Ta vremena

 

Stih mi ne ide, samo stoji

kao da na pragu nešto čeka,

kao da mu drugi slova broji,

kao da će pasti izvan svoga vijeka.

Možda sanja ono čega nema,

za čim žeđaju mu zvuci.

Ne postoji nikad neka shema,

ipak, uvijek je pri ruci.

Nasilje se množi pa se dijeli,

razni porivi su napast jaka,

a ni čovjek nije čovjek cijeli

prije dana ili poslije mraka.

Lijepo je to što si ovdje, Kriste,

na tom otoku gdje molitva je naša

sam komadić duše čiste

koja Ljubav neba oponaša.

Uskoro će ta vremena

lakim zaboravom ići

jer se zima ne priprema;

možda neće niti stići.

09.10.2023. 17:50