Naviku sam stvorila tih dana
da umjesto preljuba u siromaštvu
sve napišem ti za laku noć.
Jedna tema postala je mnogostrana,
stih, terapija i molitva monaštvu,
post i kontemplacija što daje moć,
daje snagu i energiju u postojanju,
u životu koji primiče se kraju.
I taj život vječni primam kao dar,
besplatno i sada još na odstojanju.
Svake nedjelje se poklanjam u raju
pa se vraćam na tu misiju gdje gori žar.
Time hranim duh svoj, svoje tijelo,
zalijevam ga rosom čistom
koja za me padne iz visine
kao piće, kao nektar, kao jelo.
Često jedno smo u Kristu i sa Kristom
što se utjelovio zbog nas u te nizine.
Sve to bacam pred tebe bez plana
iz te milostive ruke od Providnosti
koja me je naumila, stvorila
i nacrtala kao ime nasred dlana,
koja me je otela iz nebitnosti
kad me davno riječju svojom oborila.
Dosadna sam svijetu što mi kritike donosi,
ne pozna me, ne razumije me poput ribe
koja niti pliva, niti zbori.
Duh mi Sveti blaženstvo pronosi,
baca zloduhe u mrtve glibe,
a srce mi tiho plamti i za Boga gori.
26.09.2022. 20:37
No comments:
Post a Comment
just do it