Svjetlost bistra, neobična, jaka
u sebi me njiše i na vjetru nosi
i leluja, puno lakša je od zraka,
kao izvor mira čelo mi orosi.
U Tebi sam, Kriste, ponizna i slavna,
kao dojenče sam, kao Majci važna
na tim nježnim plećima, intimna i javna,
kao Duh nad svakim duhom snažna.
Duhovna mi bića pjevaju i šapuću
blizu moga srca, otkrivaju obzore
pod kojima Tvoje straže bdiju, guguću,
ponad kojih osvanut će kasne zore.
I dubina noći već me sprema
kao da sam na kraj puta stigla,
a tek počinje mi ona znana trema
dok mi klijetka ravnomjerno igra.
Pjevajte mi, anđeli s nebesa,
nikada mi neće biti dosta toga
razgovora, igre, pjesme, plesa
u svjetlosti postojana Krista moga.
26.10.2023. 23:49
No comments:
Post a Comment
just do it