Mednim košnicama svoga Zakona,
riječju svojom mome umu, mome sjetu
zapovijedaš mi ono što je dobro za me.
Netom prije buđenja i moga naklona
Tebe nosim, Kriste, sebi i čitavom svijetu
kao lampaš usred mrkle grobne tame.
Riječ me Tvoja oživljava, uskrsnuća puna
što ga čekam i od kojeg strepim, kojemu se nadam
i žarko ga, tako živog, tako žedna želim
jer je mom životu i mrtvljenju kao skladna kruna,
jer Te slijedim križem pod kojime padam
kada god zamolim, kad se kajem i to dijelim.
Obasipa me Milost, snaga oproštenja i predanje
jer sam jedna i jedinstvena sam Tvome dlanu
sa svim svojim greškama i uspjesima.
Uvijek podižem se, to je moje vjersko stanje,
moja besmrtnost u svakom novom danu
sa svim mojim suzama i osmijesima.
Nespretna sam, nježna, osjetljiva, treperava
i zbog Tvoje riječi dršćem kao tanka šiba
dok mi tijelo poput kamena je ledno
jer me čvrsto drži od Zakona žerava
koji mene čuva, pazi da se stopa giba
s puno pažnje kroza žiće Tvoje medno.
Poprimam slatkoću, Zakon čvrsto mene drži
kako ne bih odletjela kao lahor u visine
odakle mi ne bi više bilo niti jedne staze.
Tvoja riječ me nosi, zamalo me sprži
ta sigurnost i to strahovanje od nizine,
ali ruke, stope svaku nevolju pregaze.
11.10.2023. 00:31
No comments:
Post a Comment
just do it