Stih mi ne ide, samo stoji
kao da na pragu nešto čeka,
kao da mu drugi slova broji,
kao da će pasti izvan svoga vijeka.
Možda sanja ono čega nema,
za čim žeđaju mu zvuci.
Ne postoji nikad neka shema,
ipak, uvijek je pri ruci.
Nasilje se množi pa se dijeli,
razni porivi su napast jaka,
a ni čovjek nije čovjek cijeli
prije dana ili poslije mraka.
Lijepo je to što si ovdje, Kriste,
na tom otoku gdje molitva je naša
sam komadić duše čiste
koja Ljubav neba oponaša.
Uskoro će ta vremena
lakim zaboravom ići
jer se zima ne priprema;
možda neće niti stići.
09.10.2023. 17:50
No comments:
Post a Comment
just do it