Dva životna puta

 

Dva su puta: ili hodaš s Bogom, ili pričaš, a ne činiš.

Reče otac sinu neka ode mukotrpno raditi u vinograd, a sin odgovori da hoće. Ali nikada ne ode i ne posluša oca.

Tada reče otac drugom sinu isto, a sin mu odgovori da neće, ali ipak poslije ode i mukotrpno radi u vinogradu. Taj bijaše poslušan, a to znači da hoda s Bogom.

Može se čovjek osjećati nesposobnim za takav mukotrpan rad.

No, ubrzo vidi da mu Bog čini veći dio posla i još mu daruje u izobilju svega što je čovjeku neophodno potrebno za zemaljski, ali još više za nebeski život.

Prvo, dakle, i osnovno je da se obratiš u vjeri, da poslušaš Boga. Tada ti Bog daje, ne da hodaš s Njim, nego da On hoda s tobom. Ako si se u posluhu prema Bogu obratio, tada znaš da si prah i da Bog neće ispunjavati tvoje želje i hirove. Također znaš da imaš neku obavezu, neki poziv koji je samo tvoj poziv od Boga. Potom shvatiš da je to križ, težak i sladak. Ti i tvoj Bog hodate zajedno. Slatko je što si shvatio što želiš biti, što želiš učiniti i shvatiš da je to nešto jako ugodno. I Bog ti daje u izobilju. Križ je težak jer si stalno na nekim kušnjama kada te Napasnik vabi da ne slušaš Boga, baca ti strelice sumnje u Boga i tebe samoga, sumnje o tome jesi li na pravom putu. Ali tome odolijevaš, sve više i bolje, jer je Bog tvoj zaštitnik, obrana i zaklon. Tada, kad si iskušao svoje snage i svoje napasti, počinju te pogrđivati, ismijavati i protjeruju te.

Svi odbacuju taj Isusov kamen kao pretežak napor.

Zato smo vjernici kršćani koji vole improvizirane zapadnjačko - budističke sladunjave izričaje o tome kako je sve savršeno, kako je svijet lijep, kako će zavladati ljubav među svim ljudima i slično.

Kršćanstvo nije bajka već to je onaj kamen što ga svi odbacuju.

Pretežak je.

Nespretan.

Ljudi grade svoje kuće od kamenih blokova. Da bi se sastalo kamenje neke vikendice na moru, potrebno je veoma stručno ugraditi onaj kamen koji je pretežak i nespretan, a ugrađuje se na kraju gradnje kako bi držao čitavu građevinu, i to sigurno i čvrsto. Znači da taj kamen, koji je težak i nespretan, treba uglaviti na točno određeno mjesto, on spaja lukove koji služe kao vrata. Taj kamen je središnji kamen i kada se jednom dobro ugradi, više ništa ne može srušiti tu građevinu, naravno, ako nije načinjena na morskom pijesku već na stijeni. Taj kamen se zove kamen zaglavni. To je Isus Krist, kamen kojega odbaciše graditelji, kamen koji postade kamen zaglavni. Jedini bez kojega se ništa ne može izgraditi.

Mnogo je pozvanih, ali je malo izabranih.

Onaj koji hoda s Bogom je izabran ako nije odbacio u svojoj građevini težak i nespretan kamen.

Oni koji grade kućice od karata zovu se svakojakim nazivima, kao da su to isto vjernici, ali vjernici neke druge vrste ili kategorije. I jesu.

Njima nije potrebna Božja pomoć, oni sve mogu sami, promiješati karte, načiniti piramide od karata, porušiti ih, pospremiti uredno karte u kutiju. Oni zapravo Boga ne trebaju kao ovi s kamenjem koji hodaju s Bogom. Njima je sam Bog onaj kamen koji stoji na njihovoj građevini, neće ga Napasnik srušiti, niti kakav podrugljivac, niti kakav provokator.

Izgleda da je Gospodin Isus pozvao sve nas u svoju Crkvu.

I svi smo grešnici, osim Blažene Djevice Marije.

Tko je onda taj koji ne hoda s Bogom?

Tko se može spasiti od smrti?

Na takva pitanja Isus daje neizravan odgovor: Borite se da uđete na uska vrata. Jer široka vrata vode u propast.

To, kao prvo, znači da se sada još ne zna tko je zaista izabran i tko hoda s Bogom. Mnogi vjeruju da idu pravim putem.

No, ući na uska vrata znači da čovjek mora biti mršav, malen, i bez ikakvih tereta i bez karata, i bez kamenja, slobodnih ruku i nogu, slobodne duše od grijeha. Jer grijeh će zaista polako nestajati, a sveti život će, uz Božju pomoć, napredovati do velikih razmjera.

Duša je sama po sebi velika, ali za dušu ne moramo brinuti kako će proći u nebesa ako slijedimo put pravednika, ako hodamo s Bogom. 12.10.2023. 00:25

„Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu (Ef 2,19-22).”