FRESKA abc





IZBOR IZ POEZIJE abc




Kazalo (abecednim redom):


Anđeli Uskrsnuća

Anđeo prebogatih dubina

2

Bezgrešna

Bijah slijep

Bijela Katedrala

Bijeli vitez

Blagoslovi putuju tišinom

Blatni oganj

Bog i zemlja

Božanska romantika 

Božansko začeće vjere

9

Crna nevjesta

1

Čaša Ljubavi

Čovjek spasa

Čuvari svijeta

3

Daleko od sutra

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

Dan zauvijek

Da te nemam

Dodir noći

Dodir otajstva

Dragulji od vjetra

Drama molitve

Drugo srce

Dubok udah 

Duh Domovine

Duhovna prožimanja

Duša i Božić

Duša i Ljubav

Duša i Milost

Duša i Zakon

Duša i Život

Duša safirnoga sjaja

Duševna oluja

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Dvoje

21

Franjevac

Franjevačka duša

2

Gozba pravde

Graditelji Katedrale

2

Hosana

Hvali, dušo moja, Gospodina

2

Ispraćaj starog labuda

Isus

Isusov glas   

Isusova žeđ

Isusovo Drvo

Izdanak

Izvor života

7

Jaganjčev dar

Jedna suza

Jedrenjak

Jedrilica

Još te uvijek sanjam

5

Kad prestane nada

Kći Ljubavi

Kiše zauvijek

Komadić kruha i kap svjetla

Kovčeg suza

Kradljivac tuge

Kristalni Eden

Kristova Kula

Krštenje svijeta

Krvavo sjeme

10

Lađa u kaplji neba

Lamento

Lančić

Lastavičje gnijezdo

4

Ljubav pobjeđuje

1

Maslinske grane

Milosti puna

Mjesečeva ogrlica

Mjesto za molitvu

Mogranj 

Moja milina

Molim Te, Isuse

Molitva iz nepovrata

Molitva jednoga daha

Molitva ratnika

Molitva s tminom

Molitva šutnje 

Momenti vječnosti

Mudrac

14

Nebeska Žena

Nebeski poziv

Neistraživo svjetlo

Ne reci

Nijeme ptice

Ništa na tom svijetu

Ništa osim Tebe

Niti nebo, niti zvijezde

Noćas

Noći vjetrova

Nova sila

11

Oblacima Duha

Obzori vječnosti

Ognju neugasivi

Otac duše

Otvoreni suton

5

Pašnjaci

Pečat ljubavi

Pianissimo

Pjesma završene čežnje

Plače crkva

Plavetna ruža 

Pobjeda Križa 

Pobjeda molitve

Podlatice ljilja

Posvećenje svemira i praha

Potraga za našom pjesmom

Pravda nije slijepa

Prinos tišine

Proskineza

Prostor za šaputanje

Prsten

Prva svjećica Adventa

Pustinjsko vino

Putovanje u tišinu

19

Raduj se, dušo moja

Rajske sile

Ranjena Zemlja

Raspelo

Regina Croatorum

Ribarska ljubav

Ribarski nokturno

Rijeka Milosti

Ruka što mi dušu štiti

Ruža

10

Sada živim

Samo jedan korak

Saziv Zaručnika

Sjaj dubina

Sjaj molitve na rukama

Sjajni prinos

Sjećam se

Sjećam te se

Sjećaš li se tragova u pijesku

Sjeme krštenja

Slavit ću Te, Duše Sveti

Slavna baština

Spas od mreže idola

Srce na Križu

Sretne li krivice

Staza tirkiznoga sjaja

Stope tvoga Kralja

Stotnik

Strune

Susret križeva

Svadbeni pir

Svadbeno ruho

Svete tajne

Sve u svemu

Svijeća u tami

Svjetionik

Svjetlo vjere

27

Što vam rekne, učinite

1

Tamjan

Tamo gdje gore svijeće

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Tornjevi

Tragom vremena

Tvoje pjesme

6

Utvrda od vjetra

1

Vatreni labud

Visovi vjere

Vječni Križ

Vrata srca

4

Zajedništvo Križa

Za let si stvorena

Za tu jednu dušu

Zaručnica

Zavjet vječni

Zbog mene

Zimske noći

7

Živa duša 

Živi mir

Život moj

Životna staza

4


178


DODATAK

Sati muke Gospodnje i Otajstva žalosna

Gostoljubivi Domaćin

Koji se za nas krvlju znojio

Anđeo s neba

Juda

Isus u tamnici

Pilatu

Koji je za nas bičevan bio

Koji je za nas trnjem okrunjen bio

Koji je za nas teški križ nosio

Ženama Jeruzalema

Isus pada pod križem

Marija na Isusovom putu

Razbojnik na križu

Koji je za nas raspet bio

Kazna

Kristov sud

16


Ukupno pjesama 194












Anđeli Uskrsnuća



Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,



ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.



Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen, Uskrsnuće

koje otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.



Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.



Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.



Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47











Anđeo prebogatih dubina



Lijepe nade lelujave gajim,

ali znam da čas mi nije moj,

noć preda mnom sad ne tajim

koja kreće u svoj slatki nespokoj.



Kako god da bilo strašno

uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,

srce moje zatreperi strasno

pred dubinom prebogatom.



Prepuna je svih mogućnosti

što ih srce sjetiti se može;

od molitve pa sve do usnulosti

anđeo me prati s Tobom, Bože,



Gospodaru srca moga,

Kriste mog spasenja.

Jaka riječ je moga Boga,

jača od svih stijena,



mekša je od posteljice,

blaga poput ptičja pera

bez kojeg ne lete ptice

gdje je viša sfera.



Anđele, ti, moj čuvaru,

tješitelju noćnih časi,

kazuj mome Gospodaru

da mi ljubav ne ugasi,



da mi citre tiho poje

svoju melodiju bajnu

da se misli već ne roje

nego da ja čujem tajnu



koja mene tako čvrsto drži,

koja mene nosi tako laku,

koja dušu slatko prži

ove noći i noć svaku.

27.04.2019. 20:34

































Bezgrešna


Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,



kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,



gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,



ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.



Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.



Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,



nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,



ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila



srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.



Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06









Bijah slijep


Slijepa sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što ga srce među cvijećem taji.

Pratili me, ne darivahu mi ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim jedrima.

Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine puste.

Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od prašnine.

Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja, tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10























Bijela Katedrala



Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.



Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.



I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.



Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,



tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04









Bijeli vitez



Susrela sam bijelog  viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
susrela sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01





Blagoslovi putuju tišinom


Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem, ni šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35




Blatni oganj



Svom životu odgovorna

kao da se lijepim

preko svake mjere

pokraj Duha plodotvorna

i svoj duh ja krijepim

pod sjenicom naše vjere.



Znam da ne bih smjela

misliti umjesto Boga,

planirati spas,

ali pokret ove duše i bez tijela

pali vatru plama svoga

da razbudi sve to više nas.



Ne znam točno se izraziti,

ali to što želim reći

dobro znaju mnogi.

I ne želim nekoga poraziti,

tinja gasit slaboj svijeći

što je napadaju lažni bogi.



I naš Isus ljubi jako,

nekoga još više

i za vrijeme stalno.

I ne traži srce mlako

koje sporo diše,

makar bilo i kristalno.



Možda misle da se srdim,

znaju da sam agresivna,

teško je to odabrati.

I kad nekoga pogrdim,

vrućica mi opsesivna,

pravednost pozlati



jer ja previše sam brižna

za sva sjajna bića.

Ljubav svaka mi drugačija,

ali svaka mi je letva križna,

nudi opojna mi pića

kao da sam svačija.



Što se više ja zapalim,

to je teži križ za breme,

puno odluka u nizu.

Boga naša slavim, hvalim

što mi dade silno vrijeme

da Mu priđem sasvim blizu.



Znam da Isus govori

i kroz moju kožu ili glas,

mada to mi nije opravdanje.

Ne čekaju mene lovori,

ali u tome je spas

i katarze dugotrajno stanje.

02.07.2023. 14:34











Bog i zemlja



Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,



sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost



i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.



Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte



na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba



koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima



zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.



Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.



Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42








Božanska romantika



Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.



Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.



Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati



sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?



Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći



da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.



Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.



Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,



jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.



Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.



Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka



kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27







Božansko začeće vjere



Pjevat ću poeme tanke,

mladoj noći osamljena;

prekrit ću i sanke, i uranke,

tom svježinom omamljena.



Mjesec mladi sakrio se pogledima,

noć je tako svježa, tako budna

kao da je prišla sjajnim ogledima

pa mi ova riječ još nije uzaludna.



Upijam dok mogu, punih pluća,

duše prekrivene koja mrazi.

Prošla mi je ta groznica vruća,

sada čas mi pjevanja silazi.



Tko bi sada zaspao bez poštovanja,

što bi smjelo remetiti udisaje?

Priđi, Duše Sveti, dijeli putovanja,

počuj duše moje uzdisaje.



Ona glas je ispunjene tame

svjetlom vjere što uzima maha.

Tako lako, jednostavno i bez drame,

Ti si ovdje, na početku moga daha.



Ovo mjesto sad za ljubav plodi

i za mlade ljubavnike što se traže.

Blago onom koji sad se rodi,

taj će biti biće buduće, najdraže.



Sad je vrijeme, sad je čas

od začeća nade, ljubavi i vjere.

Neodoljivo me podsjeća na nas

kada blagujemo božansko bez mjere.

25.06.2023. 00:12





















Crna nevjesta



Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.



Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.



Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.



Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.



Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11



Čaša Ljubavi



Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.



Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.



Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.



Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom



nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.



Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.



Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,



jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,



na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.



U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.



I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,



a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.



Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.



Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32












Čovjek spasa



Hvala Ti za čovjeka i ženu,

za sve razumne i one lude.

Hvala Ti za večer osnaženu,

hvala, Isuse Ti za sve Tvoje ljude.



Ne mogu Te čuti bez njih

jer ne nalazim se uz Tvoj bok.

Grešnica sam sprudi zemljanih,

nesposobna za taj velik skok.



Čovjeku kad priđem spasa,

tražeći Te u molitvi toj,

i on mene nađe istog časa,

vodi sa mnom žarki boj.



Što bi bilo da ga nema

tu, u srcu mome

gdje me nađe za Te trema,

gdje me riječi Tvoje slome?



Što bi bilo da ne moli za me

i da me ne ljubi kao samu

između svih sjena usred slame?

Da li bi rasvijetlio mi tamu?



Među nama govor nam je isti,

putevi se naši s Tobom nađu

jer si Ljubav, a mi Kristi,

jer Ti stope k nama zađu.



Zato gorjelo je sinoć lice

kad sam prislonila kamen,

zrno svako od Gospine krunice,

opeklo me kao znamen.

27.07.2023. 15:59





Čuvari svijeta


Noć polako silazi na hram

dok se neki ratnik svijeta muči;
moje svijeće tinja tihi plam

da ga anđeo nebesima izruči.


Ratovi su kao nevidljivi, crni,

a i mnoga duša sad u sebi bije boj

kao divna ruža kojoj niču trni;

u toj tmini nestaje mi nespokoj.


Kriste, Bože, viši si od svaka zdanja,

premda malen poput praha,

vodiš me u krasna vjerska stanja,

tijelo moje ostavljaš bez daha.


Tragove od voska, zemaljske divote,

neovisne svakom uništenju,

Ti od suza stvaraš za živote

koji dolaze Ti k uzvišenju.


Tako mnogo lica, osobe i ljudi,

Tvoja djeca, polaznici mira,

tek sad uče priviti na grudi

križ od svoga odabira.


U daljini neka druga gori svijeća,

život jedan, jedna duša čista

koja Tvojih ruku oduvijek se sjeća

i za moje dane moli Tebe, Krista.


Sastajem se s Tvojim sinom

u tom oceanu ljepote i rata;

samo jedan oganj gori tminom

svake sestre Tvoje, Tvoga brata.

17.09.2023. 20:32















Daleko od sutra



Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.

‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50













Da mi Te je prostrijeti kroz dušu



Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi



da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.



Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.



Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.



Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ



pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.



Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

‎subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36


































Dan zauvijek



Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.



Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.



Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći



koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.



Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.



Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,



Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.



Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13








Da te nemam



Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53





























Dodir noći



Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.



Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.



Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.



Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje



između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu



za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.



Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,



sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste



i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,



kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu



kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako



jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23







Dodir otajstva



Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem



koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33













Dragulji od vjetra



Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.



Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu



kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.



Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.



Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.



Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,



a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34





Drama molitve


Malo vjerujem u propast

svega što je ova duša iskusila,

malo vjerujem u poništavanje.

Molitva je za me bila čast,

ona mi je mač izbrusila

kojim siječem ponižavanje.



Molitva mi snažan brod

što me drži, što me štiti

prolaznosti, zaboravu;

u njoj postoji moj kod,

postoji mi sve i sve je biti.

To je brod što nosi vječnost pravu.



U njoj mi sigurnost Boga

koji čuje sve i odgovara,

nosi svijet i mene samu,

prihvaća me u toj moći dijaloga

s Kristom koji život stvara

da ja uđem u tu dramu.



Moja hrana, moje piće

i moj duh što moli

sad su daleko od svijeta

jer me to božansko Biće

uvijek snažno osokoli.

Vjernica sam, ne poeta;



moliteljica u duhu svjetla

što je obuzelo vremenitost moju.

Posveti mi, Kriste, moje riječi

i zaštiti me od prolaznoga vjetra.

Podaj meni neprolaznost svoju,

darak sveti koji svaku ranu liječi

07.05.2019. 03:50



























Drugo srce



Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00



Dubok udah



Svijaju se jaki, kršni borovi,

poput valova rekla bih da plešu

gdje se lome gradski dvorovi

što su dospjeli pod nebesku prešu



kišna leda, tuče, kiše koja gusto sipi

jer se oblaci prolomiše nad gradom

pa ga pere dugi pljusak te i cigla kipi,

okrunjena plastičnom ceradom.



Zrak je pun svježine, ulazi u pore,

šumi kiša, lomi vjetar, nebo šušti.

Dubok udah poslije munja koje gore,

grmljavina plovi kroz taj oblak tusti.



Noć je pala, još su veće te mrkline

i to okruženje koje naliči na smak.

Zgrade svijetle zamahom sred tmine,

oblak sije poput ljestvi taj od munje trak.



Spustilo se nakon duga iščekivanja,

poslije napetosti sparnih dana, noći.

Dišem poslije stravična snebivanja,

ali strah me je vrućina, ljeta što će doći.

23.06.2023. 22:17





Duh Domovine



Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?



I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?



Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.



Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.



Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?



Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima



dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33











Duhovna prožimanja



Šetali su ulicama Grada,

susretali svete duše Boga

i računali na spas i stih.

Proljećima procvala bi trešnja mlada,

vjetrovi sa svoda olovnoga

kružili bi oko njih.



Daleko su ruke njine ostajale,

niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,

svi su dodiri im Duhom prodirali.

Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,

poslije svih je sve im bilo kao prije,

maloj djeci sve su suze otirali.



Rastati se nije bilo problematično, trnovito.

Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,

samo otkucaje jedne zajedničke srče.

Tada putovanje postalo je previše brdovito,

kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.

Gledali su malu djecu kako uplakana trče.



Svakog dana kao da je bilo sve još teže,

trnje se zgušnjavalo i greblo,

duhovna su prožimanja bila rijetka.

Ribari su odlazili i bacali mreže,

vjetrovi bi porušili neko deblo,

svakog trena naišla bi neka spletka.



Krista mole i današnjih noći,

Bog ih ljubi i uvijek ih tješi

da zbog ljubavi se ne bi patilo.

Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,

ugodno im živjeti u Milosnoj moći.

Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.

05.12.2019. 18:33







Duša i Božić



Duše neke dobar sporazum

dođe u tom duhu

s Božićem na slami.

Ona čuje svaki šum,

treptaj srca bliže uhu,

uzvišeni u njoj gore plami.



Okrunjena svetim ugođajem

što ga Dijete nosi,

milošću je ispunjena,

bjelosvjetskim događajem

koji ljubavlju nas sve orosi.

Tad prosvijetli kruna njena.



Tada um joj progovori

da je ovdje nadnaravno,

da se nastanio u njoj Bog.

Oko duše narod gori,

mada mnogi hode nenaravno,

mada tu je svet, božanski log.



To si Ti, moj Spasitelju,

sav taj vjerni puk,

hrabrost povjerenja.

Tvoje Tijelo, Prijatelju,

šalje kao napet luk

strijele duhovnoga osvježenja.



Slavna Dušo duše moje,

Ti mi okrepu natoči svoju

za taj štur zemaljski hod

gdje je trag od krvi Tvoje

koja pere haljine u bijelu boju

da Ti budem sveti rod.

30.11.2022. 11:01







































Duša i Ljubav



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.



Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.



Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna



slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?



Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.



Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25









Duša i Milost



Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.



Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,



hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.



Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.



Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.



Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.



Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.



Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.



Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45



Duša i Zakon



Mednim košnicama svoga Zakona,

riječju svojom mome umu, mome sjetu

zapovijedaš mi ono što je dobro za me.

Netom prije buđenja i moga naklona

Tebe nosim, Kriste, sebi i čitavom svijetu

kao lampaš usred mrkle grobne tame.



Riječ me Tvoja oživljava, uskrsnuća puna

što ga čekam i od kojeg strepim, kojemu se nadam

i žarko ga, tako živog, tako žedna želim

jer je mom životu i mrtvljenju kao skladna kruna,

jer Te slijedim križem pod kojime padam

kada god zamolim, kad se kajem i to dijelim.



Obasipa me Milost, snaga oproštenja i predanje

jer sam jedna i jedinstvena sam Tvome dlanu

sa svim svojim greškama i uspjesima.

Uvijek podižem se, to je moje vjersko stanje,

moja besmrtnost u svakom novom danu

sa svim mojim suzama i osmijesima.



Nespretna sam, nježna, osjetljiva, treperava

i zbog Tvoje riječi dršćem kao tanka šiba

dok mi tijelo poput kamena je ledno

jer me čvrsto drži od Zakona žerava

koji mene čuva, pazi da se stopa giba

s puno pažnje kroza žiće Tvoje medno.



Poprimam slatkoću, Zakon čvrsto mene drži

kako ne bih odletjela kao lahor u visine

odakle mi ne bi više bilo niti jedne staze.

