Krv Isusova - lijek za dušu

 

Zmije ljutice napale su Mojsijev narod poput sluga Đavlovih koji u čovjeku čini raspad osobnosti, nezadovoljstvo, srditost, prigovaranje, predbacivanje, pobunu i optuživanje; to je Zmija koja ljuto udara čovjekovu petu i koju je potrebno otjerati, a to je čovjeku nemoguće jer mora tu beštiju 'otrovati' prije nego što ona otruje i ubije čovjeka i njegovu okolinu.

To su muke čovjekove i čovjekov životni križ što ga je potrebno podići visoko i ponijeti na ramenima gledajući krvava Boga na njegovu Križu te se osloboditi toga sljepila, uvidjeti da za naš spas samo Krv Isusova može 'otrovati' onu Zmiju koja predstavlja zloduha i zlo, a Laž je i Otac laži.

Kao što su muke Isusove ljekovite i utješne za čovjeka – patnika, tako su muke čovjekove zrcalo Krista Patnika u kojemu vidimo naše grijehe na Križu.

Stari su rimski sudovi i pravosuđe ubijali na najokrutniji način ljude koje je rimsko pravosuđe osuđivalo. Krist bijaše neprijatelj cara koji se držao bogom i sinom boga pa mu je optužba i presuda za Isusa bila ta okrutna smrt na križu.

Stari Rimljani su, kao i zmije ljutice, vrebali najosjetljivija mjesta na ljudima i u narodima koje su bili osvojili, održavajući tako neku vladavinu i Carstvo. To je bila strahovlada. Jednako tako je pustinjski narod imao tu slobodu s kojom se žalio na životne uvjete i na samu tu slobodu – dar od Boga. I to se može zvati strahovladom jer u egipatskom ropstvu su to jedino naučili i znali.

Sloboda je uzvišenje svetoga Križa kad čovjek u svjetlu vjere progleda i nauči ne bojati se onoga koji može pogubiti raspadljivost u čovjeku, a s time i pokvarenost ranjene čovječnosti. Čovjek je ranjen svojom raspadljivošću, raspadom svoje osobnosti, podijeljenošću, a Križ ga spašava, po Kristu, kad uzdigne svoje grijehe visoko ispred sebe da ih dobro vidi. Tada nalazi spas u Muci Isusovoj i postaje mu sljedbenik i vjernik, a njegova ljudska osobnost polako se sastavlja u svjetlu vjere i duhovnoga gledanja jer pregradu koja je u svakoj duši i koja dijeli ljude na dobre i zle poništio je Isus u svojoj ljubavi prema ljudima (tu su i neprijatelji) i opraštanjem grijeha.

Uzvišenje svetoga Križa je slavlje ljubavi Isusove i Oca nebeskoga koji nas sve prihvatiše u svoj trojstveni duhovni i božanski život, život vječni, život u izobilju.

Najteži ili najgori grijeh čovjekov je njegova bolest kada u sebi istovremeno i ljubi, i mrzi. Duša je cjelovita i sjajna kada dobro vidi i ljubi Boga, sebe i bližnje.

Zmija Mojsijeva doba je ljutica koju je pustio Jahve na narod što ga je ubijao i ranjavao svojim optužbama i prigovaranjem na najljepši dar Oca nebeskoga čovjeku: dar slobode. Zloupotreba slobode nije ništa drugo do li grijeh i pomutnja ljudske duše gdje je Zmija na djelu.

Boga je boljelo nerazumijevanje naroda, neprihvaćanje ljubavi u slobodi i čovjeka boli to isto, ali neprimjetno te je malo tko od ljudi svjestan da mu je duša podijeljena i da je to upravo ono što ljudi nazivaju spoznajom dobra i zla.

Dobro je razlikovati dobre i zle duhove, ali spoznaja zla, naravno, nije dobra, naročito u duši koja spoznaje Dobro, Ljubav, Istinu, Život, Mir Kristov, Pravednost i Slobodu.

Mjedena zmija bila je otrovnica i tko ju je pogledao, taj je ozdravio od ujeda ljutice, a Krist koji je prolio svoju krv na Križu je lijek za sve nas koji pogledamo u Krista koga smo proboli.

Uzvišenje svetoga Križa je liječenje ranjenih ljudskih duša.

Muka Kristova na Križu je slavlje nad svakim slavljem. 13.09.2024. 22:05