Zbacio si s mene suhe lovorike,
predao mi svoga Duha bajna
da iz moga srca otme tihe krike
i da nastane mi tu duševnost sjajna
s kojom ja te molim, Kriste kojeg ljubim,
da uniziš svu mi oholost persone
od koje zamalo dušu sada gubim.
Sreća skrivena je dostojna za naše trone
jer u skrovitosti bolje je osvijetljena
svaka gesta, svaka riječ i pomisao;
a ti tražiš pijeteta, to je tvoja stijena,
molitva i zaziv što ga prati promisao.
Nisam trčala za tebe, niti igrala ti ples,
nisam htjela niti vijenac pravednosti
već bez želja gasila sam svaki krijes;
nisam zagazila niti izvor plavetnosti.
Svejedno ti si stigao me, Isuse, pronaći
i ja stvorih se odjednom pokraj tvoje hridi,
na vrhuncima gdje kozli neće zaći,
gdje su runolisti po kojima oštar vjetar bridi.
Rekao si da si htio takvu mene
da bih lakše rasplamsala se stihom,
da bih postala ti dionica ekumene
koja služila se adoracijom tihom,
a sve zato da zemaljsko ja istražim,
željna kreativnosti i svake normale,
da si tvojim riječima i prošlost ublažim
pa da pjevam slavi tvojoj ode i korale.
27.04.2025. 22:54
No comments:
Post a Comment
just do it