„Mnogi
će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u
tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga
čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam
poznavao!”Mt 7,22-23a
Isusovo
krštenje na rijeci Jordan odvijalo se kad je Ivan Krstitelj već
postao popularan, nekako nakon onoga časa kada je govorio Herodu
njegove grijehe, kad mu je rekao da ne smije uzeti ženu brata svoga
i počiniti bigamiju.
Poslije
svoga krštenja gdje Ga je Krstitelj uronio u Rijeku i krstio, Isus
je otišao u pustinju, a otišao je i u sinagogu da se predstavi i
objavi starješinama svoga starog židovskog naroda iz kojega je
potekao i čiji je bio pripadnik.
U
međuvremenu je Herod dao zarobiti Ivana Krstitelja, a nedugo potom
odrubili su Krstitelju glavu po Herodovoj naredbi.
Da
je Isus bio prisutan, tko zna što bi se događalo i kako.
Jer
Gospodin je liječio i činio čuda, uskrsavao ljude i blagovao s
njima, već onako kako bi Mu se našli na putu. Kad je čuo vijest o
Lazarovoj smrti, očekivalo se da će pohoditi Lazarov grob, to jest
otići Lazaru na sprovod jer je Lazar bio Isusov rođak kao i
Lazarove prave sestre, Marta i Marija. Isus je zaista rekao da će
doći kad su Mu javili da Lazar umire pa poslije da je već preminuo.
Isus svejedno odlazi s namjerom da pomogne ucviljenoj rodbini, a i
sam je Lazara posebno ljubio. No, tada Isus ne pokapa svoje mrtve,
Isus čini čudo, to jest uskrisio je Lazara nakon što je ovaj bio
već četiri dana u grobu.
Tko
god se našao na Isusovom putu, taj se izliječio i obratio, ili se
zadivio i obratio. Obratili su se svi koji su spoznali Isusa
Gospodina, Sina Boga živoga.
Spoznati
Boga: taj iskonski poziv upućen čovjekovu srcu Biblija ne
upotrebljava u nekom znanstvenom kontekstu, već u kontekstu života.
Prema shvaćanju Semita, spoznati (hebr. „ja” - čitaj: jada)
šire je od apstraktnog znanja i izražava egzistencijalan odnos.
Spoznati
nešto znači konkretno to doživjeti; čovjek tako spoznaje patnju i
grijeh, rat i mir, dobro i zlo, a sve je to stvarno zauzimanje za
nešto što uključuje duboke posljedice.
-
spoznati patnju: Iz 53,3
„Prezren
bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od
kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.”
-
spoznati
grijeh: Mudr 3,13
„Blago
nerotkinji, ali bez ljage,
kojoj ložnica ne poznaje
grijeha;
plodnost će se njezina pokazati na istrazi duša.”
-
spoznati rat: Suci 3,1
„Ovo
su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao
sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih.”
-
spoznati mir: Iz 59,8
„Put
mira oni ne poznaju,
na
stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili
su svoje putove,
tko
njima kreće, mira ne poznaje.”
-
spoznati dobro i zlo: Post 2,9.17
„Tada
Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu
zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i
stablo spoznaje dobra i zla.”
„...ali
sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega
okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!”
Spoznati
nekoga znači stupiti s njim u osobne veze; te veze mogu poprimiti
mnogo oblika i imaju mnogo stupnjeva, zato spoznati može imati čitav
niz značenja; ta riječ služi za izraz obiteljske solidarnosti kao
i bračnih veza.
-
spoznati obiteljsku solidarnost: Pnz 33,9
„O
ocu svome i majci reče on:
»Nisam ih vidio!
Braće svoje
ne poznaje,
na svoju se djecu ne osvrće,
jer tvoju riječ
on je vršio
i tvojega se držao Saveza.”
-
spoznati bračne veze: Post 4,1 ; Lk 1,34
„Čovjek
pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško
sam čedo stekla pomoću Jahve!« (Post 4,1).”
„Nato
će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«(Lk
1,34).”
Bog
se spoznaje kad stignu udarci Njegova suda:
„A
kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam
ja Jahve.” Ez
12,15
Sasvim
drukčije se Boga spozna kad se stupi s Njim u Savez i kad On pomalo
uvodi nekoga u svoju prisnost:
„I
neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte
Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je
Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se
njihovih neću više spominjati.« Jr
31,34
Savršena
spoznaja Boga, obećana vremenima novoga saveza, dana je u Isusu
Kristu.
Samo
je Isus bio kadar objaviti Oca i istumačiti misterij kraljevstva
Božjega. On je naučavao kao Onaj koji ima vlast. Nije htio
zadovoljavati ispraznu radoznalost, Njegovo naučavanje nije bilo
teorijsko već se javljalo kao Radosna vijest i poziv na obraćenje.
Bog se primiče, potrebno je razaznati znakove vremena i biti
raspoloživ primiti Ga. Isus je riječi popratio čudesima, znakovima
svoga poslanja.
Ali
sve je to bilo samo priprava. Ne samo Isusovi neprijatelji, već i
sami učenici imahu duh zatvoren. Tek kad se prolije krv Novoga
saveza moći će zasjati puna svjetlost: „Tada im prosvijetli
razum”, tada izlijeva Duha Svetoga. Tako su započela posljednja
vremena, vremena istinske spoznaje Boga.
Ivan
vrlo jasno bilježi etape te Objave. Ponajprije je potrebno dati se
podučiti Ocu; oni koji su poučljivi, privučeni su k Isusu. Isus ih
prepoznaje, a oni prepoznaju Njega i on ih vodi k Ocu. Ali sve što
Isus govori i čini za njih ostaje zagonetkom, sve dok Isus ne bude
uzdignut na križ. Tek Ga to proslavljujuće uzdignuće istinski
otkriva, tek ono učenicima pribavlja dar Duha koji im otkriva sav
domašaj djela i riječi Isusovih i uvodi ih u punu istinu.
Tako
učenici spoznaju Isusa, a po Isusu i Oca.
Pred
neistraživim Kristovim bogatstvom Pavlovo udivljenje iz godine u
godinu samo raste i on kršćanima priželjkuje bogat i pun uvid u
pravu spoznaju Božje tajne: Krista u kome se nalazi sakriveno sve
blago mudrosti i znanja. No, on zato ne zaboravlja da znanje
napuhuje, a da ljubav izgrađuje, on smjera na spoznaju ljubavi
Kristove koja nadilazi svaku spoznaju. Čezne za trenutkom kad će
ono što je djelomično ustupiti mjesto onomu što je savršeno, i
kad će on spoznati onako kao što je i sam spoznat.
Dakle,
spoznati za svekoliku Bibliju znači ući u veliku struju života i
svjetlosti što izvire iz Božjeg srca i k Njemu nas vraća (Dufour,
str. 1250). 29.10.2023. 14:47
Istinska
i božanska ljubav Kristova zaista obrati svaku dušu, zaista obrati
čovjeka koji upravo vjerom i uz pomoć svoje vjere spoznaje
Gospodina i ne može, a da Ga ne ljubi i da ne ljubi svu djecu Božju.
Nije
potrebno tražiti čuda i znakove od Isusa.
Uz
pomoć svoje vjere, poučljivosti i ustrajnosti te u molitvi i
sakramentalnom životu čovjek koji ljubi Boga, sigurno se spašava i
spoznaje kraljevstvo nebesko već na ovom svijetu. Ne mora čekati da
umre pa da sve vidi jer tada je prekasno.
„Kada
gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete
kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti:
‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa
mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A
on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite
od mene, svi zlotvori!’
Ondje
će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova
i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene
(Lk
13,25-28)!”