Tvoja riječ me nosi, zamalo me sprži

ta sigurnost i to strahovanje od nizine,

ali ruke, stope svaku nevolju pregaze.

11.10.2023. 00:31












Duša i Život



Živote moj,

Majko roditeljice

svake moje strune,

moga bića kroj,

u ljubavi voditeljice,

sredino moje krune,



iz Tebe sam nikla

kao obličenje

u imenu svom

i na kušnje svikla

kao oličenje

hrvanja i slom.



Dade meni zrno vjere,

slatka nektara, napitka

da mi cvate svaki izdanak

obilate mjere

i na krilima Svitka

da mi bude medni danak.



Reče meni: 'Ljubi

po istini svetoj,

strpi ono što ti padne,

lice si izdubi

u sudbini kletoj'

pa mi biti dadne



da Te slavim vijekom

u svakom obliku

sve do nesreće, slaboće.

Budi meni lijekom,

svjetlo mome liku,

moje sjeme, moje voće!



Budi moja uzdanica, stijena,

hridina u velikoj dubini!

Ja sam dijete, narod Tvoj,

biće prevelikih mijena

što se krsti u tišini

kao duh što nije svoj.



Sebe sad istresam,

pod krilima Ti kličem

da sam vjerna slika,

kao Ti da jesam,

da u porodu sad vičem,

vrijedna Tvoga lika.

01.07.2021. 05:15











Duša safirnoga sjaja



Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini



tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta



prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.



Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23













Duševna oluja



Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.



Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.



Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.



To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.



Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;



da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.



Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,



jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,



kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20









Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas



Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
ne prigovaraj ako te uzme u raj;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17



Dvoje



U blijedilu i sumaglici gledam daleko,
vidim sve što nalazi se iza toga;
ne vjerujem, ali vidim: obala je prijeko,
sve u meni, sve unutar Boga.

"Koga tražiš?", upita me zvonki glas,
sada se još više takvom pitanju ja čudim.
Zar ja ištem paprat ili brezu, njezin tanak stas,
zar ja nisam očigledna ili opet ludim

kada ne zna onaj što me pita?
Priznajem da povrh svega tražim još i tebe
jer mi srce oholosti, duša nezašita,
još mi pluća onaj tamjan grebe.

Odgovaram glasno: "Isusa iz Nazareta,
Onog što me zove i sad na me čeka,
blagoslov mi On i sudbina Mu kleta;
iza mene ostala je neka rijeka."

"Nisam te zvao, ti me želiš koristiti
da ti lakše bude gdje ne smiješ doći;
sama si odabrala sve te staze slistiti,
mada znam da tvoj sam svake noći,

svakog svetog jutra i blaženog dana.
Još si ovdje, još ti nije dosta,
zoveš svete da te vode preko mora slana,
znam da čekaš nepozvana gosta."

Lijepo li je, dragi Prijatelju, u samoći
čekati na ljudsko biće, samo ono jedno,
jedino mi koje neće tuda proći,
jedino mi koje mi je bilo vrijedno.

"Gospodin moj, moj Bog u svemu!",
klanjam se, poklekujem u žrtvi slatkoj:
"To sam htjela, da se svidim njemu,
i da slatko čeznem svakoj uri kratkoj,

da umjesto njega Tvoje zovem Ime
i da patim tiho, često za tu ljubav višu;
da Te obradujem i pohvalim time
i da darujem Ti takvo srce u kojemu dvoje dišu."
‎nedjelja, ‎2. ‎srpnja ‎2017 11:52:58













Franjevac



Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;

sveta franjevca naslućujem u koralu

kojemu se vječna upalila njegova svijeća.

Vidim, poginje se u kanonskom moralu,



a tijelo mu svijetli od bjeline habita.

Tiho poručuje da je blizu nas.

Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,

a iz drugog kuta dopire do mene glas:



„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga

u ranama koje nosim blagoslovljeno“.

Gledam Franju pokraj Boga moga;

sada već osam stoljeća proslavljeno

 

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,

tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.

Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.

O, da nisam nacrtana od finoće bijedne



i da nisam potekla iz onih škola,

nikada se obratila ne bih u ovo društvo

koje spašava od bludnih idola

i u kojem obitava samo nadareno muštvo.



Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku

kada stajao si uz relikviju svetu,

koju danas istu ljubih ja u malom lugu,

dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

 

Tada meni rekao si tko si,

da ti franjevački grb je tvoja kuća.

Sada više tobom se ponosim

i još više raste moja želja vruća.



Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,

a na grbu još je ruka Franjina.

Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;

s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.



Sada znam i zašto stajao si tamo.

Nema franjevca koji bez dara bi bio;

niti mene nisi ovdje ostavio samo,

drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.

31.02.2012. 22:40



Franjevačka duša



Duboko u srcu vjerničkome

evo, gori svijeća sanjalačka;

daleko sam bratu svome,

zbori sada duša franjevačka:



ime mi je prekriveno, prašno

jer na zemlji ne postojim

gdje mi čovjekom je biti strašno;

zato križem nebeskim se dojim



gdje sam miljenik i svetac blažen,

odabranik Oca i Matere,

i od braće previše razmažen

pa mi stopa golu ranu dere.



Srce mi je puno svakojakih ptica,

svjetlila mi pjevajuća s nama

i svaka je propjevala zvijezdica

da se nebom hoda s pokorama.



Srž ta govora od svećenika,

to je širok polet i velika duša,

poput slavna tijela ta Obješenika

što mu kradem križ da me sasluša.



Tako predaje se Bogu, bratu svome

da uzvrati na tu ljubav svojom biti,

da utone mjesto Krista domu tome,

da Mu mogne srce svoje otvoriti.



Siromahu mršavi, pristali i lijepi,

sastavljen si od serafskih niti;

glas tvoj cijelu zemlju krijepi

koja tajnu tvoju neće naučiti.

04.10.2023. 20:26








Gozba pravde



Kako da Te slavim,

kako da Ti odgovorim

kada me preplavi

kao kiša što romori



Tvoja pažnja stroga?

Duše prigovaraju

gdje tu ima Boga

da o Njemu razgovaraju.



O, da malo gledaju u dalj

i da slušaju Te, Kriste, pomno!

Nije mašta unutarnji sjaj,

zna to svako srce skromno



koje zaista Te svojoj bijedi treba.

Stijeno čvrsta i nepokolebljiva,

visu ove zemlje sve do neba,

pravda Ti je neistrebljiva.



Srce Tvoje dvosjekli je mač,

riječ Ti nježna kao ljubavnica,

a presuda oštra kao neutješan plač

što ga skriva nezahvalna gubavica.



Tad u pokajanju spoznaje Te, Bože,

kao strijelu posred svojih grudi;

tad joj plamte vene ispod kože,

promatra Te šutke dok joj zora rudi.



Tako duša Tebe, Duha slavi svojim duhom,

moždane rasvijetle čitavo joj tijelo.

Ti odijevaš njeno srce slavnim ruhom

da pristupi na tu Gozbu svečano i smjelo.

06.08.2023. 20:51





















Graditelji Katedrale


Klesari i graditelji, stvaraoci bajni,

od kamena čvrsta čine Katedralu;

Duh im pomaže u svemu, Sveti, sjajni -

- to je Riječ u srcu, na pijedestalu.


Svaki puta kad nas uljem opečati

da nas šalje Novu zemlju svjedočiti

pred olujom koja će nad nama otežati,

naraštaju ovom svi će živa Boga predočiti


u jedinstvu, s nadom, ljubavlju i vjerom,

i u zajedništvu Grba, crno – bijela,

i simbola koji gubi se za potjerom

na sve pečalbare Doma i božanska Tijela.


O, Bože, ovaj exodus tek da dovrši

pod svodom koji ne sluša

i ne čuje kad se žito vrši

da se hrani srce, tijelo, duša


za sve nove naraštaje, za te ljude,

za tu djecu s pravom na rođenje!

Barem jednom da se konačno to zbude

tu, na zemlji gdje se sije krizma i krštenje.

07.05.2023. 07:45



Hosana



Volim taj trenutak

kada Te blagujem

jer to traje i postaje veće.

U srcu mi vrutak

što ga oplakujem

suzom radosti i sreće,



neopisivim ganućem

kao obilnom poplavom

koja bešumno i lako klizi

po mom duhu vrućem.

Oduševljena tom pojavom,

odmah gubim razlog brizi.



I ne mogu tada žuriti,

mada ovo vrijeme leti,

u svoje me jasle vraća,

a ne želim samo juriti.

I ništa mi ne prijeti,

to je tako slatka plaća



za to malo praštanja

i naklonosti drage.

Ljubim Tvoje težnje

protiv najvećih maštanja,

a te Tvoje oči blage

bude moje vječne čežnje.



Dušo Krista moga,

Ti mene posveti

svojom pažnjom.

Snagom Duha svoga

zlobu osujeti,

rastavi me s kaznom.



Tijelo Isusovo, spasi

u visinama i dolje,

svakog dana i minute.

Jakim zovom se oglasi

gdje mi slušno polje

da Ti čujem skute



pa da odanost obećam

i da kleknem

u tom času bajnom,

Križa da se sjećam

i da sve Ti reknem

u trenutku tajnom.

19.10.2023. 18:44











Hvali, dušo moja, Gospodina



Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17











Ispraćaj starog labuda


Raširena jedra u mojim su grudima

preko čitava mog beskrajna mi bića.

Ovaj život što je počeo na sprudima,

razvio je za me snagu unutarnja žića.


Prema nervima što bijahu mi sasvim stanjeni,

kao da je stari labud dijelio se, odlazio,

a za njime i moj oklop tvrdi, ali ranjeni;

kao da je preda mnom moj smrtni život prolazio.


Rađala se često trema, i leptirići u tijelu,

morala sam udaviti u plićaku svoje čežnje,

rastrzana od strahote odlučivanja na djelu

jer dozivao si moju dušu, Bože, u visove snježne.


Strašan bijaše mi, Kriste, onaj glas,

bijeli labudovi u svom letu

nisu mogli pružiti mi spas;

bijah najtužnija duša na tom svijetu.


To je bio rastanak od moje srži

i od svega što je bilo moja bit.

Nisam znala da me more drži,

da će vratiti me sprudu od valova štit.


Taj je poziv bio obraćenje moga svijeta,

da bi se zapalio mi nepoznati žar,

jači nego ikad, nježniji od ljeta,

bolji sve to više, što je više star.


I za druge ljude umrla sam kao svi,

neprimjetno za me ispraćaj se sprema.

Moja pjesma, to si, Kriste, Ti,

s Duhom u kojemu Tvoja sam poema.

16.05.2023. 18:01




Isus



Pospano se vučem prostorom

i teglim umor večernjega sjaja.

Počinak će doći ranom zorom

jer se hladim, jer mi kiša nerve spaja.



Radost, pravednost i mir u meni,

istinska duboka ljubav cvate u nutrini,

mada u samoći rastepeni, raspleteni,

stihovi su ovi obraćenje u dubini,



ono koje stalno tu je da svjedoči

da će život opet naći izvor vode

kojemu se vraćam dok mi slap ne skoči

visoko u kapljicama koje tako gode.



Lijepo li je krajem svetog rada ili čina

doživjeti odmor kao nagradu i lovore.

I taj ukras, ta diskretna mjesečina

šalje sve što o tom duše govore.



Misli svoje čuvaju za drugo vrijeme,

ne znaju da sad je za njih pravi čas

da se plodi i da rodi to nebesko sjeme,

da se budi pamet za taj noćni spas.



Onaj s kojim večerima, noću liježeš,

taj je isti Onaj s kojime se jutrom budiš

jer je Bog i Čovjek uz kojeg se vežeš,

jer je Ljubav jaka radi koje ludiš.



I znaš dobro da će doći, da će stići,

da će snovima ti pripovijedati

o sebi i nebu kojem s Isusom ćeš prići.

Da ćeš mu se kao smrtnik rado predati.

30.07.2023. 20:04

















Isusova žeđ


Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,


svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.


Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.


Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.


Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.


Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.


I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00















Isusovo Drvo



Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?



Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete



i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.



Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.



Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,



da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?



Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,



uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.



Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna



koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15



















Izdanak



Drugoga dana mjeseca zgodna,

godine ove milosne Gospodnje,

duša je pronašla malo krša rodna

i odmah krenula u ophodnje

 

kao što trubljama sravniše Jerihon.

Molitvom je naporno radila,

vjerom je opremila jedini ešalon

kako bi maslinov izdanak sadila

 

koji već sav bijaše skvrčen i suh,

kao željan pijeska, a ne vode;

i kao da je za vapaje gluh,

a dodiri kao da mu samo škode.

 

Duša ostavi izdanak u zavjetrini

i on poprimi boju okoline,

samo ostade svijetliti u nutrini

kao da sunce iz njega sine.

 

I tako se duša naokolo vrzla

dok sjena ne postade sasvim tanka

jer već je padala noć ona mrzla.

I duša se stisnu podno izdanka.

 

Povijena sva u jednom smjeru,

sjena je izdanka nekako skakutala.

Duša osjeti toplinu i vjeru,

a u blizini je ptica zacvrkutala,

 

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.

Potom je rosa na dušu stala,

a duši se laki uzdah otkine

jer izdanak živi, Bože, hvala.

19.03.2015. 14:59











Izvor života


Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.


Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.


Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!


Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.


Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe Tvoju riječ poslanja.

Što mi tiho pričaš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13










































Jaganjčev dar



Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.



Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.



Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.



Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.



Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56



























Jedna suza



Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.



Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.



Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.



Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.



Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče



s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.



Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15



















Jedrenjak



Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.



Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.



Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.



Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.



Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27.04.2019. 10:25















Jedrilica



Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16


























Još te uvijek sanjam



Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.
‎17. ‎11. ‎2018. 14:03







Kći Ljubavi



Dan kada je začela Ljubav

po Duhu što se sveti, sveti

riječima i treptajima;

kada zače Nju kao cvjetak ubav,

koji daje mirise i zimi i ljeti,

a sjaji se bistrim svesjajima,



bijaše za nju dan života

koji se probudi malo neprimjetno

slabašnim srčanim udarima

kao udivljenje ispred ljepota

koje prepozna se kao lice sretno,

koje nazire se tek u daljima



kada čovjek ostane u duši sam.

Tad se sjeti da je sreo nju,

da je ostavila neznatnoga traga

od tajanstva što ga nema kam

i da predala je Ljubav tu

koja se razlijeva kao uspomena draga.



Niti ona nije točno znala

što se zbiva i pripravlja

i tko traži joj u srcu gnijezda;

samo uzdahom je Boga zazvala,

a to se ne zaboravlja

kao niti davno propadanje zvijezda.



Tih je dana svega više radila,

sila ju je nosila po poljima,

livadama i kroz mlade šume

kao da je već tu Ljubav sadila

da učini duše boljima,

da uredi sve prašnjave drume.



Tek kada je oči pogledala

one duše što joj uvijek vjerna bila,

vidje da je sve to istina što sluti.

U toj zjenici se ogledala

pa se iz daleka promotrila

kao mati kad se blaženom oćuti.



Tada spozna da se Ljubav rađa

neizmjerno kao vječna drama

i da često raduje se ili trpi,

da je od nje samo vjera mlađa

i da nije jedina i sama,

da od Ljubavi se vječni život crpi.

srijeda, 10. svibnja 2017.

09:47:30







Kiše zauvijek



Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu



što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.



Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.



Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39









Komadić kruha i kap svjetla


Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.



Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.



Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči



da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.



Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.



Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.



Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.



Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,



to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.



Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed



kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,



ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna



jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.



Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.



Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.



Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.



Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.



San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.



I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.



Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,



slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.



Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu



i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla



zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.



Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.



Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,



staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi



vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.



I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05






Kovčeg suza


Željela bih ponijeti sve kovčege

popunjene suzama koje nikako ne prodiru

zbog pretrpljene teške stege;

popunjene padovima, greškicama na papiru


kojeg trgala sam samo povremeno

jer se nije smjelo trošiti ga previše

pa je sve mi ostajalo zabilježeno

kao da i papir sa mnom mučno diše.


Željela bih prtljagom se natovariti,

punom osmijeha i dobrih namjera

koje su se uvijek uspijevale sakriti

ispod tuđih neprekidnih zamjera


zbog toga što nikad nisam ništa znala;

punom grižnje prestroge mi savjesti

jer sam druge misli i stihove ukrala

koje više vladale su mojom svijesti


nego mnoge zadaće i udžbenici,

više nego društvo, za me jako strano

i svi njini miljenici;

sve što meni nikad nije bilo znano.


Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti

koje nisam nigdje zapakirala

i tako željela bih Boga sresti

da bih Njega time dirala,


da bih postala bar nekome poznata

sa svim svojim dobrim stranama

jer sam nakupila sakrivena zlata

koje proglašavali su manama,


jer sam danas tako neuspjela svima,

sa životom koji nije ostavio traga,

a nosila sam puno osjećaja, kao plima,

i sve to morala sam poslati do vraga.


Tada Bog bi meni rekao:

“Idi, živi iz početka”,

ali znam da puno mi je poslije stekao

pa ostavljam sve do zadnjeg retka.


Kad bih mogla ponijeti u vječnost

nešto u svoj život drugi,

to bi bila moja vjera i umješnost

da sve ljubim i da gledam prema dugi.

23.02.2015.  08:43






Kradljivac tuge


Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39









Kristalni Eden



Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih



jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.



I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.



Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.



Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.



Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.



Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša



koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.



U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01



























Kristova Kula



Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke



da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.



Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas



u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila



da me izvedeš

uz veliki trud ,

dušu privedeš

na svoju grud.



Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.



Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći



nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.



Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22











Krštenje svijeta



Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki



napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,



da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim



zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje



odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00











Krvavo sjeme



Hvaljen budi, Bože moj,

što me istrgnu odavno

iz ta lanca kojem uvijek

bijah suvišan ja spoj.

Tu, na srcu, Ime Ti je slavno,

a unutra blagi lijek.



Hvala, Majko naša i od Krista,

i od Boga, i od siromaha

koji nemoćan te prosi.

Svakog dana molba ista,

uzmi za me ti od moga daha

pa ga u nebesa nosi.



Jedva čekam često

hoću li Te, Kriste, zadobiti

da Ti budem miljenica,

bar za jedno mjesto

koje će me zarobiti

pokraj Tvoga voljenoga Lica.



Već me sada držiš,

već me tješiš

svom božanskom snagom.

