Saturday, January 13, 2018

Čudo ljudskog praha


Toliko si me puta spasio od pakla
kad već vrata su se teška širila nada mnom!
Samo milosrđem Tvojim uvijek sam izmakla,
Ti si stao iza mene, Ti si bio sa mnom.

Teško je kad čovjek shvati trulež svog imanja,
da je grešnik nepopravljiv, omeđen u tijelu;
da to izvire iz duše, mučna su spoznanja,
i da ima poriv, i da nema radost cijelu.

Bože dragi, Bože mili, daj mi da promucam
veličanstva Tvoga beskrajnu ljepotu,
da Te držim čvrsto i kada od pritisaka pucam,
kada činim s truda uzaludna najgoru grehotu,

ovo stanje ljudsko ne da se posvetiti.
Samo čuda Tvoja, Tvoj čudesni mač
napasti što teži uvijek se prokletiti
skida glavu, srž i htijenja kao pusti drač.

Sanjam Tvoje uskrsnuće, sveto kraljevstvo i dom,
čeznem svu dobrotu Tvoju što me žudi,
vapi duh moj, duša, tijelo da Te pratim snagom svom;
Ti u neraspadljivome ostaj, pokraj mene uvijek budi.
‎subota, ‎13. ‎siječnja ‎2018. 07:14:34

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts