Vjera je Božji dar

Euharistijski Isus, tu je, živ je, isti je

u srcu, na pameti, u djelima i riječima, u odgovorima i uslišanjima

u Duhu Svetome, u darovima i plodovima, u živoj ljubavi;

ne može se dokazati, i nije lako vjerovati,

a čovjek vjeruje kad ga Isus pozove, a ne uvijek samo kada god čovjek hoće.

Isus u Euharistijskom Tijelu i Krvi, Bog je moje svekolike zahvalnosti.

Proslavljena i živoga Boga, moje najviše unutarnje prijateljsko biće i spasiteljska djela moga zemaljskoga života koji na taj način dostiže i do nebeskoga, ne može se dokazati, ali on je meni, kao i svakom drugom vjerniku, u srcu dokaz i to takav da sam ja sama dokaz vjere u živoga Boga, to jest dokaz živoga Boga u meni i oko mene.

Kažu za vjernike puno puta da ne valjaju i da ih takve pamte iz prošlosti.

Jadan onaj tko se za prošlost neke osobe na taj način vezuje, kao da ne vidi svoju prošlost, sadašnjost i budućnost; kao da je osoba nepromjenjiva i kao da je neka životinja poput vuka pa da dlaku promijeni, ali ćud nikada.

U tome i jest veličina Božjega djelovanja na ljude: Isus ljude mijenja, vraća ih na početne nevine postavke.

Naročito mnogi ostaju zbunjeni jer ne znaju vjeruju li povijesnom Bogočovjeku Isusu ili onome koji je Uskrsnuli Isus, kao da tu, u Bogu i čovjeku Isusu ima puno osoba, ali Isus je samo jedan, samo jedna osoba božanske i ljudske naravi u sebi.

Uvijek isti, proslavljen već tisućljećima. I već stotinama godina mijenja ljude, obraća ih k sebi, odvraća ih od njihovih zlih namjera i lošega puta.

Napomena: čovjek se mijenja tako da odbacuje grijehe i priljubljuje se ljubavi Božjoj po redoslijedu Deset Božjih zapovijedi, po redu Dvije Isusove zapovijedi ljubavi i po molitvama i sakramentima, a najviše po patnji i Muci te po Križu Kristovom.

Bez truda i molitve, nema ni kontemplacije iz koje bi vjernik naučio, čitajući Sveto pismo, što mu znači pričest i Euharistijsko slavlje te ostali sakramenti kao što je krštenje kojim su vjernici 'ukopani' u smrt Kristovu, ili sakrament Pomirenja gdje se raskajani vjernik rješava grijeha, dakle znakovi, vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti.

Tako ljudska osoba 'skida staroga sebe' i odijeva na sebe Krista i postaje 'novi čovjek u Kristu'.

Eto, danas čujem iznenada komentar da svi ti vjernici što se okupiše nisu zajedno kao shizofreničari nego u tome da ih je sve privukao Otac nebeski k svome Sinu Isusu.

Ova napomena se tu našla zbog one usporedbe sa shizofreničarima, ljudima koji imaju 'rascjep ličnosti' i za koje mnogi uvijek misle da su podvojene osobe, ali to nije shizofrenija, bolest u kojoj postoji više osoba u jednom čovjeku već je to 'polomljena osobnost', poput razbijena prozorskoga stakla' pa bolesnik mora iznova graditi i sastavljati svoju osobnosti od postojećih i novih dijelova.

Žalosno je čuti da se na nekom skupu nalaze sami nesvjesni bolesnici ili praznovjerni i da komentatori vjerskih skupova moraju naglašavati da je riječ o sastanku i susretu Boga i mnoštva vjernika kao naroda koji ljubi svoga vođu, odnosno Zaručnika – Spasitelja od grijeha i smrti.

26.04.2025. 12:29

„Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.  Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene”. Gal 20,18-20