Znam, tebi je svakoga dana Božić, a nekome je rođendan uglavnom obljetnica onoga dana kada su kršteni dok je nekima onaj dan kada se rodiše za nebo. Ima sretnika kojima je svaki dan imendan.
No, nismo predodređeni imenom već svojim mogućnostima u Gospodinu koji nam daruje vjeru i njezino svjetlo.
Volim ovu tminu oko mene, i tišinu Tvoje ljubavi, vjernosti i odanosti.
Ponekad, kad šutim, i Ti si bez riječi, bez glasa. Ponekad samo na trenutak, ali često u ugodnoj i blagoj napetosti kao što je muk često samo kratkotrajno zatišje pred oluju.
Nije to kaos, to je mir, to je savršeni red u svemu stvorenom. Svaka stvar na svom mjestu.
I srce točno tamo gdje mora biti, u Tebi, u Tvome srcu.
Što će nam tada riječi? Spoznaje kapaju jedna na drugu, odvija se dijalog, pouka i učenje. Izlijeva se Milost. Pada na suho i žedno tlo. Uzdiže se srce i to je tako lijepo i dobro, ugodno i lako. Povjeravamo se, otkrivam sebe u Tvome svjetlu, rađam se opipljivo. Osjećam se kao neka princeza, znam i spoznajem da sam Tvoja i da Ti pripadam potpuno. Vrijeme nestaje, a znam da je moj mir ograničen i da je moja molitva prepuna skretanja i uzdaha, neravnomjerna.
Znam da ne mogu puno primiti.
Ti bi mi dao puno više, ali ja ne mogu primiti.
No, na taj način moje stope napreduju. Ta Milost što pada na mene čini me djelotvornom.
Skamenim se kad shvatim da Milost pada neprekidno, a ja da sam presitna, slabe duhovnosti.
Dolazim se napiti na izvoru života, a prerijetko pijem, uvijek presporo shvaćam, često zaboravljam.
Ipak me činiš nekako djelotvornom.
Tvoja Riječ postaje moja djela, i, mada se izražavam svojim riječima, znam da su Tvoja djela i Zakon puno ljepši, savršeni.
Kako bi ljudi bili moćni u dobru kada bi osluškivali Milost! Ali Ti se otkrivaš malenima. Ljudi koji su mudri i pametni stvaraju paktove solidarnosti ne bi li se dokopali još veće mudrosti, ne bi li riješili probleme svijeta ili bar jedan problem. A potrebno je samo jedno: tražiti kraljevstvo nebesko.
Ponizni dobivaju mudrost, ali ih svijet ne gleda, ne zna ništa od njih naučiti.
Ne čini im se mudro jer je lako i jednostavno: slijedi Zakon; prati njegove zakonitosti; rješavaj se grijeha.
Mudri i pametni ljudi na to odgovaraju: „Da, ali...”, a taj nezaustavljivi „ali” - to je jedan običan grijeh oholosti. 15.09.2022. 22:23
Ti me bez zadrške poniziš, odmah kada zatreba, kad se uobrazim, kad umislim da sam nešto postigla. Ali kad odlučim približiti se izvoru života, pa poslije zaboravim ili nemam još vremena, Ti me već preuzimaš i ne dopuštaš mi da propadam.
Ti si od mene načinio vjerski savjesnu osobu. A kad je kršćanska duša u vjerskim pitanjima savjesna, ima sve, postaje sve što je potrebno, Ti si Onaj koji vodi sve riječi i djela.
Nije li to čudesno?
Poistovjetiti se s Bogom, a ne uzoholiti se, već poniziti.
I tek tada postaje duša sposobna primiti Milost, nositi Tvoju riječ, slijediti Te.
O, da sam malena kao vrabac, da sam puno, puno manja, kakav bi to bio milosni izljev!
Uvijek Te molim za čisto srce, da mi daš Duha ustrajnosti, ali sada me umanji, Isuse Kriste, Bože, o Bože moj!
„A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.” Jak 3,17
No comments:
Post a Comment
just do it