Svom silinom sada opravdavati
svoju ljubav, strah, godine i žar
ili možda sebe mlako osporavati,
propalo bi, a i ne bi bio Duha dar.
Priznajem što činim bez velike grižnje,
i u miru, s nemalim oduševljenjem;
Istina nam služi za dodirnuti bližnje,
ona nije neki poriv za opustošenjem.
Mada nekad bolna, ona sva je lijepa,
prekrasna u svome skromnome odijelu.
Potiče nam svijest na budnost, još nam tepa,
sreću dijeli duhu, snagu čitavome tijelu.
Daje nam slobodu koja veća je od praha,
u toj moći iskrenom je nalik i opraštanju.
Stoga duša najjača je kad je slaba ili plaha,
poput naša Kralja, umiruća u ispaštanju.
Kako ne bih slijedila Te, Kralju moj,
kako da ne gledam u te Tvoje halje
što ih trga predrasuda strašan broj
dok Ti gledaš dublje, više, snažnije i dalje?
Slabosti me ta Božanstva liječe,
potiču me konačno i proplakati
nakon mnogih dana što me spriječe
iskre srca na taj oganj dotakati.
Divljenje je moje s nebeskih visina,
Ljubav ta je slaba i od mene jača.
I na dlanu nosim brata, majku, Sina
koji dovode me na obronke plača.
06.10.2023. 05:10
No comments:
Post a Comment
just do it