I znam da me pržiš

da još brže me odriješiš

Milošću Ti blagom.



Znam da dolaziš na vrijeme

i strpljenje moje gradiš

kao dio svoga tijela

od kojega krvavo je sjeme.

Da zapjevam, Ti ga sadiš,

da se vratim potpuna i cijela.

16.03.2023. 13:12









Kad prestane nada



Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.



Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.



Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.



Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.



I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00















Lančić



Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44











Lađa u kaplji neba



Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.



Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.



Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.



Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.



Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37













Lamento


Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.


Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.


Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.


Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.


Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.


Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.


Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.


Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.


Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13
















Lastavičje gnijezdo



Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,



a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.



Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.



Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,



mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.



Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane



kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.



Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.



Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08









Ljubav pobjeđuje



Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi



da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć



gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.



Svi kazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob



od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.



A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.



Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.



A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.



Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.



Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.



Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.



Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27 









Maslinske grane



Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.



Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.



Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.



Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće



pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!



I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.



Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,



ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54











Milosti puna



Znam da ćeš me braniti,

čekati me, moliti za mene

Sina svoga, Krista.

Nećeš nikad prestati me hraniti,

niti kada duša mi uvene,

poput svijeće koja sada blista



i odražava se na mom licu.

Nekada si bila dobar znak,

a sada si draga odvjetnica.

Prva ti mi dade rajsku skicu

što me vukla kao stari vlak,

a sad si mi glavna odrednica.



Kad su sumnje postojale teške,

nisi dopustila da se smetem

i u razum si se čvrsto pouzdala,

dobacivala si majčinske mi smiješke

kakvi često u toj ljubavi polete.

Ti si slatko moju dušu pronicala.



Marijo, o, Marijo, tihe vode si dubina

kojoj nema dna do Boga slavna;

utjeha si velika očeva i majki,

vječna ti si Djevica ljubljenoga Sina.

Tebe pamti, tebe zove duša zaboravna,

divnija si meni od bezbrojnih bajki.



Ali strašna, ogromna ti snaga

što je prosipaš po stazi poput cvijeća

gdje dječaci mogu trčati i bosi.

Tako ponizna i vjernicima blaga,

ti si u mom svijetu putokaz i sreća,

Duh te Sveti milostima rosi.

30.12.2022. 19:07









Mjesečeva ogrlica


Dostigla me opet noć i tama,
i tišina što se prostire u sluhu.
Dolazi mi Ljubav, ali nije sama,
jedva čekala sam da mi priđe uhu.


Tanane joj strune, ogrlica još od mjesečine
koja gradi zvijezde u velikom stanu.
Pogostila bih je, ali nemam čime,
nosim samo nadu, molitvu na dlanu.


I to Ljubavi je dosta da me svu zagrije
i da poslije me zapali kao šibu plamenicu,
kao svijeću kojoj mjesečina još se smije;
ne zna nitko da joj grlim svaku znamenicu


i, ta kako ne bih njoj se noćas radovala.
Puno dana zemlja moja, ovaj grad što trubi,
čekala je da ta ista Ljubav, kojoj svaka hvala,
nađe načina mi prići, a ne reći mi da ljubi.


Jer, što bi tada bilo, sve bi nestalo za tren
kao da bi misiju si ispunila cijelu.
Strah me, uvijek zatreperim, dodir njen
podsjeća me da odjenem odoru si bijelu.


Nisam dostojna za nebo, ništa značajno, ni novo,
al' ovako uvijek iznova se rodim.
Kao s krilima od anđela dočekujem sad slavlje ovo
pa i svjetlila sva sjajna s mirom ja pohodim


pa da mi uzvrati svako svjetlo, svaki sjaj,
da otvori sebe, nekako iznutra.
Znatiželjna moja duša tada nema kraj,
nema straha već ja plamtim sve do jutra.
25.01.2023. 21:25









Mjesto za molitvu



Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29




Mogranj


Možda ove noći

već mi život kreće,

neugasla tinja

slabe moći.

Neke druge svijeće

istinska su svetinja,


ali oganj je oganj,

ma gdje da gori,

da l' u srcu mome

ili kao mogranj

koji daleko se ori,

zreo času svome.


Tisuće je sjemenki

sljepljeno u jedan plod;

kao voskom živim povezane,

mjesta ne daju ni sjenki;

zajedno su sveti rod,

kao mačem razrezane


kad ih Bog na večeru pozove.

Zašto ne i moj plamičak?

Zašto ne bi bio negdje tu,

u toj vatri što se burno odazove

kao kakva grančica il' čičak,

da ukrasi prebogatu svetinju?


Daleko je drveće i daleko grmlje,

gdje će meni naći popudbine

ako ne u cvijetu rumenome?

Čak i ako usamljena stignem ispod humlje,

znat ću da sam prišla, Božji Sine,

Marijinu stablu od života, dragi Dome.

19.04.2020. 17:15






Moja milina


Uzvišene riječi čuvala sam uvijek

da te mogu zvati svojim darom,

kako bilo bi mi više jasno

što je za me jedan život, jedan vijek,

što to znači biti s nekim parom,

ne govoriti to nikad glasno.



Šapćem tvoje ime il' uzdahnem,

nikad ne zaboravljam to uzvišenje

što me nosi kao nekog svoga.

Čak i kad u nesrećama krahnem,

mene vodi putem uzbuđenje

zbog ta znaka velikoga.



Znat ćeš, znat ćeš svuda

da sam bila ovdje, i još bliže,

da sam ljubila ti oči, ruke.

Sjećat ćeš se moga truda,

kaplje suzne koja suzu stiže,

koraka što odlaze bez buke.



Nikad nisi tražio od mene

da te ljubim, da ti žrtvu dam,

da u tebi gledam gospodara.

Bacao si moje note zanesene

i govorio ponekad da si sam

kao suha drva krošnja stara.



Ne mogu te razuvjeriti u tome,

nevjera je moja jasna kao dan,

ona viče da mi usne nisu čiste,

izdaje me da me njeni krici slome;

neće dati da na tvoju dušu siđe san

da te mognem opet ljubiti, moj Kriste.

06.04.2020. 17:47











Molim Te, Isuse



Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2














Molitva iz nepovrata


Tražim pomoć za  sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.


Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.


Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.


Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?


Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.


Usamljena duša u tom klancu daleko od svega

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke


u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?


Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina


ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam


baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.


Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.


Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04







Molitva jednoga daha



Život zadržati

u jednom dahu

i ljubav zapažati

u pepelu, prahu



kao svijeće što plamte

na očigled tame.

Moždane pamte

i nisu same,



srce ih slijedi

u slatku perfekciju

što uvijek vrijedi

za svaku sekciju.



Mir zaviri u zjenu

i laki su kapci

da sad ne uvenu

trnje i lapci



što se ogledaju

na svjetlu jarkom

i kao ruže se redaju

na Križu žarkom.



Pjesma poteče,

slava za Krista

što tiho reče

da duša je čista



od krvava kaleža

s kapljama vode.

Uslijed paleža

zvijezde se rode,



a Djevica Rodilja

njeguje Kneza

sred slamnata podija

gdje razgori se veza



sa siromašićima

rumenih obraza

i svatko ih prima

jer nestaje sraza



između zemlje i raja.

Spoje se ljudi

od velika sjaja,

a zora već rudi.



I svaki dan tako,

i svake noći

tiho, polako

Isus će doći.

14.11.2022. 20:42





Molitva ratnika



Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.



Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.



I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.



Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.



Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11











































Molitva s tminom



Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,



a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.



Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije



po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,



zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.



Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.



Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.



Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,



ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore.

11.04.2021. 20:50 











Molitva šutnje



Dani nevolja

i šutnja;

ni najbolja

lutnja



ne bi me smiriti.

Tvoje zapovijedi

nježno će piriti,

kao za ispovijedi.



Ti ćeš me podići

nježnošću

i ja ću otići

s obazrivošću.



Ponirem i propadam,

i ustajem presporo,

slabo se nadam,

i govorim oporo.



I to mi ne valja,

nije ni lijepo.

Život se valja

kao ogledalo slijepo.



Žurim izbaciti

trulež i mane,

i sebe tlačiti

dok ne prestane.



Šutjeti se mora

jer govoriš Ti,

moj Bože odgovora

i susretljivosti.



Nema imenice

za misli što bježe

kao pokisle ptice

dok nespokoj liježe.



Trenutak slabosti

predugo traje

i srce što posti

slabo se daje.



A boli mlačno,

pa jače

i nebo oblačno

često zaplače.



Tako si rekao,

Kriste blagi,

zemlju mi stekao

k'o kamen dragi.



I sve to znam,

ali ne pomaže.

Sigurna jesam,

i to mi je draže,



da pripremaš stan

nebeska dvora.

Nevin je samo san

i prepun odgovora.



Istino moja,

dobro Te sluša

sluškinja Tvoja

i njena duša.



Križu uskrsnuli,

gdje si se krio

dok nervi su trnuli?

Zar ovdje si bio?



Rekoh Ti: „Neka bude”,

neka još više

moždane blude

dok srce piše.



I hvala za sve,

jedini Bože,

jer bez Tebe te

suze se množe.



Padaju kapi

na Tvoje rane

dok nemoć hlapi

za buduće dane.

19.05.2023. 21:00





Mudrac



Bio si mi prijatelj i učitelj,

bio si mi slika Zaručnika moga,

mojih molitvi naručitelj,

veza jasna sve do Boga.



Dalo mi te Proviđenje

kao nikad zasluženi dar,

kao nebesko rođenje

gdje sa svetcima sam bila par.



Ne zaboravljam na mrtve,

na te kršćanske sve duše

što su hvalile nam žrtve,

Duha što ga nevolje ne sruše.



Ti si sve mi sabrao u jedno,

jednom riječju dobro si me znao

i sve što je bilo vrijedno

kao blagoslov si meni dao.



Ta je ljubav puno veća nego mi,

ponizno se uz nju klanjam

jer u njoj su čak i ljudi zli

od kojih se sporo sklanjam.



Ta je nada kao kamen bijeli

na kojemu piše slavno ime,

nepoznato za svijet cijeli,

nije usporedivo ni s čime.



Hvalim Krista uskrsloga,

nikada se neću ispuniti

mudrošću od srca tvoga,

ne mogu je nikad ispustiti.

18.07.2023. 19:36




























Nebeska Žena



Dugi dani putovanja moga

rasuli se kao snježna gruda,

svi u jedan i to ovaj sada

jer u sebi nađem Tebe, Boga,

Uskrs vječni plodna spruda

na kojemu uspomena na Te vlada



i to živa kao susret nenadani

poslije čekanja i šutnje Tvoje.

Radujem se jer presjajna Ti si Stijena

na kojoj se grade vječni stani

i gdje blagoslivljaš ruke moje

da ih darovima ispuni Nebeska Žena,



Majka trudna što se nikada ne vrijeđa,

Zaručnica Duha, odvajkada Sveta

jer je prebogata sva blaženstvom

i sva prepuna je slavnih pređa

što ih čuva kao žlijezde svijeta

svojim materinstvom, svojim ženstvom



da se sve opravda što se mračno psuje

i čega se straši čitav ljudski rod,

plodnosti i nemoćnice koja šuti,

mada njeno mjesto srcu uvijek tu je

jer bez njenih osobina ne bi bio Plod,

ne bi smisla imale nam staze, niti puti.

18.11.2020. 18:56 









Nebeski poziv


Životnosti, dolaziš mi kao more,

kao silna huka, izobilje valova

od ljubavi Ti silne i predanja.

Kad Te vidim izdaleka, moje stope gore

jer je Tvoja želja drugačijega kova,

jer je Tvoja volja razlog blaženoga stanja.


Nježnosti božanska, Ti si pijesku vidljiv trag,

kao kamen tanki na toj slanoj površini,

kao školjka usred bezbrojnih kristala.

Za Te, Kriste, nema niti jedan prag,

Ti si poput pjene na tom žalu i na dini,

Ti zanosiš moju lađu što bi ovdje stala.


Kao vjetar kad zasvira slatka Tvoja je svježina,

neodgodiv poziv kojim nebo zemlju traži;

obraze mi blažiš dodirima mirisna ozona.

Kao breme lako, kao neznatna težina,

Tvoj mi poziv, Tvoj mi šapat moje grudi snaži

da Ti odgovorim poput najglasnija zvona.

06.12.2020. 07:51




Neistraživo svjetlo


Srest ćemo se, sasvim prazni,

naći ćemo jedno drugom cilj.

Naići će s nama i putnici razni,

a ti s njima novo žito sij


kakvo siješ u mom srcu novom

jer ti imaš dar za raspoznavanje,

jer ti vidiš tko ti je pod krovom,

što bi koja duša dala za predavanje.


Od ta žita srce mijenja formu,

mijenja sadržaj i misli, boju,

spoznaje polako tu nebesku normu

i tu transcendenciju tvoju.


Svetitelj si srdaca od stijene,

buditelj si duševnih dobara,

čuvaš duše da im sunce ne uvene,

zaštitnik si pjesnika, skrivenih notara.


Putokaz i znak si Boga u tom svijetu,

na toj zemlji tužnoj, na toj krnjoj nebeskoj pisti

gdje se sudaraju s pticama u letu

razarači duša što ih tvoja molitva raščisti.


Srest ćemo se, to nekako znam

jer se mora predati ta žrtva draga

koja nastala je kao duha tvoga plam,

kao odraz tvog nebeskog blaga.


I taj susret kao dah će doći,

sasvim tiho, neprimjetno, ali snažno.

Tada poniknut ću srcem od nemoći,

svjetlo tvoje ostat će mi uvijek neistražno.

27.01.2020. 14:36






Ne reci



Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,

u željama i prošnji, molitvama;

ne drži prokletstva na stijegu

već blagoslivljaj gdje je tama.



Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,

bića smo ovisnici kao loza na trsu;

mi imamo vijek i srce pokvarljivo

što sklono je piću, grijehu i mrsu.



Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,

za tvoju meku kožu i slabu kost;

samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',

od tebe nastat će umjetnost.



Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš

Najvišem Biću, jednom i jedinom,

jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,

ja sam ti orah, praznina i slom.



Ljubav je za Boga, Njegova osveta

za sve što imaš i sve što jesi;

Njegovo je sunce i kiša sveta

za svakoga stvora, što god da ga resi.

‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54















Nijeme ptice



Ljetno radno vrijeme
puno je simbolike,
duh je tiho.
Moje ptice nijeme
prhte svakolike;
prostor njihov

ustupile su mislima.
I oblaci surađuju,
i podobna svježina.
Slušam svim čulima,
poruke zrakom putuju;
bremenita tišina.

Nebo je spustilo
počasne zastave
i udovi su laki.
Nekome se snilo
da ih drhtave
smeta šušanj svaki.
15.07.2012.







Ništa na tom svijetu



Gledam narod svoj,

teške kušnje prate njih

i teškoća velik broj

usred stoljeća i noći svih



kada nitko ne zna i ne mari

osim Boga Krista jedinog.

Zar je više potrebno da žari

ovom zemljom slavni Bog,



da nas jače i od vatre grije

obećanjem križeva i snage?

Ništa na tom svijetu ravno nije

duhu Domovine ove drage.



Srce moje rodilo se naglo

na tom istom križnom putu

gdje se tijelo Isusovo saglo

bijesu strašnu, srditomu, ljutu.



Crkvo moja, moja slatka Damo,

uzmi naše molitve na svoje ruke.

Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,

ne znamo za ljepše od te naše muke



koja s Isusom se spojila

jače nego s Trsom loze,

koja nikad, nikad nije dvojila

da li hoće, da li može.



Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,

naši ljudi žive dok se stijene ruše.

Samo pusti, Kriste, samo budi tu

i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.

03.06.2023. 18:52




















Ništa osim Tebe



Željela sam samo jedan dah

i u miru slab trenutak neke duše.

Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,

tražila sam kapi što se slapu ruše.



Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,

da si Onaj koji spasit će me bilo kada

i u toj samoći burno sam sve osjećala,

dobro sakrivena gorjela je moja nada.



Nikada posustati u tome nisam htjela,

tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna

da tek pogledati više nikog nisam smjela;

nisu smjeli pomisliti da sam očajna.



Puno svjetla si pripremio Ti za me,

Bože što si vodio mi stope preko žara

čije iskre pratila sam putevima tame

da rashladim dušu usred pepela i gara.



Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,

sve sam saznala u jednom času,

i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,

a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.



Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,

gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;

odveli me kao bolesnika koji bunca,

a u meni smrt je cvala kao plijesan.



Još i danas iz mene izlazi

ono svjetlo Tvoje pa me grije.

Ne znam da l' na pragu se nalazim

Tvoga Duha što po srcu mome brije.

19.09.2022. 06:34















Niti nebo, niti zvijezde



Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.



I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.



Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.



Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.



Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,



van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.



Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.



Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.



Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.



Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22















Noćas


Noćas dođoše zaboravljeni anđeli
da me podsjete na život prije života,
da srce probodeno na njihovoj strijeli
opet oćuti beskraj ljepota

što ih je nosilo u svome poganstvu
kada se Boga moglo samo naslutiti
kao svjetlo sunca u noćnom prostranstvu,
kad se u zvijezde morao pogled uputiti

da bi se saznalo zbog čega su sjajne
i zašto noću ljubav ne spava,
i gdje se pronalazi ključ one tajne
koja se s Mjeseca isparava;

i do kada će trajati ta nesnosna potraga
koja i dušu sve jače kinji
iako čitav svijet šapuće: "Draga!",
iako ljube se galebi sinji,

mjesec i zemlja, zemlja i more,
more i sol, svjetlo i tama.
I svi ne spavaju jer čekaju zore,
a duša je ipak nekako sama.

O, kako bilo je slatko tajanstvo,
kao melem na rani sve veće gorčine
što ju je stvaralo to poganstvo
od kojega dođu sve češće mučnine

dok tajna se sporo, sporo otkrivala.
Ni 'mala smrt' ne bijaše pomoć,
ona je dušu samo okivala,
poticala čežnju koja se rodi u ponoć

kao tiha i uporna, slaba drhtavica
i kao nemoćne kapljice suza.
Tek kad je veo razotkrila nevjerica,
srce se konačno oslobodilo uza

jer usred svečana, bijela dana
spusti se mrak na umorne kapke,
a noć ostade samo stara rana.
Životna čežnja su čvrste stapke

na kojima rađa se Mlado Sunce s visina
da obasja tamne i smrtne sjene.
Ljubav je Boga ta tajna svih tmina,
samo ona ne spava i nikad ne vene.
‎nedjelja, ‎3. ‎rujna ‎2017. 04:30:29








Oblaci Duha


Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.


Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.


Sad je vrijeme noćne straža,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem


dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.


Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.


Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.


Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.


Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario,

da mi ne bi presudila smrtna greška.


Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.


A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11



Obzori vječnosti



Svjetlost bistra, neobična, jaka

u sebi me njiše i na vjetru nosi

i leluja, puno lakša je od zraka,

kao izvor mira čelo mi orosi.



U Tebi sam, Kriste, ponizna i slavna,

kao dojenče sam, kao Majci važna

na tim nježnim plećima, intimna i javna,

kao Duh nad svakim duhom snažna.



Duhovna mi bića pjevaju i šapuću

blizu moga srca, otkrivaju obzore

pod kojima Tvoje straže bdiju, guguću,

ponad kojih osvanut će kasne zore.



I dubina noći već me sprema

kao da sam na kraj puta stigla,

a tek počinje mi ona znana trema

dok mi klijetka ravnomjerno igra.



Pjevajte mi, anđeli s nebesa,

nikada mi neće biti dosta toga

razgovora, igre, pjesme, plesa

u svjetlosti postojana Krista moga.

26.10.2023. 23:49









Ognju neugasivi



Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.





















Otvoreni suton



Kameni luk
posred tišine;
samo gluhi muk
i dodir svježine.

Otvorena vrata
i širi se stuba,
u smjeru nepovrata,
daleka i gruba.

Samo cvrčak cvrči
u zalazak neba;
staro deblo krči,
sunce mu ne treba.

Uskoro mi proći
kroz tišinu, prema gore;
suton pun je moći.
Niz moje bore

suze radosnice klize
jer putujem lako;
ni savjest ne grize,
a važno je jako.

Magare se spušta,
stiže do dna stube.
I obala je pusta,
galebi se ljube,

a ja gubim sluh.
Još koji časak
i ostaje moj duh
i suhe zemlje dašak.
‎15.04.‎2018. 09:14:15



Pašnjaci



Vraćam se. Ulazima, izlazima
pašnjake pohodim Tvoje;
nespretna u svojim izrazima,
nudim soli, nudim Tebe, svjetlo moje,

odlazim pronaći, Bože, Tvoju volju;
na kratko izgleda kao da je gruba,
nalazi se na visinama, u dolju,
vodi me do samog ruba

kraljevstva u kojem stanuje.
Iz mog srca pršti na sve strane
pa se stisne kada Te ne čuje;
ona kuša, ona krasi moje dane.

Teško li je od Tebe otići, uzmaknuti,
sol bi sva mi brzo obljutaviti,
svjetlo bi me riječi Tvoje smaknuti,
svijet bi rado srce moje smlaviti,

ali kad se vratim, pašnjake nalazim,
u Tvom domu izobilje mira, sreće.
Rado čak i tome svijetu ja zalazim
jer u mome srcu s Tobom se susreće.
‎28. ‎veljače ‎2019. 06:07:34










Pečat Ljubavi



Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.



Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.



Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.



Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.



Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23















Pianissimo



Od kada i mira

što bih prije,

što me trese, dira,

a ljubav to nije?



Od vedra daha

drhtava sam sva.

Da ne bude kraha,

da nisam ta ljubav ja?



Ovdje je ugodno

i tako je lijepo,

tiho i zgodno;

opuštanje slijepo,



gluho i unutarnje,

rekla bih, mistično.

Kao buđenje jutarnje

i tomu slično,



a ljubav to nije.

Koliko znam,

ljubav se svije

kad nisi sam.



Ta kome kad,

mirisi, sveta drhtavica?

Ona je zasad,

treperava ptica



od koje zora zabruji.

Bog me prvu ljubio, prije,

i sad poput lahora struji

kao da Bog to nije.

29.04.2018.

17:22



































Pjesma završene čežnje



Grad se kupa suncem zalazećim

kroz oblake mračne, tmaste,

a ja putujem daljinama

gdje ću novo ime steći

i gdje drvo mi života raste,

odjeveno zelenim dubinama;



odjeveno duševnim spokojstvom

koje valjda vječnosti je dar.

Danas nikakve tu nema duge

sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom

jer još jak je sunca žar,

jer je kiša isprala sve tuge.



Sada k'o da nema obećanja,

ispunila se svaka jota

moje kazne, mojih težnji.

Od te večeri do svitanja

uvijek ista ostala je moja nota,

melodija pjesme završenih čežnji.



Svakog dana, večeri i noći

mislim da je posljednji mi čas

zbog ljepote koja divna je za mrijeti.

Uvijek mislim sad ću poći,

sada, Bože, načini moj spas

da mi više pakao ne prijeti.



Poslije kiše kugla zabljesnula

svojom zalazećom snagom;

malen joj taj prostor spoja

pa je oblacima vatru zakresnula

u svom odlaženju blagom,

u tim svojim šetnjama bez broja.

16.05.2021. 19:02




Plače crkva



Plače crkva, velebno je zdanje,

jednostavno, lijepo u svom Bogu

koji mu namijeni da tu časti Janje

što je ovdje kao u svom logu.



Plaču klupe, škripe, cvile,

drhte kao neki list na vjetru,

poput marame od svile

što leprša na tom svjetlu.



Tamo naprijed tabernakul se zlati,

ali nema tko se u njemu ogledati.

Na Oltaru Djetešce već pati,

ali nema tko se pred Njega poredati.



Euharistijsko je slavlje,

Isus kruha dijeli

siromasima za zdravlje.

Kruh za život cijeli.



Pjevala bih naše ode,

ali nemam s kim

kad se suze rode

u dvorima tim.



Gdje ću sada rado mrijeti,

gdje ću oganj svoj utišati?

Kamo ideš, puče sveti,

zove Janje koje bi se dati.

08.01.2021. 15:47








Plavetna ruža



Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,



neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.



Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.



Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.



Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.



O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.



Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.



Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24





Pobjeda Križa



Grlim te, moj križu,

kao što se pahulja zadjene

da bi od nje mrlja ostala od snijega.

Mnogi križevi u nizu

što me gone k vrhu stijene,

oslobađaju me besmislena bijega.



Tamo gore Križ je iznad provalije,

sav se sjaji od te Tvoje, Kriste, patnje

i od Muke koja svima bliješti.

Staze sve su mi prostranije,

osvijetljene i od sunca zlatnje,

koraci su moji sve to više vješti.



I Tebe ću uvijek zagrliti,

svom tišinom i svom svojom snagom,

kada god mi uliješ od svoje vijesti.

Radosna će ona zagrmiti

tu, na krovovima u tom gradu dragom

gdje mi Tebe nije teško sresti.



Pobjeda je ta u Tvojoj malenosti

i u Tvojoj zrcali se podložnosti

Bogu Ocu našem koji upravlja i stvara.

To je ljubav svekolike pravednosti

koja traži sve me više poniznosti

da bih mogla primiti od najveća dara.



Poginuo Ti si da bi u smrt sebe probio

na toj crti vremena i svega smisla,

na toj koti koja sve nas čeka.

Sama sebe Ti si za sve ljude porobio,

a moja se duša tako brzo stisla

jer je progledala od ta Tvoja lijeka.

23.06.2023. 10:27














Pobjeda molitve



Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem ta prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.



To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.



Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.



Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.



Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54







Podlatice ljilja



Pojit bih se opet slatkim nektarima

koji nisu samo sirupi od bilja

nego mukotrpno proizlaze nestalima

iz plodova punih latica od ljilja,



željna kretati se malim skokovima

prema ogromnome cvijetu bez mirisa

kako ne bih se udavila u sokovima

što lepršaju između cvjetnih obrisa



od kojih me hvata laka vrtoglavica

već pri samom pokušaju udisanja

ranih ljetnih kapi kišnih podlatica

nakon jutarnjega njina uzdizanja



u nepregledne i nevidljive nosnice

kojih ja sam tek donekle svjesna,

ali pameti su postojeće ukosnice

kao dojenačka mliječa prijesna



i tako poznat mi je vrtni ugođaj

da se gubim već od same uspomene

od koje se budim na još jedan porođaj

vječno prisutne pčelaste ekumene



pa niti ne znam od čega sam načinjena

jer ne vidim nigdje praha i pepela,

ne vjerujem da je zora njima začinjena

jer kako bih ja onda tuda letjela



dok me rijetke kišne kaplje teže pogubiti

da bi pripovijedalo se poganima

da su pčele i ljudi jednom znali izdubiti

zajedničko korijenje tim podlatima.



Evo, već sam pridržala sebi ploda,

već sam dohvatila duhovno naručje

u kojemu prebrojavam novih goda

i gdje napaja me silna ljilja stručje,



a samo sam dah svježine nazirala,

skromnu želju imala i mliječ.

Ah, i ptica je zasvirala

kao da je uzela mi riječ.

13.05.2014. 07:11 





Posvećenje svemira i praha



Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.



Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.



Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,



revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.



Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;



za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.



Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,



radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:02











Potraga za našom pjesmom



Pjesmom ću ti prići kao spas vremena
koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sva smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenoćišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21









Pravda nije slijepa



Danas nemam s kime sadila bih repu,

a tikve raznolike me ne zanimaju.

Nemam niti opravdanja, pravdu slijepu,

jer ja nisam ona koju rado imaju.



Jer mi Pravda nije sasvim slijepa, ona vidi,

vidi jako dobro, bolje nego orao s visoka

što se odmara na vječnoj oceanskoj hridi,

kojemu je svaka zvijezda u zjenici oka.



Zbog toga bih sama sebe iščašila,

slomila bih svoje krivo srasle kosti.

Već odavno tintu ja bih istrošila,

samo kad bih ugledala srce Nevinosti.



Ne razumiješ i to ti je greška,

to je tvoja negativna sudbina i kob.

Nije vrijedno niti mala smiješka

ono zbog čega si čitav život rob.



A ti koji znaš, koji žeđ mi piješ,

ti si predaleko od sva ova svijeta

gdje me kao nevjernicu griješ

jer sam predodređena za usamljena ljeta.



Jer ti misliš da je sve u redu,

a ja pišem pjesme radi stiha

što mi dotiče i tebe u mom slijedu;

moja smrt je neugledna, sasvim tiha.



Zato ljubim Krista, Boga svoga,

ljubim zjenicu Mu oka što me ne da.

Zato ne znaš ni ti križa moga,

ni u kakvu bitku Krist me za se preda.

15.07.2023. 21:37










Prinos tišine



Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.



Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.



Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.



Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00



Proskineza



Praštanje je Tvoje, Kriste

velika mi, jaka izjava

i riječ u grlu stoji.

Tvoje su mi ruke čiste

daleko od zaborava,

preda mnom su grijesi moji.



Ali pouka je vedra, jasna,

nikada je ne bih znala.

Sumnja grize kao crv,

a uz mene Duša časna

i bez daha sad sam stala,

moždanima navrla je krv.



Da me nije ljubav Tvoja ukorila,

zar bih mogla ikad zamisliti

da sam u Tebi se našla sva?

Ničime se nisam za Te izborila,

ni tu čežnju nikad neću namiriti,

a još nisam dovoljno povjerljiva.



Srce tuče, pritisak me vuče prema tlu,

poginjem se u svom zagubljenom duhu.

Još se smiluj, Ljubavi od pamtivijeka,

daruj meni sve za novu snagu tu

da prebivaju mi senzori u sluhu;

dah Tvoj tražim, jedno zrno ista lijeka.



I nauči mene nosit svoga dostojanstva

jer ja nisam sama, Ti u mome srcu biješ.

Praštaj, tolike su objede na meni.

Hvala Ti za kušnje ogromna tajanstva,

nitko drugi ne zna da nada mnom bdiješ,

da si Hrast u čijoj dišem sjeni.

21.07.2023. 12:01








Prostor za šaputanje



Snovi razni dođu,

rijetko mudri, često ludi;

kao lastavice odu.

Noću Duh me rado budi,



jalove mi slike makne

kao da su teške more

pa me milošću dotakne

i ja tražim odgovore.



Ne bi tako bilo

da je sve u redu

kao grožđe milo

u svom slatkom slijedu.



No, sada sam tu

gdje mi pitanja se množe

i misli mi zapinju.

Pjevati se može



o svim stvarima

ako ima poticaja,

predati se valima

anđeoskih doticaja.



Ova pjesma neće proći,

stih se silom gura,

a duša u nemoći.

Još je mlada ura,



a već pune su mi uši

vike, glasnih utjecaja

i ne prija duši

pjevati od jecaja.



Dušo moja, zvijezdo krhka,

nema ti svjetlucanja

kao da je magla prhka.

Daleko je svjetlost danja,



ali tebi sada ipak sviće.

Dovoljno je Boga zvati,

ti, slabašno biće,

a i svoje greške znati.



Dovoljno je noćne boje

da se u tišinu zađe,

u dubine svoje

da se Tebe, Kriste, nađe.



I praštanje stiže

jer nema vriske,

i pjesma se niže

sred ove stiske.



Kakvo olakšanje!

Slobodom se zove

prostor za šaputanje

i za molitve nove.

24.01.2022. 05:06













Prsten



Da li letjela si mojim oblacima,
da li ti si ona ptica krhka
koja sitila se okrajcima
što su kao slatka vuna prhka?

-Pokraj tvoga neba plava
dobila sam meka krila
s kojih ti se oblak presijava
po kojemu sam jedrila

sve dok sjena mrka
ne potamni odozgora
moga duha trpka
pa poletje smjerom gora.

-Gledao sam svoje carstvo,
lovio sam slatke mliječi
i promatrao potajstvo
kojim vrabac meni priječi

da odletim mu iz iz vidokruga
kako bih ga dohvatio
i prebacio do mirna luga.
Let me tvoj odvratio.

-Prekrasni su ti vidici,
ali nosiš prsten sjajni
koji niti jednoj ptici
nije simbol potajni.

-Moj je prsten tebi dao krila
da ti mogneš gorom stići,
inače bi moja sjena skrila
dio puta kojim moraš ići.
10.05.2014. 16:01













Prva svjećica Adventa



Dajem se na raspolaganje,

puštam novu nadu da se krčka

kao svježi rumen plam.

Krećem sad na ladanje

gdje se pahuljica brčka

dok polako pada na moj kam.

 

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,

mladi ljulj se neumitno smrzava

prije nego što će rasklijati.

Ptice kreću u svoj zimski lov,

pažnja moja grije ih i održava,

gnijezdo im se neće rasklimati.

 

Tako stiže iščekivanje do vrha,

skroz do one točke kad već kreće pokajanje,

prije nego što će se zabijeliti

duša, sigurna od grijeha mrka.

Anđeli mi zdušno nude poravnanje

staza prema Bogu koji će prostrijeliti

 

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.

Kao plam od prve svijeće

ono igra ravnomjerno u toplini.

Onu ružu samo gledam sjetno

kao pupoljak te vječne sreće

koja blago tinja u tišini.

30.11.2014. 06:54 











Pustinjsko vino



Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.



Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.



Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.



A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?



Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.



On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.



Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01







Putovanje u tišinu



Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag



jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.



Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;



da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja



kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde



poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša Tvoja.

12.06.2019. 19:00



















Raduj se, dušo moja



Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.



Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.



Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.



Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.



Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.



Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.



I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58









Ranjena Zemlja



Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.



Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu



pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.



More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?



Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,



sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.



Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32 








Regina Croatorum


Na današnji imendan kneza Trpimira
želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;
želim ti da se svojom slobodom odabira
osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene
i na sve podanike do neslavnih vazala,
na sve stanovnike, nikada potlačene
i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,
da se u vjernosti svome domu porađaš
kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad
i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:
otpočni novu godinu milosti Gospodnje
koja se vjernima obilato dijeli,
započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata
kao sretna zvijezda na kopnu i moru,
kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:
ora pro nobis, Regina Croatorum. 
30.12.2015. 05:45

















Raspelo


Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira


energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva


Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.


Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,


vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja


gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.


Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33






Ribarska ljubav


Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14







Ribarski nokturno


Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu


zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.


Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,


da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40






Rijeka Milosti



Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.



Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.



Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.



Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.



To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.



Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli



jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53



















Ruka što mi dušu štiti



Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.



Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,



sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.



Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.



Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.



Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.



Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.



Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi



nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10








Ruža


Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55













Samo jedan korak


Tvoja, Isuse, je riječ presnažna,

do dna ova gruba srca dira

poput oštre slame na Djetinjem tijelu.

Duša moja bijaše tad sasvim prazna,

a sada Te nasred noći adorira,

molitva je bila prekrila ju cijelu.


Ti me, Gospode, pripremi za naš susret sveti,

premostio za mene veliko si more

da izađe sa mnom moje pomazanje

i da duša moja visoko uzleti,

da je nosiš daleko do svete gore,

da bih o Tebi ja dobila spoznanje.


Zapovijed je Tvoja meni život bila,

a sada sam u njoj od početka

kada krenula sam samo jedan korak.

Haljina se Tvoja oko mene svila,

bilo mi je kao usred svetka

što ga slavim dok je život bio tako gorak.


Gospodine Bože, Ti si Bog moj,

sve to više gorljivo Te tražim,

gledajući nadaleko Tvoju slavu.

Duša postala je moja dom preslabi Tvoj,

malen šator u kojem se snažim

dok samoći ne priznajem stravu.


Ti me, Kriste, iznenadi, Ti me osokoli.

Gdje bih sada bila da me nisi izabrao,

da me nisi odveo u ovu zemlju pustu

gdje mi daješ riječi koje ljudske su do boli?

Vodom duha iz te stijene si me prao

i s moga si srca otirao tu prašinu gustu.

03.01.2021. 04:53




Sjaj molitve na rukama



Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23















Sjaj dubina



Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,



predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah



Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.



Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09



















Sjajni prinos



Mijenjam se, osjećam to.

Vraćam se iscrpljena

ka mjestu što drago mi tlo,

i kao za ljubav izmoljena.



Ljušture spadaju

i malo se gubim,

slike se rađaju

crtama grubim,



časkom su tu.

Nemam li dom

kao odoru

u srcu Tvom?



I na hladno gorim,

izgorjet ću, znam,

da se izborim

za blagi plam



u vječnosti toj

što mi je nudiš,

za nespokoj

kojime žudiš



za mojim dlanom.

