Provela sam sretne sate
na Tvom zavičajnom brijegu
i uz pjesmu što je ljudi skrate
jer je život ovaj sav u bijegu
kao što i ja sam bježala od ljudi
i od prevelike znatiželje u toj stigmi,
označena kao predmet zao ili ludi.
Isuse, sad molim, tijelo mi pridigni.
Imala sam crnu sliku okoline što se valja,
jedva dočekala doba zrelosti života,
a sada Te gledam, svoga Kralja,
kako uspinješ se sa mnom kao uskrsla divota.
Na toj gori što je nalik mi nebeskoj kuli
susrela sam staru ljubav i dječake
koji nosili su cvijeća jer su poziv čuli
djevojaka svijetlih kosa i korake lake.
To je bio novi poziv na slobodu
što je prevelikim slobodama guše.
I, dok Tebi, Kriste, pjevam svoju odu,
Ti im daješ da mi zidove poruše.
Ima tome sto godina jeseni i dana
kada su dozivala me Tvoja zvona,
Tvoja ljubav, uvijek razlistana
kao zvijezde, kao kozmos, kao vasiona.
Taj se univerzum događao posvećenjem,
gdje ne postoje sve razlike u dušama,
kada me počastiš, Bože, i novim rođenjem
među svetima kraj kojih nisam nikad sama.
Isto mi je kao kad sam bila prvi puta
u Tvom Hramu i u tome Gradu,
ali danas moja duša vremenom ne luta,
danas, Kriste, otkrio si meni drugu nadu,
anđela nebeskoga i kneževića mira
koji obećanja nude za svu zemlju ovu
i gdje svaki čovjek tjelesni ne bira
kada traži si slobodu ili neku nadu novu.
To je jedan mali znak za mene,
to je savjest moja koja slavi u tišini
i samoćom uzima od bijele sjene,
anđela čuvara moga, uvijek u blizini.
Mome pomračenom umu utjeha si bio,
i velika pomoć u Imenu svome.
Sada veo si mi istrgnuo, lice razotkrio,
priliku mi dao u zemaljskom okruženju tome
da mi stope zagaze u povratak dolini
koja sva je osvijetljena iz visina
pa se bolje vidi staza prema kotlini
što već nije okušala Tvoje riječi, niti vina.
Modro nebo i rumeni zalazak od svjetla
ostavlja me prisebnu na ovome svijetu.
Odričem se sebe, novih prilika i vjetra
kako dobila bih jakost u zemaljskom letu.
Ti pomozi da se ovaj križ u svemu stopi,
da pod staro doba neke pokore izvršim
jer uz Tebe svako srce se otopi,
pa da mostove izgradim koje uvijek skršim.
18.09.2022. 19:38
No comments:
Post a Comment
just do it