Božanska oranica

 

Zove nas Bog, sve nas.

Ali nismo svi pripravni poći za Njim. Mnogi vjeruju, ali ne kreću. Mnogi se oduševe Kristom ili nečime iz Svetog pisma, ali im oduševljenje splasne. Mnogi idu zato jer idu i svi drugi, a mnogi Isusa i Njegov život, Muku i smrt gledaju kroz nekakvu simboliku. Mnogi se i potrude, slušaju, čuju, ali ih vremenite brige, zemaljske, egzistencijalne previše zaokupe pa zaborave slijediti Isusa i od Njega zamoliti pomoć.

To su osobe koje su jako različite od Božanske Osobe koja je Pravednost, Istina, Ljubav, Dobrota, Milosrđe i Ljepota.

Čovjek koji je sklon slušanju i poslušnosti, razmatranju života, čuje bolje Isusa, a prepoznaje Ga po svojoj vlastitoj osobini, po svojoj istinitosti, dobroti, milosrđu, ljubavi i slično.

Jer ne može vjerovati netko tko ne teži za postojanošću, za trajnim dobrima i dobrobitima.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora imati povjerenja u Njega, slušati Mu riječi, pretvarati ih u djelo; mora imati vjere.

Mora se uvijek nadati, čak i tada kada je njegova nada protiv razumne procjene, protiv svake nade jer Isus je gore, Bog je to koji stvara procjene i daje vjeru i nadu. Bog je to čija je riječ istinita jer On sam istinu stvara i ostvaruje. Vjera pomaže čovjeku da to vidi. Pomaže mu da shvati da je istina ono što je volja Božja, a ne da misli da je po ljudskim kriterijima Isus u istini jer Isus je iznad ljudskih kriterija.

Čovjek se mora osloboditi iskušenja da procjenjuje Boga, da Ga kritizira kao što smije kritizirati svetog oca papu, svećenike i Katoličku Crkvu. Jer Bog je iznad čovjekovog razuma i spoznavanja, štoviše, Bog daje čovjeku sposobnost razumijevanja.

Da bi slijedio Boga, čovjek Boga mora bar malo poznavati u strahopoštovanju, ali i u zrnu ljubavi, iskrene, istinske, trajne ljubavi jer će mu Bog obilato dati sposobnosti za vjeru, nadu i ljubav.

Dat će mu sve što mu je potrebno, do najmanje stvari, ali i u jako važnim okolnostima.

Da bi mogao slijediti Isusa, čovjek mora biti ustrajan poput ratara koji je krenuo orati svoju zemlju: prvo se dobro pripremio, potom je ostavio sve stvari koje bi mu mogle skrenuti pažnju, znači odvojio je vrijeme za rad na oranici. Zatim će se nahraniti malo i napojiti, zasukat će rukave, staviti šešir protiv sunca i krenuti prema plugu s planom svoje oranice u mislima. Tada će zaorati prvu brazdu i onako kako je zaorao, tako mora i nastaviti. Dakle, potrebna mu je usredotočenost na ono što čini i ubrzo više neće niti čuti, niti vidjeti prolaznosti ovoga svijeta, nego će samo gledati da što bolje napravi posao. Uložit će sav svoj trud, sve svoje snage i povući će ga želja i namjera da učini najbolje što može. Zavoljet će sve više ono što mu je posao, a njegovo djelo će ga proslaviti, orač prima nagradu od zemlje koju obrađuje. Pratit će ga oduševljenje, spoznaja, znoj, muka, zadovoljstvo, ljubav i dobrota; bit će svjestan i siguran da čini dobro i da se dobro dobrim vraća. Odmor će mu biti blažen.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora biti razborit, razlikovati duhove, ali ne činiti razliku između vjere i racionalnosti, već mora činiti razliku između prolaznog zanosa i pažljivog znanstvenog proučavanja i istraživanja.

Ako je ustrajan i razborit, čovjek postaje bolji, ima bolji osjećaj za pravednost, ako je bio sebičan, to će popraviti. Dobit će u svemu tome iskustvu pravednost i snagu, izgubit će mnoge nepotrebne strahove, a Bog će ga tako i toliko uslišavati da postoji opasnost da će se čovjek uzoholiti.

Ako slijedi Isusa, čovjek mora biti ponizan uvijek i posvuda, mora paziti da bude u svemu umjeren, osim u ljubavi za Boga. 28.09.2022. 17:04

„Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Lk 9,62).”