Zoveš me Pićem,

osvajaš Hranom

i daješ se žićem.



Ne dolazim sama,

svjetlo dovodim

da nestane tama,

da sjaj oslobodim.

10.02.2022. 23:27













Sjećam se


Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;


sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.


Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.


Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.


Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40





Sjećam te se


Sjećam te se,

onih dana

kad su carevale

zlatne rese

tajnog plana

što su navirale



poput divljih voda;

sanjale smo

svaka svoje,

a posada istog broda.

Sada jesmo,

zlato moje,



na tom istom moru

koje se kovitla

kako hoće

i čekamo istu zoru.

Moja citra,

tvoje voće



i bezbrojne zvijezde.

Možda tulipani

vječno plode,

možda jezde

svi presretni dani

da se opet rode



neznano kada.

Sjećanja ne venu

kad su prava

jer život je nada

što je kušnje prenu,

ali ne jenjava.

27.06.2019. 08:40










Sjećaš li se tragova u pijesku


Sjećaš li se onog pješčanog traga
koji me je doveo do Stijene od kristala
što još uvijek mami svakog vraga
i uz koju ja sam tada zanesena pristala?

Ti si bio onaj čije pratila sam stope
i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.
Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope
zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,

odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?
Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,
sada već sam iskusna u svome svetom činu,
a svud oko mene razni dusi blude

dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.
Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća
što ga prinosim na dar u svome plijenu,
a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.

Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?
Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,
ali nisam sasvim sama u tom tijesku
gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.

Eto, naišla sam na usamljene tragače,
teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,
ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače
i dok svi se međusobno miluju i grle.  

Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,
laštim svaki kamen koji nalikuje onom
što mi uzrokuje one određene trnce
i koji se tada sjaji onim određenim tonom.

Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,
čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje
ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,
a i svaki kristal peče kao grubo trnje.

Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,
samo Stijena seže do najvećih visina.
Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši
ima nekih tragova što dođu iz daljina.

‎ponedjeljak, ‎26. ‎lipnja ‎2017. 04:21:19






Sjeme krštenja



O, tako ti hvala,

ti mene uze

kad sam te zvala

kroz vjetar i suze.



Naklon ti uspravan

kraj dobrih anđela,

i svijet ovaj ravan,

a krunica bijela.



Za ljubit mi ne bi,

ali tvoja upornost

i mir taj u tebi,

a nije udvornost,



spustiše glavu

do najniža tla

da prikriju slavu

što tvoja je sva.



A meni dade

pregršti svega

i svatko te krade.

Sloboda i stega,



kako su divne

i paralelne,

a riječi ti slivne.

To oči su smjerne



i blago gledaju.

Izravne, brze

Boga mi predaju,

nikad ne mrze.



I tko da te otkine

s moga imanja

kad srce ti gine

zbog mojih sanja?



Ispuni me snaga,

nutarnja, jaka,

ti si mi draga

poput pješaka



što prelijeće brane,

brda preskače,

donosi hrane

kao za nejače.



Odakle meni,

Majko nevina?

Nebo rumeni

Krv ta divna



na travi čuvara

pologa sva

jedinstvena para:

narod i Djevica.



Rodi nam Sina,

Kneza spasa,

naruči nam Vina

i slatka Klasa.



O, hvala ti svijeta

što pohvalu neće

zbog takvoga sjeta

koji me pokreće.



Milostiva, Božja

veličati hoće,

nabacati ložja

na vatru samoće.



Ljubiti zna

čak i mene

kao nitko nikada.

Sjaj što ne vene



dušu svu grije.

Na Golgotu ide

i putem se krije

da zvijeri ne vide,



da Boga prigrli,

moju Uzdanicu.

Svjetina hrli

da posije klicu,



a tamo bijah i ja.

Majka ne pita,

nesalomljiva,

srce mi čita.



Odnese tjeskobu,

privine na grudi,

ovome robu

slobodu nudi.



O, tako ti hvala

za dan rođenja

kad si posipala

sjeme krštenja.

02.08.2022. 22:00






















Slavit ću Te, Duše Sveti



Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,



odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,



poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.



Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.



Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.



Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.



Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28



















Spas od mreže idola



Okružena važnim predmetima,

omeđena dragocjenostima,

potrebom za spasom što je duša ima,

dozivam Te, Bože, među ljudima



koji prisutni su ljubavnome dahu

da me duhom svojim bude,

da ne poklanjam se općem krahu

pogleda mi koji naokolo blude.



Rekli bismo, nema jakih ovisnosti,

ali križ je vezanosti ovdje težak;

mnoge kušnje u svojoj su povijesnosti

kao nepoderiva i čvrsta mreža



koja stvara ožiljke i kožu stalno žulja.

Stoga, ako je i stih mi neprikladan,

iz njeg barem žeđ za Tobom kulja,

mada sigurno mi nije uvijek skladan.



Jer, na kraju, Kriste, Ti se uvijek odazoveš,

pomažeš mi užad mreže raspršiti,

daješ izraze i stihove mi neke nove

da ih mogu nekako i dovršiti.



I kad gubim u svom tijelu snagu,

kada pogledi me raznovrsni peku,

i kad volja mi još postoji u tragu,

Isuse, Ti donosiš mi svoju milost meku,



postepeno, neosjetno, kao sitnu kišu;

Ti mi šalješ Duha, kao snijeg se tihi sipa,

pretvaraš mi napore u silu višu,

iznad svih idola ili praznoga kipa.

20.05.2022. 01:16















Srce na Križu



Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?



Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?



Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?



Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?



Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.



Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56






















Sretne li krivice



Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.



Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.



Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje



vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.



Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53







Staza tirkiznoga sjaja



Zapadno me sunce slabo grije,

kao muž zaboravljenu jednu ženu

koja vode gorke nikada ne pije,

da je nađe suton, optuženu



za sve greške što ih nitko drugi nema.

Dežurni je bila krivac poput kćerke,

poput supruge i majke što ju sprema

negdje daleko, u zaboravu divlje zvjerke.



Sutoni su najteži, i jutra preslikana

s nekog platna koje imitira osvitaje

kakve samo Bog moj, moja Suza slana,

u svakom životu duša u obilju daje.



Prirodi se diviti, ljepše je od braka

koji nema blagoslova, ni duševnosti;

ljepše je i čuti glase ponoćnoga mraka

koji ženu potiče za Boga svakoj revnosti.



Kakva Milost oslobodi mene!

Kako najsretnije biće može proslaviti

Boga svoga, Život svoj i nove uspomene!

Kako samo može red i mir se postaviti!



Sretan onaj koji zna za Gospu, Djevu,

za sve njene zagovore, žrtve i sav trud

što se Duhom sveti u najvišem pjevu.

Život moj, koji nekada je bio sasvim lud,



dobio je boju vječnosti i tirkiznoga sjaja

što ga vidjeh, svjetlucava, usred noći.

To je jedini i pravi put zemaljska raja

koji vodit će me k Nebu kad mi bude poći.

18.04.2020. 18:05




Stope tvoga Kralja



Srce smjelo kroči prašnjavim stazama,

s tobom hoda popločanim dvorovima velikana

i zaustavlja se često, zastaje oazama

ili stoluje ti tamo gdje se daruje i dijeli Mana.



Stope tvoje kao da ti nemaju ni malo mira,

a u tebi mir je, caruje u onoj pravednosti

gdje ti stoluje tvoj Kralj na čelu svaka pira

kojem predaješ ekstrakte svoje odanosti.



Nikom drugome ne predaješ toliku pažnju,

ali ipak sve su one duše tvoja draga djeca.

Njima nosiš, za njih imaš riječi i poruku snažnu

od koje se raduje im srce ili od ganuća jeca.



Gledaš duše kako traže, tražiš gdje su vjerne

da bi mogao im pružiti bar samo jedan znak.

Nalaziš ih u bojažljivosti ili ponizne i smjerne,

pališ svijeće da bi zahvatio svakoga od svjetlosti trak.



I Gospodin kazuje ti sve što moraš znati,

od napora tvojih svoju nagradu ti stvara,

pripravlja ti mjesto gdje će posinkom te zvati;

nudi i gorčinu, i blaženstvo zbog svetih ti dara.

21.10.2023. 15:46















Stotnik



Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga. 06.04.2012. 17:22





Strune



Da si ti umjetnik,
a ja da sam glazba,
koliko bi imao sluha?
Tko bi bio sretnik,
kome bi uzavrela plazma,
tko bi čuo od Duha?

Da si ti bogataš,
a ja da sam prosjakinja,
da li bi me vidio?
Da li bi primio tata
koji kraj mene ima
ili bi se postidio?

Da si ti svećenik,
a ja pjesnikinja,
da li bismo se sreli?
Da li bismo neki zvonik
na tlu od mekinja
dodirima omeli?
18.07.2012.  22:05









Susret križeva



O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08









Svadbeni pir



U nutrini tiho pjeva

anđeo iz neba plava,

žive vode mi nalijeva,

a iznutra suklja lava.



Neće probiti ni trunak sreće,

tako nježne, osjetljive.

Samo plamti i na usne slijeće,

opore, dosjetljive.



Riječ je njena, zaborava nema,

ponavlja mi sve refrene.

S dušom puni se fonema,

kao latica što nikada ne vene.



Zidovi i staklo blago zvone,

zvuk se uspinje do vrha

pa se spusti, lako klone,

uzgred proizvodi dašak srha.



Sve je Božji hram i glas,

zvukovi su nadnaravni

kao kakav neviđeni kras,

neponovljivi i tako davni.



Hvalu podaj Bogu dragom,

u tebi je, dušo, Kristov mir.

Raduj Mu se punom snagom

kao ponor, kao oganj, kao vir



da se ljubav sva razbudi

kao krila proljetnih leptira.

Posljednja ti zora rudi

prije svadbenoga pira.

23.02.2023. 03:05











Svadbeno ruho



Reći ću Ti što je pjesma moga Grada,

to je zaručnički zov od pamtivijeka,

to je milozvučni opis mnogih jada

što po ulicama plove kao tužna rijeka;



napuštena pripovijest za odbačene

koji nemaju za sebe ništa osim Krista

čije ruke nevoljom su ozračene,

koji pere stope onima od srca čista.



Nije zaručnica lijepa kao san,

teško ju je naći ili pogledati.

Ona noću radi, živi kao vedar dan

jer ju mnogi žele otjerati.



To je životopis o ljudskoj slobodi

i o blatnim posvećenim ložnicama

u kojima uvijek svjetlo se porodi

k'o u nekim ubožnicama



gdje su nemoćni i starci.

Tu je Krist kod svoje kuće,

tu se rađaju svi sljepoočni žmarci

užasa što bridi uzduž glave vruće.



To su izabrani od svih koje zove

Bog na svoju svadbu što Mu doći neće.

Nemaju svi ruho, ali svak se odazove

tko tu traži korijen prevelike sreće;



svi su pripravni još iza sebe ostaviti

prijatelje drage koji gledaju i ne vide,

mole za njih da bi Boga proslaviti

oni što se takvih odbačenih stide.



A Gospodin ih oblači i odijeva,

pruža njima mošta, maslina i žita.

Zaručnička pjesma u Gradu se pjeva

što je bila još u blatu skrita.

10.04.2023. 21:44
































Sve u svemu


Prvi si me sazdao od povjerenja,

prvi među svima koje sam susretala.

Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,

nije bilo druge duše koja bi se podmetala


mjesto mojih nevolja i mene same;

nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,

revnosti za mene, sred duboke jame

u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.


Sve si moje potrebe prepoznao od prve;

i boli, i težnje do najmanje sitnice.

I ove sada svakojake želje što se mrve

pred Tobom su samo slatke trice.


Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge

zato da se uvjerim da nisu tako moje

kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,

i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.


Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,

moj si Napredak i Lijek mojega razuma.

I više si od toga, moje stvaranje i sreća,

dostojanstvo žene i život moga uma.


Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,

rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja

kad se srce moje u revnosti lako preda;

Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.


Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu

jer si svima sve i svakome si tako neophodan

protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.

Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.

11.11 2015. 06:51










Svijeća u tami



Dušom svojom tražim Te noćas
jer si mi rekao obećanja
od kojih mi srce treperi.
Pojurite, konji, u laki kas,
smiri se, dušo, u trenu čekanja
jer ono ljubav tako ne mjeri.

Ta, ljubav se mjeri silinom vjere
i povjerenja u svaku riječ
što ulijeva mir za godina sto.
Znam da ne kasni niti zere
Bog moj što čuje mi ječ,
znam da će uskoro ispuniti to.

Vrijeme je dugo života ova;
to je stoga da mognem vidjeti sve,
da mognem izrasti plodna i jaka.
Ne moram činiti čudesa nova,
ljubav se hrani s mrve nevidljive,
a plodna mi riječ ljubavi svaka.

Ljubavi snažna, života srži,
života istinska iskonski plame,
samo ću Tebi uvijek priznati sve,
sve što mi tijelo u srcu drži
kao što svijeća gori sred tame,
kao što i ja gorim poput nje.
nedjelja, 11.03.2018.  19:43










Svjetionik



Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.



Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna



svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade



da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,



nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,



to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,



kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?



I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave



nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.



Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15













Svjetlo vjere



Korak po korak

život ide

nebeskim smjerom

i čini se gorak,

a koji vide,

hrane se vjerom



koja opravdava

svako djelo

uma i ruku

jer se obasjava

kao žiće cijelo

kad gleda Muku



jer ljubi Krista

i čini što hoće

po srcu svome

koje zablista

za rajsko voće

u Duhu tome



rad' kojega diše,

koji se preda

da se pokaže,

da se opiše

u danima reda

kad ljubavi traže



svi koji plaču,

uvijek tužni i sami,

koji se vesele

i vjerom uskaču

kad svijetle u tami

da se podijele.

30.05.2020. 07:50



Što vam rekne, učinite



Prečisto srce Marijino,

ti, koja si voditeljica i roditeljica;

koja si patnica i ratnica,

koja molitvom za sve grešnike,

a to su ljudi,

pokosiš đavla,

Duhom orosiš i Savla, i Pavla;

duša si koja se svima daje,

u kojoj se srce kaje;

čije srce iz blata izbire,

i od zlata izvire;

koja si jača od sunca,

od lude što bunca;

od Sina naslijedila

slatko božanstvo,

od Vina nacijedila

pratko prostranstvo

što ga u stvorima pereš

i u dvorima stereš,

prihvati i primi

svoga siromaha,

zahvati i skini

iz toga daha

zloslutno biće

i odsutno žiće

da meka ti tuga

dočeka svog druga;

da ga okrijepi,

da ga odslijepi

vjera ti žarka

i Kristova barka.

16.06.2023.













Tamjan



Kada me povede miris tamjana
u svakodnevnim poslovima, neprekidnom miru
dok još riječ se sluša, dok se čita,
više nisam opuštena, nasmijana
jer već mirisi, predokusi mi uviru
u tajanstvo, već me Bog moj pita
što li sam učinila
sa svim svojim dojmovima,
što sam stekla.
Samo sam se kinjila,
rukovala teškim pojmovima,
ništa nisam rekla.
Znam da morala sam negdje biti
i da nitko nije mene pozvao
već je volja moja doći,
volja moja sebe naći, sebe kriti.
Jednom samo Duh me dozvao,
nisam znala da l' ću moći:

haljine sam svete pograbila
kao žena što krvari
dvanaestu godinu.
I ona je ozdravila,
meni nestali su dari,
bacila sam ih u kotlinu.
Bacila sam sebe cijelu
samo za taj jedan dar,
jedan poklon; jednu mrvu
dala ja sam za zoricu bijelu
i moj novi kalendar,
moju veću sreću, sreću prvu.
Čekala sam dugo taj trenutak
da se opet javiš
u svim mojim halucinacijama
i odvedeš me na vrutak,
da me tamo svu postaviš,
zajedno sa bijelim akacijama.

Još mi uvijek ne reče ni tko si,
a ja dobro znam:
Ti si Bog moj, Istina i Svjetlo
što me svu već noću rosi,
jače nego san
koji nestaje sa vjetrom.
Potvrda si moja jer sam zrela,
gotova za prinose i kad,
samo žeđ mi Tvoje žeđi žedna. 
Sada kad sam opet Tebe srela,
ne tražim ni jedan pad
osim ova poniranja medna.
Sruši me u ponor krvi guste,
daj mi opet Tvoje vode bistre
koja će me zasititi
prije nego čujem riječi puste,
krnje riječi ljudske, Isuse Kriste,
koje neće me zaštititi.
‎četvrtak, ‎6. ‎travnja ‎2017. 20:42:15




























Tamo gdje gore svijeće



Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,

Bog je na djelu, Krist je blizu,

protivnik svake ljudske nesreće,

pa tako i ove, zadnje u nizu.



Tamo gdje gore leteći strojevi

što šalju smrt, sigurno, naglo,

duše su samo statistički brojevi;

tamo se Nebo do zemljice saglo



da uzdigne svakog ratnika, siromaha

što trpi i pati, ali ne plače,

nego se trsi do posljednjeg daha

jer srce mu od toga zla je jače.



Tamo gdje molitve gore u tinju,

sve duše su jedno u vrtlogu rata

i ljube, i grle si svoju svetinju,

Boga i dom, sestru i brata.



Posljednjeg dana, one posljednje noći

gorjet će duša od vječnih muka,

puno duža i trajnija od zemaljske moći,

ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.

25.02.2022. 07:10









Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom



Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53









Tornjevi



Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 



gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00









Tragom vremena



Zašto nosiš, djevo mlada,

sve te pupoljke i ruže?

Kome nosiš, zanesena, cvijeće?

Djetinjstvo mi zbori sada

da mi stari dani se produže

koji nose samo križiće i svijeće.



Tko te, takvu nasmiješenu, šalje,

da mi staneš na sred moga puta,

s iščekivanjem u svome trku?

Ne znaš li da moram ići dalje

po toj stazi kojom stopa mi ne luta?

Bog ne vodi nikada na stazu mrku.



Vidim, sretna si me dočekala

nakon dugotrajnih šetnji

kad si skupljala te latice za mene;

sjećam se još da si dotjerala

u dan krasan i proljetni

kad su pale na tvoj život sjene.



Drago mi je da sam tebe srela,

znam da nije bilo lako me pronaći,

mimoišle smo se nekoliko puta.

