Vidljivo i nevidljivo

 

Duh je vidljiv po djelima ljudi, u osmijehu,

opipljiv u zagrljajima, u papiru i omotnicama Biblije

miriši na nebesa,

čuje se u riječima,

okus ima, često je slan (Tijelo Kristovo)

Ima puno toga što je često nevidljivo u ljudima i na ljudima,

milosrđe, moralan život, suosjećanje, post i molitva.

Razmišljanje se vidi po zaključcima, po važnim temama neke osobe, a

vidi se i u razboritosti, mudrim savjetima, snalaženju, znanju.

Za mnoge ljude čak niti čudesni događaji nisu vidljivi, niti sakrivene suze, niti tuga, ni sreća koja je u vjernika duboka i istinska, više nego smijeh koji nije dokaz nečije sreće.

To je sve jako daleko od ljudi koji se otresaju na kršćane kao da su kršćani „zatucani”, a njihovi su lažni bogovi i idoli razne izmišljene, umnim radom sklepane ideologije koje nemaju podloge, niti posljednjeg smisla. Čovjek se ponaša kao bog i kada dođe na neku javnu funkciju, očekuje od naroda da će od njega načiniti kult ličnosti. Pristalice ideologija ne znaju čak niti povijest i toliko su neuki da misle da prije njih te sve ideologije i idoli nisu postojali. Novo normalno sklepavaju iz voluntarizma – pokreta lijenih povijesnih grupa i osoba koje su se bile prvo domogle nasilne vlasti (fašizam), osnovale kultove ličnosti, a onda upropaštavale svoja carstva svojim egzibicijama. Apsolutni Bog im je smetao oduvijek pa su smislili relativnost i zatucali se do kraja. Jer ako je sve relativno, ako sve ovisi o pojedinačnim stajalištima koja su sva drugačija i različita, nema naroda koji bi slavio lijene ljude. Zavisi gledamo li lijenog čovjeka kao parazita ili kao bolesnika, ili kao mudraca ili genija koji samo leži ili sjedi i pravi se da razmišlja (stari Rimljani) pa tako izgleda kao marljiv i vrijedan filozof i umjetnik (dadaizam). I lezbi i pedera je bilo još u prastara vremena (na otoku Lezbosu).Naci(onali)zam je nekada bio normalan poredak u kojem se vodila briga o naciji i obitelji, ali je bilo obilje socijalnih prava (monarhije) vladarici dolaze pobunjeni gladni ljudi da im podari hranu jer nemaju kruha, a ona, onako lijena, govori o kolačima (princeza Antoaneta), a tu je bilo i osvajanja drugih zemalja (nacional fašizam) Sada, kad opet imamo demokraciju (kruha i igara), vlada i lijenost i korupcija, a zbog mučenja male djece (rodna ideologija) nastaje i vršnjačko nasilje (dijete radi što dijete vidi). Preveliki je pritisak na ta mlada stvorenja koja dovodimo na silu do krize identiteta i prije nego što nauče kako im je ime i prezime.

I, tko je onda tu zatucani i lijeni ideolog što se otresa na katolike u našoj Domovini. Ideali su poželjni, ali iz te imenice se ne može tvoriti ideologija kao pozitivan pojam. To je samo ideologizam, kad se od ideala, koji su uvijek nešto iznad i nedostupni (zato se i zovu ideali) pokušava označiti dekadentno društvo kao idealno društvo zato što ima ideologiju, i to ne jednu, nego bezbroj ideja. Lijenim ljudima svašta padne na iscrpljenu pamet koja nije uspjela normalnim putem dostići niti osnovne školske temelje znanja pa tako i vladanja. Ideologija je samo loš nadomjestak bezbožnika koji su ljubomorni na snažnu i vrijednu učinkovitu vjeru u jednoga Boga. Zato se toliko uznemire i stvaraju buku kad muškarci mole jer te žene zapravo nemaju svoje muževe i dečke, prelijene su da bi imale djecu, traže ideologiju u gaćama, a nose gaće na štapu. Haj, haj, uživaj. Neznanje povijesti. To su činili i mnogopoštovani stari Rimljani pa im je od truleži propao Grad i srušilo se čitavo mnogopoštovano carstvo.

Najbolje se to sve vidi kada u izbornoj kampanji obećavaju ljudima da će im napuniti džepove ( krvi i igara). Jadna im majka, ni kriva, ni dužna.

Ubijanje roditelja i suicidi su im autocenzura, društvena selekcija nasuprot prirodnoj selekciji.

Duhovnim ljudima je sve servirano kao na pladnju: molitva, uslišanja, mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji, planiranje velike obitelji, marljivost i slično. Naša je povijest i na nama je budućnost. 09.06.2024. 21:31