Nadomak vječnosti

 

Ulazak u molitvu, prva jutarnja prisvjesnost u buđenju, svijest da si živ i da ti je dobro na neki poseban način, kao da si nešto predivno sanjao, ali se ne sjećaš sna jer gledaš u svitanje ili u praskozorje. Budiš se zajedno s novim danom. To je običan dan jer je sve kao inače, i to je poseban dan jer si se obogatio za taj mir i nešto nalik blaženosti valjda, sve dok se ne razbudiš, a razbudit ćeš se zahvalnicama Gospodinu za dobru noć i dobro jutro, uobičajenim obraćanjem Bogu kojime mu upućuješ prošnju da te prati i pretekne u riječima, mislima i djelima.

Srce ti je ispunjeno nadahnućem i ustaješ takav za novi dan.

Pripravljaš obaveznu crnu kavu, uzimaš ružarij i i ispreplićeš zrnca prstima obje ruke, potom držiš krunicu čvrsto u šaci jedne ruke da se zrnca zagriju na tvoju tjelesnu temperaturu; naslanjaš hladne kamenčiće na obraz i čelo radi duhovnoga i mentalnoga osvježenja. Nitko ti ne može ukrasti to ranojutarnje buđenje jer još nije započelo radno vrijeme i nije uobičajeno da te netko ometa ili budi tako rano. Samo ste tu ti i Bog, a Gospina krunica s vama.

Isuse, tebi za ljubav, za mir, za mile i drage, za nerođene, za poginule u imenu tvome, za progonjene zbog tebe, za sve ljude... za osobu o kojoj si mislio ili si je sanjao, možda jedna od onih nepoznatih osoba čije likove u mukama ponekad gledaš kad sklopiš oči u molitvi, za ranjenika što ga je izbacila rijeka na obalu, za neplivače u toj istoj rijeci. Da ne duljim, za tvoju volju da se ispuni u svima nama, Oče naš.

Raznolike misli prolaze umom, prolete i nestanu, ponekad se neka misao ili slika vraća neprekidno, poslije svakoga zaziva Gospine krunice koju moliš. Sve se poklapa s otajstvom u kojemu se nalaziš i primjećuješ da si ga izmolio previše puta. Vraćaš se u sljedeće otajstvo i kad izgovoriš „Oče naš, koji si na nebesima” već si opet potpuno prisutan. Ali tada dođu spoznaje u otajstvima koje se tiču vjere tvoje i njezine tematike i otajstva koja moliš, i ona koja ne moliš.

Krećeš s molitve na Časoslov jer ti je takvo nadahnuće, jer imaš konačno slobodnog vremena čitav dan pa možeš i nastaviti s molitvom kad želiš, a to i činiš.

U molitvi se čovjek obogati dok se Milost prosipa kao kiša Duha Svetoga. Provedeš u molitvi jedan sat, ali češće i čitavo prijepodne.

Poslije nastaviš s tim, u tramvaju, dok pospremaš ili kuhaš, kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ...pripravljaš sve što je potrebno i moliš, na primjer, Krunicu božanskoga milosrđa, za promjenu, za zdravu promjenu. Molitva te uči, molitva te nahrani i napoji, osvaja te radošću i mirom, utješi te kvalitetno u svakoj nevolji i daje ti razboritost, usavršava tvoju ljudsku ljubav prema božanskome da postaneš ono što moliš. 23.09.2024. 07:07

„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! (1 Sol 5,16-22)”.