Reci sada sve što reći si mi htjela.

Otkrila si onaj put koji je najkraći

da se nađe trag božanskih skuta.



Srest ćemo se iznova u nadi

i u cvjetnim mirisima ljeta

jednog prozračnoga dana.

Samo ljubav mi ne kradi,

dođi ista, iskrena i sveta,

kad umine ova jesen razlistana.

22.07.2021. 11:35















Tvoje pjesme


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.


U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.


Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.


Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije


kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.


Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11






Utvrda od vjetra



Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

 

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

 

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

 

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

 

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

 

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

 

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016. 00:48







Vatreni labud



Iz daljine čujem poznati zvuk,

to mi netko znanu melodiju svira.

Čujem nekog lepetanja prizvuk,

kao da se stari labud negdje skriva.

 

Daleko je od svoje labudice

i od mrzla jezera našao je zaton.

Nigdje nema neke druge ptice,

ali stari labud nije ovdje zato

 

da bismo se možda mi pronašli.

Ta, ja ne znam da li namjerno sam tu.

Ne znam kako mi smo ovdje zašli,

možda čuje labud istu melodiju...

 

ali ne, to bi sviranje se bliže čulo,

to bi bilo nešto vrlo jasno

za naša stara srca, jako bi odjeknulo

i pjevanja bi bilo krasnog.

 

Kao da umirila se ptica lijepa,

a ja sjedim tiho pokraj nje.

Ne znam da l’ to noć je jer sam slijepa

od vatrene nebeske najezde

 

u kojoj snivam krvcu rumenu

što po mojem licu ljepljivo se slijeva

i po mome čamcu gumenu.

To u šipražju se labud preodijeva

 

pa će krenuti u svitanja nebeska.

Sve je bliži onaj zvuk i melodija,

krv po meni sva se bljeska,

vatreni se labud uz mene povija.

08.10.2013. 21:02











Visovi vjere



Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je kao kiša u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”



Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.



Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.



Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.



Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se zvijezde s neba ruše.



Ljubav napunila polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.



Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05







Vrata srca


Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,


gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.


Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.


Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.


Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,


da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00
















Za let si stvorena



Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i opisala ti svu puninu,

 

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

 

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

 

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

 

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016. 22:51



















Za tu jednu dušu



Niti jedna nota,

niti jedan šum,

ni tišina

nisu kaplja Tvoga pota,

Tvoje srce i Tvoj um,

ni Tvoja visina;



niti Tvoje riječi

nisu kao ljudske,

makar Čovjekom se zboriš.

Nitko Te ne spriječi

kao da su popadale ljuske

duhu protiv kojega se boriš,



nitko neće učiniti toga

što Ti činiš, što Ti stvaraš

dok se život množi,

dok se moli Boga;

modro nebo uzdasima paraš

da se sve posloži.



Kriste moj, Kriste,

takvoj duši sitnoj

Ti se nađeš, Ti je dižeš

jer joj ruke nisu čiste

u dolini žitnoj

gdje u klasju gmižeš



da je svu opereš

poput blage majke

kako vidjela bi Tebe;

svoje Lice zemljom stereš

protiv svake hajke

da u nevjeri ne zebe.



Svoje krvi daješ

da Te se napoji,

da dobije snagu

duha što se kaje,

da si grijehe broji

za ispovijest blagu



do posljednje suze

što je otireš u spasu;

za tu dušu bijednu

Ti od svoje slave uze

da se klanja Tvome glasu,

da ugleda Tvoju suzu jednu.

05.06.2020. 18:24









Zaručnica



Tiho pjeva ona duša stara
koju pozvao si više puta
da u Tebi se odmara,
da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.
Mnogi sad je u nevoljama,
mnogi ište pakla kleta,
mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan
kao što je pjesma ova;
niti čovjek nije tako stručan
da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.
Kliči, zemljo, Bogu svome,
Stvoritelju kojem vješto ratuju
da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,
jer je cijela sjajno odjevena
i za zloću je preslijepa,
a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.
Sva je malo tajnovita,
ali umije pobijediti
najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati
boli moje duše, sreću
što ne staje se izlijevati
po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista
kao što je Djeva bajna,
zaručnica svoga Krista
kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom
kao voda bistra i umilna,
što se diči vječnim spasom
za kojim je žudnja silna.
05.08.2016. 01:02



Zavjet vječni



Puče moj koji voliš često

prebivati u predrasudi,

podno tebe munje blješću.

Reci gdje je tvoje mjesto

da te porodim iz grudi

daleko od ruku koje plješću.



Nevina si kao nitko nikada,

ali velika za tebe sad je jagma,

prilagođavaju tebe svijetu.

Domovino gorka, kućo slada;

svakoga sad zahvaća ti magma,

ali misle slaba si u letu.



Svak u tebi sasvim svoj,

to su čuda neviđena,

i erupcije ti neprekidne.

Drugo ne znaš nego boj

kao da si nerođena,

dok oluje su ti nepredvidne.



Gubiš svoja silna blaga,

sreću tražiš kao da si skitnica,

neću ugledati tvoje vrijeme,

snažna Duha, trnovita praga.

Sama sebi još si upitnica,

ali dobro čuvaj svoje sjeme.



Tako mlada, tako drevna

ne poznaš ni svoje snove

kojima se drugi bave.

Plamti tiho i ostani revna

za sve tvoje dane nove,

da poništiš nametnute zaborave.



U tvom srcu leži spas

i u tome ti si Boga plam

koji straža je vulkanima

što na ruke sviju nas

baca dare, grije kam

u svim budućim ti danima.



Prisjeti se svog rođenja,

kako prihvatila ti si objeručke

Krista, Kraljevinu, sveto tlo.

Kako predala si zavjet obraćenja

kad su napadali na te mučke,

kako Bog je tebi pobijedio zlo.



Prisjeti se historijskih fakta,

uvijek nosiš osobinu istu,

čitav globus tebe nosi,

ali nitko nema toga akta

gdje se biljeg daje Kristu

koji zlo pokosi, tebe Duhom rosi



kojim stoluješ u nebeskom gradu

da se sva okreneš k svome srcu,

da se vjeri svojoj uvijek vratiš.

Njeguj ljubav, iskrenost i nadu

kao što u svome svakom grču

uskrsavaš kada god prepatiš.

21.06.2023. 23:21








Zimske noći



Zimske noći snježne,

ledenoga zraka,

tihe poput zaleđene rijeke,

traže dah topline nježne

tami dubokoga mraka.

Gdje su sada zore meke?



Oblačno je njima svitanje,

ne razaznaje se niti nit

koja dijeli ove pojave.

Žao onom kog zatekne skitanje,

gdje li će mu zaklon bit?

Ima l' svijetlih zraka da se jave?



Ima li još toplih mjesta

il' ognjišta žarka

na tom krivudavu putu?

Koliko je zima česta!

Čezne sunca jarka

da zagrije i osvijetli rutu.



Blago meni što još imam zid

da Raspelo na njem gledam,

da izmolim Boga naša

za sirota što u snijegu gubi vid,

da ga Kristu odmah predam,

da je obilna mu ispaša.



Da mu nije zima teška

nego skoro laka, kao meni,

da ostvari leden san.

Da ne sanja da je sve to greška

već da počiva u ljetnoj sjeni,

da mu svane rajski dan.

23.01.2023. 04:37









Životna staza



Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.



Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.



Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34 













































DODATAK

SATI MUKE GOSPODNJE



Gostoljubivi Domaćin


Znaš li da je Isus dobri, prepun milosrđa,

Onaj strašni kada pravednosti traži;

da Mu ne dopire uzvik, niti vapaj srđa

kada psuješ i kad mnoga duša ti omrazi?


On je Kralj što sudi svojim pravorijekom,

ne može mu umaći ni besmrtnik,

ali ipak umre vječnošću i svojim vijekom

da bi svaka šuša mogla biti pravednik.


To je Svetac koji umiva ti noge,

to je Bog o kojem nit' ne sanjaš,

koji pere, čisti čak sve druge boge

što im predaješ se ili klanjaš.


Da li kada slijedio si Božje riječi,

da li kada slušao si Krista glas?

Da li vidio si kako Bog te liječi,

da li molio si ikad Njegov spas?


Znaš li da je ljudska duša čista

kada Isus dođe, sagiba se pa te pere;

znaš li da ti duša poslije toga nije ista,

da je nova i da stiže u nebeske sfere?


Uzalud ti čaranja i horoskopi,

prognoze i predviđanja iz jame;

uzalud ti jaki instrumenti, teleskopi

kad odozdo vidiš samo tragove od tame.


To je oporuka što je Bog ti ostavio

i svim ljudima sa zemlje crne, ratoborne;

njome Krist je tebe ozdravio,

mada sve su duše uvijek mrtve, nepokorne.


To je za te krst i vječni život, porođenje

kojega ti Krist u svojoj smrti daje

da oživiš, da ne umreš kao prljavo stvorenje,

da uskrsne tvoje srce što se nikada ne kaje.

14. ožujka 2019. 18:58:27












1. Koji se za nas krvlju znojio
Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,
već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.
Evo, progonitelji već za mnom kroče.
Molim Te samo da svi budemo jedno.


U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;
samo mi kožom probijaju krvave vene.
Neki spavaju sada kad propast im slutim
jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,


hoće da napadnem i da se borim
kako bi on anđeo svjetlosti postao
jer ako se ja u milosti umorim,
on bi pobjednik jedini ostao.


Daj mi snage, Anđele nad anđelima,
da ne smaknem niti jednu travku
jer strašna mi tjeskoba vlada djelima
i lako bih sada svladao udavku.


Neka. Neka teče molitva čeonom porom,
nek se isprazni strah od Kalvarije.
Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,
nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije.



Anđeo s neba


Anđela Ti tražim Tvoga

najvećega, među serafima

gdje Te, usrdna, pohodi

da utješi svoga jedinoga Boga

koji dade bijela lica lepravima,

vlastita si čela krvava porodi;


koji dade kruha svima nemoćnima

a malaksalošću se oplijeni;

legije svih zloduha potjera

koji kinjiše se prizorima noćnima,

a sam sebe za đavla zamijeni;

trgovce pred svetinjom rastjera.


Sići na tu zemlju palu,

među sve strahote, mnoge zloće

može samo Jedan Jedini

koji će za kaplju malu

dragocjene Krvi što je vrazi hoće

pretvoriti se u pak'o silni.


Anđela Ti zovem da ga hvalim,

da me uči porukama

sve do kraja vremena,

da me nosi u časima palim,

da me drži na rukama,

da mi skida bremena;


da Ti šapne o ljubavi mojoj,

i o molitvama što se dižu,

i o srcu razderanu

što ga dadoh majci Tvojoj;

i o zlodusima koji gmižu

jer si zadobio smrtnu Ranu


kojom spasio si, Kriste, nas.

Anđela Ti zovem da Te hvali

poput Oca kojemu si ponajveće milje,

da mi Te pozdravi u taj Čas

jer su Tvoja krv i znoj mi dali

život, ljubav i slobode izobilje.

14. ožujka 2019. 20:50:32













Juda


Hoćeš li me voljeti ako Te poljubim,

hoćeš li me poslušati, učiniti čudo

ako kažem da to želim?

Svi to žele, ali ja Te, evo, snubim

i usuđujem se učiniti nešto ludo

jer sa svima ovu želju dijelim,


želju da nam budeš vođa naše pobune,

da nam se zakraljiš, najveći od svih,

i da odmazda nam bude jaka

jer smo silno željni naše vlasti potpune;

skini nama jaram okova nam tih

da nam prestane ta mučna tlaka.


Evo, ja Te ljubim, ja Te provociram,

Tvoju moć i Tvoju čudesnu snagu;

sa mnom su vojnici mnogi

kojima ja poljupcem diktiram.

Ti si osloboditelj koji će nam skinut' ljagu,

protiv Tebe nemoćni su drugi bogi.


Možda sad izgleda kao da Te izdajem,

noć je pala, moje vrijeme slatko,

moja tajna i moj savršeni plan.

Iako Te dobro još ne poznajem,

znam te želje koje ima svatko:

da nam staviš vlast i moć na dlan.


Ja Te ljubim, al' u snove ne vjerujem,

svi se moji prijatelji slažu sa mnom;

ne mogu pogriješiti ja s tom idejom

pa Te, Isuse, ja pomno nasljedujem

i dolazim k Tebi u tom vrtu tamnom

da Ti otkrijem se jasnim djelom,


poljubac je moj taj znak za nas.

Ponizno se predaješ vojnicima u ruke,

vode Te pred sudove svih otpadnika

s kojima sam planirao opći spas.

Počeli su sati Tvoje slavne Muke,

a Ti nemaš gotovo ni jednog supatnika.


Noć je moje vrijeme, vrijeme zla

u kojem ja propadam, a sitna plaća;

padaju i oni što se meni nadaju.

Sad me čeka samo drvo vješanja,

od izdaje propada tko se mene laća;

moji srebrnjaci na to tlo poda mnom padaju.

20. ožujka 2019. 06:41:49









Isus u tamnici


Bijaše to noć k'o neke druge

što su pohodile Tebe, noći crne,

sve u Tebi i u Tvojim djelima

kada proživljavao si razne poruge

i kad zurio je u Te zloduh što nagrne

uvijek kada molitelji posustanu tijelima,


kad ih svaki korak tuče,

kad ih svaka pomisao goni

da podignu na se ruku;

kad ih duša jedva vuče,

kad im svaka riječ zazvoni,

kad ne vidi nitko njinu muku.


Jedna noć u noćima tjeskobe

Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami

kada barem ne bi bili tako slijepi

svi ti mučitelji koji Te zarobe,

koji sad su jači nego kad su sami

i taj zloduh što se za Tebe zalijepi


neće dugo poslije znati Tvoje ponore

i ta posrtanja kad se gubi razum,

kada plešu naokolo iskre udaraca

smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore

Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,

smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;


jedna kratka noć kao kratak čas,

vrijeme Tvoje molitve za sve te duše

oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.

Baciše Te, Boga, u taj mračni kras

gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše

da im dadeš milosrđa, svjetla živa.

16. ožujka 2019. 06:50:48






Pilatu


Ja sam došao svjedočiti,

bacila me Ljubav u to more laži,

bacila me Pravda smrti se suočiti.

Otac moj nebeski zadovoljštinu sad traži.


Ti si slaba duša s oružjem strašnim

kojim neprekidno zveckaš, sav od straha.

Misliš da si bog s rukama časnim,

ali tvoje carstvo spomenik je kraha,


ti čak ne znaš načiniti onaj sag

po kojemu sada tvoje stope hode.

Za tebe postoji samo to što nudi vrag:

pusti snovi o uživanju slobode.


Tko slobode nema, o slobodi sanja,

uništiti želi svakog stvora,

porobiti ljude slavodobitnošću znanja.

Istina za tebe nema odgovora.


Znaš da ništa ne znaš, ne možeš ni znati

jer ne ljubiš, osvajaču svijeta.

Nikada ti nećeš ispod Križa stati

jer ti nije jasna Žrtva sveta.

21. ožujka 2019. 07:05:06
















2. Koji je za nas bičevan bio
Rekoše da ću lakše mrijeti ako me izmožde što jače.
Ne osjećam leđa, da li mi tijelo još uvijek stoji?
Kao da peče vatreno sunce i kuje se mače
u plućima posred rebara koje mi netko kroji.


Još snaga je moćna, volja je, Oče Tvoja.
U ljubavi rastem za ta jadna stvorenja
što bacaju na me olovna oružja boja.
To moj je boj, oružje mojega odobrenja.


Da je samo jedan udarac manje,
možda bi netko od njih se zapanjio
jer ih je strah što imam znanje.
Tad bi se njegov strah obznanio.


I što jače me udara, manja mu je opasnost
da će i on nastradati bičem.
Jedva jaučem, vlastita krv daje mi slasnost:
“Moja će bol te spasiti”, kličem


 jer leđa mi prte bremenom grehota.
Sotona već slavi zbog moje slaboće
dok padam zalijepljen svom snagom života.
Majka mi kleca, čuti me hoće. 20:22







3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio
Kada si trnjem okrunjen bio,
presjekla Ti je moždane ona spoznaja
da si možda na sebe zaboravio
i da nisi više znao gdje Ti je Domaja


jer su Te udarali zaigrani vojnici
da nešto prorekneš, tko ti je iza leđa.
Udarali su Te po svetoj ovojnici,
a Ti si trpio i opraštao sveđa.


Da li je to svetost Tvoja za zabavu,
da li ćeš moći ostati pri svijesti
i znati svoju dužnost pravu?
A bilo je tako lako tu igru svesti


na jadne krikove podivljalog vraga.
Da, znao si da Te hoće izbezumiti,
proliti iz Tebe Duha Očinjeg draga
i nove bogove sebi izumiti.


Trnova kruna je najveća ataka
na čovjeka koji više ne zna gdje je
dok mu krvca teče niz oči mlaka.
Tada si znao da Te probolo sve je


što si učinio za ovaj ljudski rod.
Eto, sve se sad vraća, liječenje Tvoje,
čuda i težak propovjednički hod,
sve uzalud. Sotona vapi si moždane svoje


jer ne može biti da nije pametniji
od Tebe, Spodobo krvava plašta;
on mora, mora biti viši i sretniji.
Srce je Tvoje sada njima da prašta.







4. Koji je za nas teški križ nosio
Padam i padam, zemlja me udara.
Sve se pobunilo protiv mene.
Oštro me drvo kao zublja para.
Ljubavi moja, vidim ti žene,


rubac mi nudiš i uzimaš letvu,
plačeš i hodiš, vučeš me k cilju
slijepoga, ali ja vidim žetvu.
Sotona ludi jer ne podnaša zbilju.


Znam da će lud se još jače zakvačiti,
sve će poduzeti da me stjera u ponor pakla.
Bit će i zloban, na me se baciti,
neće ni znati kobi što ga je smakla.


Breme je moje slatko i lako,
a križ moj pun je bodljikavih žica,
tu ima boli za mrijeti srce svako.
Ipak na rubac dajem otisak lica.


Kad se dovučem do mjesta ubojstva,
iako još me sumnja baca,
znat ću da nosim pravedna svojstva,
riješit ću duše svakoga plača. 20:38







Ženama Jeruzalema


Zašto plačeš ponad mene,

ja sam Bog tvoj

koji predaje se svim životom.

