Izgubljene riječi

 

Svi ratovi ova svijeta

nose svoju mladost

u dubine i provalije.

I za tiha ili mirna leta

gdje se hvali radost,

događa se što se ne smije.

Naš je zborio nam Stvoritelj

da je svima nama ista Žrtva,

Bog nam sve živote platio.

Sjećaj se da je Upravitelj,

da je bio kao zemlja mrtva,

da je za tu našu djecu patio.

Tamo gdje i teror vlada,

Bog te kuša, tmina provocira,

a ne čovjek, neba vrijedan.

Riječ je Boga naša nada,

obećanje koje duše dira,

Osvetnik je samo jedan.

Eh, da nisi bio tako dugo mlak,

ne bi bio potrebit sva spasa,

ne bi sada gledao što gledaš.

Da si studen kao zimski zrak,

ne bi narod ostao bez glasa

što mu pravi primjer ne daš.

I sad, kada vatre plamte,

ti još uvijek tu ne goriš

od te borbene ti snage.

Stope tvoje zlo ne pamte,

okolišaš umjesto da progovoriš

da sačuvaš duše drage.

Bog nam uskrsnuće sprema,

nekima se hoće smilovati,

zato nam je posudio Ime.

Ali mlaka što čistoće nema

brzo daleko će ispljunuti

da se pomiri sa svime.

Smiluj nam se, blagi Bože,

i nauči kako da te moli

svatko čije srce Tebe traži,

kako milosrđe biti može,

kako gori onaj tko Te voli,

kako pravda duše snaži.

20.10.2023. 16:38