Biblijske mjere i mjerenja

 

Mjerenje je u Bibliji poželjno samo kad se gradi Svetište, Šator, odnosno Hram po uzoru na nebeske prostore po Božjoj volji. Ponekad Gospodin kazuje prorocima svojim da bi bilo dobro prijeći neku udaljenost ili izmjeriti ponešto, ali općenito brojanje stanovništva se vršilo otprilike u smislu 'mnogo', 'više', ,nitko', 'svi' i slično. Strogo je zabranjeno mjeriti vrijeme, život, dostojanstvo, pravdu, to su Božji darovi i samo Bog može odrediti 'obilnu mjeru' koju će natovariti nekome kao nagradu. I za vrijeme rođenja ne broji se vrijeme već se ono označava događajima i osobama, suvremenicima. A za čas smrti nitko ne zna do li Otac nebeski. Ili za kraj vremena. Smijemo samo u promišljanju zaključiti da možda vrijeme može biti istovremeno s vječnošću budući da uskrsavamo tijelom i dušom i duhom. Kada će to biti, kako će to točno izgledati pojedincima i narodima, to je bolje ne znati. Ono što se mora znati jest potraga za kraljevstvom nebeskim već sada, odmah. Smije se reći koliko je netko dugo živio ili koliko je bio star kad je dobio nasljednika, ali to su rijetke oznake u Svetom pismu. Bog je vječan, ljudi nisu ako ne pođu za Isusom, to su važne vijesti i obavijesti. Predviđanje je strogo nepoželjno. Ide se kroz život u svetom neznanju s blaženim iskustvom u duši i povjerenjem u Boga u kojega vjerujemo, a to je Kralj kraljeva, Isus Krist, jedini pravi Bog u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. I u zajedništvu s Djevicom Marijom i svima svetima u Crkvi, duhovnoj i materijalnoj.

No, obljetnica se smijemo prisjećati danas kada je mjerenje postalo neophodno i kada je sve trgovina koja nekada bijaše grijeh i uzrok većih grijeha jer kupujući i prodajući sitne stvari često se poklonimo i kupimo ili prodamo Boga za kumira, lažno božanstvo. Ili prodamo dušu nepoželjnim osobama.

Što se tiče rođendana, možda su važni za malu djecu, ali odrasli se često izražavaju da se ne osjećaju onoliko zreli, mladi ili stari kolike su im izmjerene godine. To je individualno iskustvo svake ljudske osobe.

U vječnosti, znamo, može oživjeti duša i tijelo, može se proliti krv ljudska koja bijaše suha i osušena, a znamo da se može blagovati živoga Boga u sakramentu Euharistije.

Na neki bi se način moglo reći da u sakramentima kao što je Euharistija imamo vječnost koja je strogo omeđena vremenitim mjerama. Na početku zaboravimo na sve drugo što se ne tiče nebeskih stvari i, kada je slavlje gotovo, vraćamo se mobitelima, gledamo na satove, sjećamo se obaveza.

I bez mjerenja znamo točno u svjetlu vjere i po Evanđelju i po Prorocima kako se zbivao život Krista na zemlji gdje se utjelovio silom Duha Svetoga u utrobi Majke Marije, vazda Djevice.

Tako kršćani, koji imaju obilje Božjeg blagoslova, žive po Isusovom 'kalendaru'

Kad netko umre, rađa se za pravi život, onaj nebeski, sveti vječan život pa se slavi u tom kalendaru po nadnevku po kojemu se rodio za nebo.

Imendani se nalaze u kalendarima i smiju se obilježavati.

Strogo je zabranjeno brojati stanovnike naroda. I tako uvijek dođe do konfuzije. 19.09.2024. 03:11