pnz 30,6)".

No, to postaje jasnije tek nakon duga vijeka od nekoliko stotina godina kada se Isus, koji također prođe obrezanje, javlja u narodu i vrlo javno, jasno i glasno naviješta spasenje svih ljudi, obraća se svome narodu, svome rodu ljudskom da bi ga obavijestio da je zaista krajnje vrijeme za svakoga čovjeka da se konačno odazove životnom pozivu Božjem koje ima dublje značenje kao što u ljudskim životima duboko značenje ima rođenje i smrt čovjeka.

Tek će Sveti Pavao, najslavniji obraćenik svih vremena kojemu se uskrsli Isus najdirektnije javio, malo pobliže protumačiti vjerskim izražajima u čemu je taj spas, u čemu je ta milost i o čemu zapravo ovisi naša vjeroispovijest u kojoj mora postojati barem zrno vjere u Jednoga Boga i neograničenog povjerenja prema Isusu Kristu, Njegovoj odanosti čovjeku, Njegovoj požrtvovnosti u činu žrtve za sve ljude.

"11
Blizina Božje riječi
»Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: ‘Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: ‘Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ 14Jer, riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.«
(Pnz 30,11-14)".


Nije sve u obrezanju, nije sve u činu krštenja. Krštenje je samo jedan od sedam sakramenata i otajstava naše Katoličke Crkve koja jesu sveti znakovi Božjega prisustva na zemlji i dokaz Božjega života u nama i život božanski i ljudski Isusa Krsta u našim srcima.
Stoga živimo od pokajanja u sakramentu Pomirenja i, ponajviše, od Tijela i Krvi Kristove što nam se besplatno daje u sakramentu Euharistije kako bismo Boga duhovno blagovali da nam se On što više približi.

Ono pravo, skriveno, duhovno, nutarnje obrezanje (Rim 2,28sl) ne vrši više čovjekova ruka (Kol 2,11); ono se poistovjećuje s krštenjem koje vjernika čini sličnim 'Kristovu obrezanju', obrezanju koje u krštenom proizvodi 'posvemašnje odlaganje putenoga tijela (Kol 2,11sl)' i čini da zauvijek živi s Kristom (Dufour, str. 739).

"9
Krist gospodar ljudi i anđelâ
Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti.
11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupâ i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. (Kol2,9-13)".
‎ponedjeljak, ‎22. ‎siječnja ‎2018. 9:41:10

1

PSALAM 147 (146–147)
Hvalospjev Svemogućemu Aleluja!
Hvalite Jahvu jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!

2Jahve gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
3On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
4On određuje broj zvijezdâ,
svaku njezinim imenom naziva.

5Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
6Jahve pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu,
svirajte na citari Bogu našem!

8Oblacima on prekriva nebesa
i zemlji kišu sprema;
daje da po bregovima raste trava
i bilje na službu čovjeku.
9On stoci hranu daje
i mladim gavranima kada grakću.

10Za konjsku snagu on ne mari
nit’ mu se mile bedra čovječja.
11Mili su Jahvi oni koji se njega boje,
koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

12Slavi Jahvu, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

13On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

15Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
16Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

17On sipa grad kao zalogaje,
voda mrzne od njegove studeni.
18Riječ svoju pošalje i vode se tope;
dunu vjetrom i vode otječu.

19Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
20Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!