Moji vrtovi su neki maslinski,
kapljama su krvi zasipani.
Kruna slična kao trn je raslinski
mom šeširu koji sav je odrpani.
Puno prosim kao žedan pića,
k'o siromah ispred bijela kruha.
Ispred mene nalazi se Križ svih bića
s kojim razgovaram dok je noć još gluha
jer ne ljubim strasno takva rana jutra
koja bičuju i pale kao jezici zli,
licemjerno obećavaju mi bolje sutra
dok mi uskrsnuće poput slanih suza zri.
Ja te volim, Bože, za to sve što dade,
učini od mene nježnu ovisnicu
koja satkana je od nebeske nade
s kojom nosi te k'o svoju ukosnicu.
Ne razabiru me koji zbore zgodno,
ali ti me znaš po opipu i osjećaju
i po slutnji koja rodi voće plodno;
ti me poznaješ u mnogom susretaju
i povlačiš me sve više k sebi, tamo gore
gdje te uzdigoše kao svoj sveopći lijek
za kojega zaista se nikad ne izbore
kao da je prazan čitav ljudski vijek.
Prikovana ljubavlju za tebe, moja misao se gubi
jer ne tražim ništa osim zagrljaja Križa
dok me drži ljepljiva ta daska što je ljubim
jer izvlači me iz nemira, ratova i kriza.
08.04.2025. 20:57
No comments:
Post a Comment
just do it