Križ moj služi da tvoj život ne uvene,

da za tebe bijem boj

što si začeo ga ti sa svom grehotom.


To što ti oplakuješ,

to je zloća

budućih i prošlih pokoljenja.

To su sve grehote što ih snuješ

da ti bližnji onemoća,

to su želja tvojih ostvarenja.


Žali duše što će reći

da sam izgubio bitku

kad ispustim ja svoj dah.

Žali djecu što će ipak prijeći

onu rijeku zla i granicu plitku

koja od njih čini samo prah


jer mi neće lako vjerovati.

Ja sam Život, Uskrsnuće,

Stvoritelj sam čovjekove duše

koja neće riječi moje sljedovati,

niti moje težnje vruće.

Poda mnom se te grehote ruše.


Ne požali moga truda

jer ću Križem sve otkupiti

da ni noći biti neće.

Neće nikad više biti bluda

jer ću ljude sve okupiti

kao prijatelje ponajveće.

21. ožujka 2019. 06:59:00








Isus pada pod križem


Prilaziš mi u obličju ljudskom,

sasvim kao ja, kao netko moj.

Zavjet naš nije u registru sudskom

i mi nismo neki određeni broj;


bezbrojna su naša poklecanja,

i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha

kao što su mnoga drvu reckanja:

kada god mi blagujemo Kruha,


kada god se sve poklope naše riječi,

kada svjetlost sva rastjera neki mrak.

Moj Te pogled nikada ne spriječi,

moja suza nikad ne obuzme zrak,


ona pada nekamo u Tvoje visine.

Ti ne plačeš, nemaš vremena za to

sve dok ova zemlja mi ne mine.

Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,


samim time što si ljubio božanski,

a ne nekim oružjem il' moći.

Sam se prevario zmaj poganski,

nije znao da će skončat' prije noći.


Kažu tri puta si poljubio kamenje,

ponavljaju padove Ti radi njina značaja

jer je kamen srca ljudskog znamenje;

dokazivao si stvarnost svoga odražaja,


da si Čovjek sav, u punom značenju.

Ti si stvorio tu sliku svoga žića,

ostavio trag božanstva na tom stijenju,

sliku Križa kao svoga sveta Lica.


Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,

tad utipkam Križ Tvoj u memoriju

pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim

jer mi ne činimo ceremoniju.


Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,

slična Tebi kao što Ti moj si Pralik

kada klecaš pod tim udarcima bijesa.

I, kad padnem, ja tom kamenju sam nalik.

23. ožujka 2019. 21:10:36







Marija na Isusovom putu


Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.


Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,


donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;


mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;


ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11




Razbojnik na križu


Vjerujem Ti da si Bog moj

i Gospodar si nad svim gospodstvima

što su podigla Ti križ Tvoj,

da Gospodin slave si nad svima.


Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,

da iz Tebe kraljevstvo Ti raste

kojim nudiš zločincima novi vijek

i da tamo anđeli Te neprekidno časte.


Znam da ovaj život nije pravedan i pravi

jer ja razbojnik sam protiv volje svoje

sve dok smrt se iznenada ne pojavi

kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.


Priznajem da griješio sam na tom svijetu,

makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,

nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,

ali nosio sam samo dušu okorjelu.


Na tom Križu neki odlaze ka raju

dok se drugi sablažnjavaju i groze,

nikad se ne straše, ne pokaju,

ne znaju da život bolji biti može.


Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,

sada milosrđe Tvoje svima sudi.

Smiluj nam se jer obuzima nas tama;

Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,


Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.

Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha

jer ja nemam takve moći vruće,

nemam snage usred zločina i grijeha;


spasi mene, moju dušu Ti ponesi

kada ovaj križ i smrt me skrše

i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi

kada ove muke se dovrše.

20. ožujka 2019. 04:59:49




















5. Koji je za nas raspet bio
Udri samo, ukucaj mi čavlja,
krik je moj glazba za raj.
Predajem tijelo što sve izbavlja.
Još taj udar i sotoni je kraj.


Bezgrešnu predajem,
to povijest ljudska vidjela nije.
Tvoj spas joj dajem,
uzmi je k sebi i to što prije.


Posljednja želja mu je sve što još ima,
žuč i ocat, sarkazam i očaj.
Oče, snagu mi daj barem da ustima
odbacim taj zadnji jadan pokušaj.


I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,
preda mnom nestaje vražji lik.
Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati
jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.
08.03.2015 21:08







Kazna


Sada nema Boga, kao što si htio,

čovječe u mraku, slijepi putniče;

nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,

smrti svoje vlastite, ti, uzniče,


nema tebi već ograničenja.

Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,

možeš bacati se povrh stijenja,

možeš pustit' srcu da se zainati,


nemaš straha. Nemaš ni kulture,

divljaš poput opijene zvijeri,

to je sve što nose životne ti ure.

Prašina se tvoja mjeri.


Žena, Majka, Kraljica Ga krili,

nebeska je pustoš mračna poput groba

u kojemu zemlja siva, suha cvili.

Duh se zloćudnika trese poput roba


koji je sahranio si Gospodara.

Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,

udisati sumpornoga grotla para

ili priznati da sam si svoja žrtva?


Tko će sada mjesto tebe ispaštati,

tko je sada tvoje ruglo i sramota,

tko će sada za te na Križ stati?

Tebe čeka, tebe sada čeka ti Golgota.


Tebi sad je sve to istrpiti

što si dao od svog srca kamena;

tebi sad je kaznu iscrpiti

sve do kraja, sve dok ima vremena.

16. ožujka 2019. 08:00:21












Kristov sud


Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim

jer to mojoj grešnosti i priliči

da se kakvu grijehu nikad ne dam,

da od Tvog pogleda ne obnevidim

već da pokajem se kako doliči,

da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,


da se Mukom Tvojom često ganem

i da Tvojoj svetosti ja progovorim,

ili zato da se sjetim životnoga svjetla,

ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;

da se sama sa sobom ja dogovorim

kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra


jer me gledaš kao da sam izgubljena,

kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,

oviseća o Tvom skrletnome skutu,

a toliko često puta izljubljena

kao zemlja crna, kao kamen grubi

što Te dočekao na Tvom Križnom putu,


tako vezanoga, proslavljena, sveta

kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,

s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije

što je načiniše ruke ova svijeta

i dok najveće mi tajne svoje tajiš

zato što mi duša razapeta nije.


U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,

Pastiru sviju stvorova što ječe,

milosrdna vlast nad svima nama,

drven štap što dijeli pokoru il' čast,

a u mome srcu jošte prazne riječi zveče

iako sam davno započela s pokorama.

14. ožujka 2019. 17:38:26














 



FRESKA


IZBOR IZ POEZIJE abc




Kazalo (abecednim redom):


Anđeli Uskrsnuća

Anđeo prebogatih dubina

2

Bezgrešna

Bijah slijep

Bijela Katedrala

Bijeli vitez

Blagoslovi putuju tišinom

Bog i zemlja

Božanska romantika

7

Crna nevjesta

1

Daleko od sutra

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

Dan zauvijek

Da te nemam

Dodir noći

Dodir otajstva

Dragulji od vjetra

Drama molitve

Drugo srce

Duhovna prožimanja

Duša i Božić

Duša i Ljubav

Duša i Milost

Duša i Život

Duša safirnoga sjaja

Duševna oluja

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

17

Franjevac

1

Graditelji Katedrale

1

Ispraćaj starog labuda

Isusova žeđ

Izdanak

Izvor života

4

Jaganjčev dar

Jedna suza

Jedrenjak

Jedrilica

Još te uvijek sanjam

5

Kad prestane nada

Kći Ljubavi

Kiše zauvijek

Komadić kruha i kap svjetla

Kovčeg suza

Kradljivac tuge

Kristalni Eden

Kristova Kula

Krštenje svijeta

Krvavo sjeme

10

Lađa u kaplji neba

Lamento

Lančić

Lastavičje gnijezdo

4

Ljubav pobjeđuje

1

Maslinske grane

Milosti puna

Mjesečeva ogrlica

Mjesto za molitvu

Molim Te, Isuse

Molitva iz nepovrata

Molitva jednoga daha

Molitva ratnika

Molitva s tminom

Molitva šutnje

10

Nebeska Žena

Nebeski poziv

Nijeme ptice

Ništa na tom svijetu

Ništa osim Tebe

Niti nebo, niti zvijezde

Noćas

7

Oblacima Duha

Otvoreni suton

2

Pečat ljubavi

Pianissimo

Pjesma završene čežnje

Pobjeda molitve

Podlatice ljilja

Posvećenje svemira i praha

Potraga za našom pjesmom

Prinos tišine

Prostor za šaputanje

Prsten

Prva svjećica Adventa

Pustinjsko vino

Putovanje u tišinu

13

Raduj se, dušo moja

Ranjena Zemlja

Raspelo

Regina Croatorum

Ribarska ljubav

Ribarski nokturno

Rijeka Milosti

Ruka što mi dušu štiti

Ruža

9

Samo jedan korak

Sjaj dubina

Sjajni prinos

Sjećam se

Sjećaš li se tragova u pijesku

Sjeme krštenja

Slavit ću Te, Duše Sveti

Spas od mreže idola

Srce na Križu

Sretne li krivice

Staza tirkiznoga sjaja

Stotnik

Strune

Susret križeva

Svadbeni pir

Svadbeno ruho

Sve u svemu

Svijeća u tami

Svjetionik

Svjetlo vjere

20

Tamo gdje gore svijeće

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Tornjevi

Tragom vremena

Tvoje pjesme

5

Utvrda od vjetra

1

Vatreni labud

Visovi vjere

Vrata srca

3

Za let si stvorena

Za tu jednu dušu

Zaručnica

Zimske noći

4

Životna staza

1


128


DODATAK

Sati muke Gospodnje i Otajstva žalosna

Gostoljubivi Domaćin

Koji se za nas krvlju znojio

Anđeo s neba

Juda

Isus u tamnici

Pilatu

Koji je za nas bičevan bio

Koji je za nas trnjem okrunjen bio

Koji je za nas teški križ nosio

Ženama Jeruzalema

Isus pada pod križem

Marija na Isusovom putu

Razbojnik na križu

Koji je za nas raspet bio

Kazna

Kristov sud

16


Ukupno pjesama 159












Anđeli Uskrsnuća



Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,



ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.



Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen, Uskrsnuće

koje otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.



Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.



Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.



Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47











Anđeo prebogatih dubina



Lijepe nade lelujave gajim,

ali znam da čas mi nije moj,

noć preda mnom sad ne tajim

koja kreće u svoj slatki nespokoj.



Kako god da bilo strašno

uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,

srce moje zatreperi strasno

pred dubinom prebogatom.



Prepuna je svih mogućnosti

što ih srce sjetiti se može;

od molitve pa sve do usnulosti

anđeo me prati s Tobom, Bože,



Gospodaru srca moga,

Kriste mog spasenja.

Jaka riječ je moga Boga,

jača od svih stijena,



mekša je od posteljice,

blaga poput ptičja pera

bez kojeg ne lete ptice

gdje je viša sfera.



Anđele, ti, moj čuvaru,

tješitelju noćnih časi,

kazuj mome Gospodaru

da mi ljubav ne ugasi,



da mi citre tiho poje

svoju melodiju bajnu

da se misli već ne roje

nego da ja čujem tajnu



koja mene tako čvrsto drži,

koja mene nosi tako laku,

koja dušu slatko prži

ove noći i noć svaku.

27.04.2019. 20:34

































Bezgrešna


Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,



kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,



gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,



ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.



Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.



Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,



nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,



ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila



srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.



Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06









Bijah slijep


Slijepa sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što ga srce među cvijećem taji.

Pratili me, ne darivahu mi ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim jedrima.

Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine puste.

Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od prašnine.

Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja, tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10























Bijela Katedrala



Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.



Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.



I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.



Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,



tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04









Bijeli vitez



Susrela sam bijelog  viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
susrela sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01





Blagoslovi putuju tišinom


Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem, ni šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35






Bog i zemlja



Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,



sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost



i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.



Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte



na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba



koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima



zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.



Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.



Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42








Božanska romantika



Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.



Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.



Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati



sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?



Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći



da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.



Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.



Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,



jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.



Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.



Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka



kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27















Crna nevjesta



Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.



Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.



Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.



Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.



Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11














Daleko od sutra



Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.

‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50













Da mi Te je prostrijeti kroz dušu



Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi



da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.



Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.



Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.



Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ



pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.



Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

‎subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36


































Dan zauvijek



Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.



Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.



Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći



koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.



Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.



Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,



Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.



Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13








Da te nemam



Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53





























Dodir noći



Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.



Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.



Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.



Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje



između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu



za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.



Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,



sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste



i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,



kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu



kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako



jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23







Dodir otajstva



Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem



koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33













Dragulji od vjetra



Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.



Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu



kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.



Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.



Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.



Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,



a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34





Drama molitve


Malo vjerujem u propast

svega što je ova duša iskusila,

malo vjerujem u poništavanje.

Molitva je za me bila čast,

ona mi je mač izbrusila

kojim siječem ponižavanje.



Molitva mi snažan brod

što me drži, što me štiti

prolaznosti, zaboravu;

u njoj postoji moj kod,

postoji mi sve i sve je biti.

To je brod što nosi vječnost pravu.



U njoj mi sigurnost Boga

koji čuje sve i odgovara,

nosi svijet i mene samu,

prihvaća me u toj moći dijaloga

s Kristom koji život stvara

da ja uđem u tu dramu.



Moja hrana, moje piće

i moj duh što moli

sad su daleko od svijeta

jer me to božansko Biće

uvijek snažno osokoli.

Vjernica sam, ne poeta;



moliteljica u duhu svjetla

što je obuzelo vremenitost moju.

Posveti mi, Kriste, moje riječi

i zaštiti me od prolaznoga vjetra.

Podaj meni neprolaznost svoju,

darak sveti koji svaku ranu liječi

07.05.2019. 03:50



























Drugo srce



Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00





Duhovna prožimanja



Šetali su ulicama Grada,

susretali svete duše Boga

i računali na spas i stih.

Proljećima procvala bi trešnja mlada,

vjetrovi sa svoda olovnoga

kružili bi oko njih.



Daleko su ruke njine ostajale,

niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,

svi su dodiri im Duhom prodirali.

Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,

poslije svih je sve im bilo kao prije,

maloj djeci sve su suze otirali.



Rastati se nije bilo problematično, trnovito.

Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,

samo otkucaje jedne zajedničke srče.

Tada putovanje postalo je previše brdovito,

kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.

Gledali su malu djecu kako uplakana trče.



Svakog dana kao da je bilo sve još teže,

trnje se zgušnjavalo i greblo,

duhovna su prožimanja bila rijetka.

Ribari su odlazili i bacali mreže,

vjetrovi bi porušili neko deblo,

svakog trena naišla bi neka spletka.



Krista mole i današnjih noći,

Bog ih ljubi i uvijek ih tješi

da zbog ljubavi se ne bi patilo.

Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,

ugodno im živjeti u Milosnoj moći.

Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.

05.12.2019. 18:33







Duša i Božić



Duše neke dobar sporazum

dođe u tom duhu

s Božićem na slami.

Ona čuje svaki šum,

treptaj srca bliže uhu,

uzvišeni u njoj gore plami.



Okrunjena svetim ugođajem

što ga Dijete nosi,

milošću je ispunjena,

bjelosvjetskim događajem

koji ljubavlju nas sve orosi.

Tad prosvijetli kruna njena.



Tada um joj progovori

da je ovdje nadnaravno,

da se nastanio u njoj Bog.

Oko duše narod gori,

mada mnogi hode nenaravno,

mada tu je svet, božanski log.



To si Ti, moj Spasitelju,

sav taj vjerni puk,

hrabrost povjerenja.

Tvoje Tijelo, Prijatelju,

šalje kao napet luk

strijele duhovnoga osvježenja.



Slavna Dušo duše moje,

Ti mi okrepu natoči svoju

za taj štur zemaljski hod

gdje je trag od krvi Tvoje

koja pere haljine u bijelu boju

da Ti budem sveti rod.

30.11.2022. 11:01







































Duša i Ljubav



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.



Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.



Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna



slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?



Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.



Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.



Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25









Duša i Milost



Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.



Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,



hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.



Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.



Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.



Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.



Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.



Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.



Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45











Duša i Život



Živote moj,

Majko roditeljice

svake moje strune,

moga bića kroj,

u ljubavi voditeljice,

sredino moje krune,



iz Tebe sam nikla

kao obličenje

u imenu svom

i na kušnje svikla

kao oličenje

hrvanja i slom.



Dade meni zrno vjere,

slatka nektara, napitka

da mi cvate svaki izdanak

obilate mjere

i na krilima Svitka

da mi bude medni danak.



Reče meni: 'Ljubi

po istini svetoj,

strpi ono što ti padne,

lice si izdubi

u sudbini kletoj'

pa mi biti dadne



da Te slavim vijekom

u svakom obliku

sve do nesreće, slaboće.

Budi meni lijekom,

svjetlo mome liku,

moje sjeme, moje voće!



Budi moja uzdanica, stijena,

hridina u velikoj dubini!

Ja sam dijete, narod Tvoj,

biće prevelikih mijena

što se krsti u tišini

kao duh što nije svoj.



Sebe sad istresam,

pod krilima Ti kličem

da sam vjerna slika,

kao Ti da jesam,

da u porodu sad vičem,

vrijedna Tvoga lika.

01.07.2021. 05:15











Duša safirnoga sjaja



Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini



tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta



prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.



Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23













Duševna oluja



Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.



Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.



Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.



To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.



Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;



da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.



Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,



jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,



kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20









Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas



Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
ne prigovaraj ako te uzme u raj;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17













Franjevac



Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;

sveta franjevca naslućujem u koralu

kojemu se vječna upalila njegova svijeća.

Vidim, poginje se u kanonskom moralu,



a tijelo mu svijetli od bjeline habita.

Tiho poručuje da je blizu nas.

Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,

a iz drugog kuta dopire do mene glas:



„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga

u ranama koje nosim blagoslovljeno“.

Gledam Franju pokraj Boga moga;

sada već osam stoljeća proslavljeno

 

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,

tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.

Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.

O, da nisam nacrtana od finoće bijedne



i da nisam potekla iz onih škola,

nikada se obratila ne bih u ovo društvo

koje spašava od bludnih idola

i u kojem obitava samo nadareno muštvo.



Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku

kada stajao si uz relikviju svetu,

koju danas istu ljubih ja u malom lugu,

dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

 

Tada meni rekao si tko si,

da ti franjevački grb je tvoja kuća.

Sada više tobom se ponosim

i još više raste moja želja vruća.



Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,

a na grbu još je ruka Franjina.

Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;

s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.



Sada znam i zašto stajao si tamo.

Nema franjevca koji bez dara bi bio;

niti mene nisi ovdje ostavio samo,

drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.

31.02.2012. 22:40

























Graditelji Katedrale


Klesari i graditelji, stvaraoci bajni,

od kamena čvrsta čine Katedralu;

Duh im pomaže u svemu, Sveti, sjajni -

- to je Riječ u srcu, na pijedestalu.


Svaki puta kad nas uljem opečati

da nas šalje Novu zemlju svjedočiti

pred olujom koja će nad nama otežati,

naraštaju ovom svi će živa Boga predočiti


u jedinstvu, s nadom, ljubavlju i vjerom,

i u zajedništvu Grba, crno – bijela,

i simbola koji gubi se za potjerom

na sve pečalbare Doma i božanska Tijela.


O, Bože, ovaj exodus tek da dovrši

pod svodom koji ne sluša

i ne čuje kad se žito vrši

da se hrani srce, tijelo, duša


za sve nove naraštaje, za te ljude,

za tu djecu s pravom na rođenje!

Barem jednom da se konačno to zbude

tu, na zemlji gdje se sije krizma i krštenje.

07.05.2023. 07:45












Ispraćaj starog labuda


Raširena jedra u mojim su grudima

preko čitava mog beskrajna mi bića.

Ovaj život što je počeo na sprudima,

razvio je za me snagu unutarnja žića.

Prema nervima što bijahu mi sasvim stanjeni,

kao da je stari labud dijelio se, odlazio,

a za njime i moj oklop tvrdi, ali ranjeni;

kao da je preda mnom moj smrtni život prolazio.


Rađala se često trema, i leptirići u tijelu,

morala sam udaviti u plićaku svoje čežnje,

rastrzana od strahote odlučivanja na djelu

jer dozivao si moju dušu, Bože, u visove snježne.


Strašan bijaše mi, Kriste, onaj glas,

bijeli labudovi u svom letu

nisu mogli pružiti mi spas;

bijah najtužnija duša na tom svijetu.


To je bio rastanak od moje srži

i od svega što je bilo moja bit.

Nisam znala da me more drži,

da će vratiti me sprudu od valova štit.


Taj je poziv bio obraćenje moga svijeta,

da bi se zapalio mi nepoznati žar,

jači nego ikad, nježniji od ljeta,

bolji sve to više, što je više star.


I za druge ljude umrla sam kao svi,

neprimjetno za me ispraćaj se sprema.

Moja pjesma, to si, Kriste, Ti,

s Duhom u kojemu Tvoja sam poema.

16.05.2023. 18:01




Isusov glas



Sada pamtim vrijeme, mjesto, čas

kad uz Tebe ću oploviti nebesa

da im iz njedara molitvu izvučem.

Da se sjetim zaziva i sviju nas,

ljubavnica koje Providnost pretresa,

da si svjetiljku napunim i presvučem



u to sasvim novo, čisto i vazmeno ruho

kojime se anđeli svi preodijevaju

kad silaze k zemlji i kada se sjaje.

Od njih dobit ću i ulje, paljivo i suho

jer sve gori naokolo kada pjevaju

svetinjama što ih nikada ne taje.



Tada znat ću pjevati i govoriti

ljepše od svih stvorova na svijetu.

Djevica će prebirati moje stihe

da mi, nadahnuti, prestanu romoriti

poput rosnih kapi na nekome cvijetu,

došapnut će meni riječi tihe



i sve one tajanstvene otkrit će mi vale

po kojima neprekidno hodiš, Sine Boga,

da i mene, pokraj drugih, hrabriš u slaboći.

Sve su meni njene usne pokazale i ruke dale,

što je neophodno znati mi za Tebe, jedinoga

koji zboriš i bez glasa, makar u samoći.

07.05.2020. 18:29

















Isusova žeđ


Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,


svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.


Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.


Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.


Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.


Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.


I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00


































Izdanak



Drugoga dana mjeseca zgodna,

godine ove milosne Gospodnje,

duša je pronašla malo krša rodna

i odmah krenula u ophodnje

 

kao što trubljama sravniše Jerihon.

Molitvom je naporno radila,

vjerom je opremila jedini ešalon

kako bi maslinov izdanak sadila

 

koji već sav bijaše skvrčen i suh,

kao željan pijeska, a ne vode;

i kao da je za vapaje gluh,

a dodiri kao da mu samo škode.

 

Duša ostavi izdanak u zavjetrini

i on poprimi boju okoline,

samo ostade svijetliti u nutrini

kao da sunce iz njega sine.

 

I tako se duša naokolo vrzla

dok sjena ne postade sasvim tanka

jer već je padala noć ona mrzla.

I duša se stisnu podno izdanka.

 

Povijena sva u jednom smjeru,

sjena je izdanka nekako skakutala.

Duša osjeti toplinu i vjeru,

a u blizini je ptica zacvrkutala,

 

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.

Potom je rosa na dušu stala,

a duši se laki uzdah otkine

jer izdanak živi, Bože, hvala.

19.03.2015. 14:59











Izvor života


Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.


Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.


Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!


Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.


Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe Tvoju riječ poslanja.

Što mi tiho pričaš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13










































Jaganjčev dar



Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.



Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.



Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.



Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.



Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56



























Jedna suza



Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.



Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.



Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.



Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.



Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče



s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.



Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15



















Jedrenjak



Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.



Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.



Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.



Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.



Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27.04.2019. 10:25















Jedrilica



Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16


























Još te uvijek sanjam



Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.
‎17. ‎11. ‎2018. 14:03







Kći Ljubavi



Dan kada je začela Ljubav

po Duhu što se sveti, sveti

riječima i treptajima;

kada zače Nju kao cvjetak ubav,

koji daje mirise i zimi i ljeti,

a sjaji se bistrim svesjajima,



bijaše za nju dan života

koji se probudi malo neprimjetno

slabašnim srčanim udarima

kao udivljenje ispred ljepota

koje prepozna se kao lice sretno,

koje nazire se tek u daljima



kada čovjek ostane u duši sam.

Tad se sjeti da je sreo nju,

da je ostavila neznatnoga traga

od tajanstva što ga nema kam

i da predala je Ljubav tu

koja se razlijeva kao uspomena draga.



Niti ona nije točno znala

što se zbiva i pripravlja

i tko traži joj u srcu gnijezda;

samo uzdahom je Boga zazvala,

a to se ne zaboravlja

kao niti davno propadanje zvijezda.



Tih je dana svega više radila,

sila ju je nosila po poljima,

livadama i kroz mlade šume

kao da je već tu Ljubav sadila

da učini duše boljima,

da uredi sve prašnjave drume.



Tek kada je oči pogledala

one duše što joj uvijek vjerna bila,

vidje da je sve to istina što sluti.

U toj zjenici se ogledala

pa se iz daleka promotrila

kao mati kad se blaženom oćuti.



Tada spozna da se Ljubav rađa

neizmjerno kao vječna drama

i da često raduje se ili trpi,

da je od nje samo vjera mlađa

i da nije jedina i sama,

da od Ljubavi se vječni život crpi.

srijeda, 10. svibnja 2017.

09:47:30







Kiše zauvijek



Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu



što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.



Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.



Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39









Komadić kruha i kap svjetla


Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.



Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.



Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči



da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.



Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.



Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.



Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.



Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,



to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.



Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed



kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,



ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna



jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.



Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.



Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.



Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.



Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.



San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.



I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.



Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,



slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.



Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu



i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla



zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.



Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.



Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,



staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi



vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.



I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05






Kovčeg suza


Željela bih ponijeti sve kovčege

popunjene suzama koje nikako ne prodiru

zbog pretrpljene teške stege;

popunjene padovima, greškicama na papiru


kojeg trgala sam samo povremeno

jer se nije smjelo trošiti ga previše

pa je sve mi ostajalo zabilježeno

kao da i papir sa mnom mučno diše.


Željela bih prtljagom se natovariti,

punom osmijeha i dobrih namjera

koje su se uvijek uspijevale sakriti

ispod tuđih neprekidnih zamjera


zbog toga što nikad nisam ništa znala;

punom grižnje prestroge mi savjesti

jer sam druge misli i stihove ukrala

koje više vladale su mojom svijesti


nego mnoge zadaće i udžbenici,

više nego društvo, za me jako strano

i svi njini miljenici;

sve što meni nikad nije bilo znano.


Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti

koje nisam nigdje zapakirala

i tako željela bih Boga sresti

da bih Njega time dirala,


da bih postala bar nekome poznata

sa svim svojim dobrim stranama

jer sam nakupila sakrivena zlata

koje proglašavali su manama,


jer sam danas tako neuspjela svima,

sa životom koji nije ostavio traga,

a nosila sam puno osjećaja, kao plima,

i sve to morala sam poslati do vraga.


Tada Bog bi meni rekao:

“Idi, živi iz početka”,

ali znam da puno mi je poslije stekao

pa ostavljam sve do zadnjeg retka.


Kad bih mogla ponijeti u vječnost

nešto u svoj život drugi,

to bi bila moja vjera i umješnost

da sve ljubim i da gledam prema dugi.

23.02.2015.  08:43






Kradljivac tuge


Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39









Kristalni Eden



Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih



jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.



I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.



Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.



Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.



Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.



Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša



koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.



U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01



























Kristova Kula



Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke



da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.



Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas



u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila



da me izvedeš

uz veliki trud ,

dušu privedeš

na svoju grud.



Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.



Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći



nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.



Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22











Krštenje svijeta



Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki



napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,



da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim



zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje



odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00











Krvavo sjeme



Hvaljen budi, Bože moj,

što me istrgnu odavno

iz ta lanca kojem uvijek

bijah suvišan ja spoj.

Tu, na srcu, Ime Ti je slavno,

a unutra blagi lijek.



Hvala, Majko naša i od Krista,

i od Boga, i od siromaha

koji nemoćan te prosi.

Svakog dana molba ista,

uzmi za me ti od moga daha

pa ga u nebesa nosi.



Jedva čekam često

hoću li Te, Kriste, zadobiti

da Ti budem miljenica,

bar za jedno mjesto

koje će me zarobiti

pokraj Tvoga voljenoga Lica.



Već me sada držiš,

već me tješiš

svom božanskom snagom.

I znam da me pržiš

da još brže me odriješiš

Milošću Ti blagom.



Znam da dolaziš na vrijeme

i strpljenje moje gradiš

kao dio svoga tijela

od kojega krvavo je sjeme.

Da zapjevam, Ti ga sadiš,

da se vratim potpuna i cijela.

16.03.2023. 13:12









Kad prestane nada



Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.



Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.



Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.



Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.



I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00















Lančić



Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44











Lađa u kaplji neba



Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.



Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.



Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.



Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.



Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37













Lamento


Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.


Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.


Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.


Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.


Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.


Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.


Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.


Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.


Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13
















Lastavičje gnijezdo



Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,



a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.



Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.



Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,



mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.



Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane



kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.



Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.



Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08









Ljubav pobjeđuje



Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi



da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć



gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.



Svi kazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob



od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.



A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.



Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.



A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.



Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.



Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.



Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.



Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27 









Maslinske grane



Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.



Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.



Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.



Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće



pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!



I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.



Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,



ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54











Milosti puna



Znam da ćeš me braniti,

čekati me, moliti za mene

Sina svoga, Krista.

Nećeš nikad prestati me hraniti,

niti kada duša mi uvene,

poput svijeće koja sada blista



i odražava se na mom licu.

Nekada si bila dobar znak,

a sada si draga odvjetnica.

Prva ti mi dade rajsku skicu

što me vukla kao stari vlak,

a sad si mi glavna odrednica.



Kad su sumnje postojale teške,

nisi dopustila da se smetem

i u razum si se čvrsto pouzdala,

dobacivala si majčinske mi smiješke

kakvi često u toj ljubavi polete.

Ti si slatko moju dušu pronicala.



Marijo, o, Marijo, tihe vode si dubina

kojoj nema dna do Boga slavna;

utjeha si velika očeva i majki,

vječna ti si Djevica ljubljenoga Sina.

Tebe pamti, tebe zove duša zaboravna,

divnija si meni od bezbrojnih bajki.



Ali strašna, ogromna ti snaga

što je prosipaš po stazi poput cvijeća

gdje dječaci mogu trčati i bosi.

Tako ponizna i vjernicima blaga,

ti si u mom svijetu putokaz i sreća,

Duh te Sveti milostima rosi.

30.12.2022. 19:07









Mjesečeva ogrlica


Dostigla me opet noć i tama,
i tišina što se prostire u sluhu.
Dolazi mi Ljubav, ali nije sama,
jedva čekala sam da mi priđe uhu.


Tanane joj strune, ogrlica još od mjesečine
koja gradi zvijezde u velikom stanu.
Pogostila bih je, ali nemam čime,
nosim samo nadu, molitvu na dlanu.


I to Ljubavi je dosta da me svu zagrije
i da poslije me zapali kao šibu plamenicu,
kao svijeću kojoj mjesečina još se smije;
ne zna nitko da joj grlim svaku znamenicu


i, ta kako ne bih njoj se noćas radovala.
Puno dana zemlja moja, ovaj grad što trubi,
čekala je da ta ista Ljubav, kojoj svaka hvala,
nađe načina mi prići, a ne reći mi da ljubi.


Jer, što bi tada bilo, sve bi nestalo za tren
kao da bi misiju si ispunila cijelu.
Strah me, uvijek zatreperim, dodir njen
podsjeća me da odjenem odoru si bijelu.


Nisam dostojna za nebo, ništa značajno, ni novo,
al' ovako uvijek iznova se rodim.
Kao s krilima od anđela dočekujem sad slavlje ovo
pa i svjetlila sva sjajna s mirom ja pohodim


pa da mi uzvrati svako svjetlo, svaki sjaj,
da otvori sebe, nekako iznutra.
Znatiželjna moja duša tada nema kraj,
nema straha već ja plamtim sve do jutra.
25.01.2023. 21:25









Mjesto za molitvu



Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29













Molim Te, Isuse



Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2














Molitva iz nepovrata


Tražim pomoć za  sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.


Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.


Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.


Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?


Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.


Usamljena duša u tom klancu daleko od svega

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke


u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?


Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina


ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam


baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.


Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.


Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04







Molitva jednoga daha



Život zadržati

u jednom dahu

i ljubav zapažati

u pepelu, prahu



kao svijeće što plamte

na očigled tame.

Moždane pamte

i nisu same,



srce ih slijedi

u slatku perfekciju

što uvijek vrijedi

za svaku sekciju.



Mir zaviri u zjenu

i laki su kapci

da sad ne uvenu

trnje i lapci



što se ogledaju

na svjetlu jarkom

i kao ruže se redaju

na Križu žarkom.



Pjesma poteče,

slava za Krista

što tiho reče

da duša je čista



od krvava kaleža

s kapljama vode.

Uslijed paleža

zvijezde se rode,



a Djevica Rodilja

njeguje Kneza

sred slamnata podija

gdje razgori se veza



sa siromašićima

rumenih obraza

i svatko ih prima

jer nestaje sraza



između zemlje i raja.

Spoje se ljudi

od velika sjaja,

a zora već rudi.



I svaki dan tako,

i svake noći

tiho, polako

Isus će doći.

14.11.2022. 20:42





Molitva ratnika



Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.



Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.



I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.



Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.



Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11











































Molitva s tminom



Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,



a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.



Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije



po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,



zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.



Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.



Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.



Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,



ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore.

11.04.2021. 20:50 











Molitva šutnje



Dani nevolja

i šutnja;

ni najbolja

lutnja



ne bi me smiriti.

Tvoje zapovijedi

nježno će piriti,

kao za ispovijedi.



Ti ćeš me podići

nježnošću

i ja ću otići

s obazrivošću.



Ponirem i propadam,

i ustajem presporo,

slabo se nadam,

i govorim oporo.



I to mi ne valja,

nije ni lijepo.

Život se valja

kao ogledalo slijepo.



Žurim izbaciti

trulež i mane,

i sebe tlačiti

dok ne prestane.



Šutjeti se mora

jer govoriš Ti,

moj Bože odgovora

i susretljivosti.



Nema imenice

za misli što bježe

kao pokisle ptice

dok nespokoj liježe.



Trenutak slabosti

predugo traje

i srce što posti

slabo se daje.



A boli mlačno,

pa jače

i nebo oblačno

često zaplače.



Tako si rekao,

Kriste blagi,

zemlju mi stekao

k'o kamen dragi.



I sve to znam,

ali ne pomaže.

Sigurna jesam,

i to mi je draže,



da pripremaš stan

nebeska dvora.

Nevin je samo san

i prepun odgovora.



Istino moja,

dobro Te sluša

sluškinja Tvoja

i njena duša.



Križu uskrsnuli,

gdje si se krio

dok nervi su trnuli?

Zar ovdje si bio?



Rekoh Ti: „Neka bude”,

neka još više

moždane blude

dok srce piše.



I hvala za sve,

jedini Bože,

jer bez Tebe te

suze se množe.



Padaju kapi

na Tvoje rane

dok nemoć hlapi

za buduće dane.

19.05.2023. 21:00







Momenti vječnosti



Riječi Boga, moji su momenti

da se Tebe, Kriste, sjetim

kada primaju me sakramenti,

kada sveti mir osjetim,



kad mi srce istinski doživi

ljubavi Ti posvećenje,

tijelo mi se vatreno Ti divi

jer nastupa uzvišenje.



Osudi tad nema niti traga,

Milost uzima me cijelu;

nije usporediva i sva je blaga.

Predanost za ljude tada je na djelu.



Ti si moja vječna uspomena,

Ti si moj početak, moje sada,

mome grijehu stalna opomena

dok me obasjava svjetlost vječna Grada



što se gordi pragom od opala

i do smaragda se čvrsta spušta.

Nisam dorasla do tih korala

što ih Majka Marija dopušta



koja serafima daje vrijednost

sa svom svojom ljubavlju i pažnjom,

koja proglašava svoju čednost

nad svom svitom i svetinjom snažnom.



O, nebeski skupe poniznosti

i te tvoje svetosti božanske,

užadi od moje žarke ovisnosti,

marijanske, čovječanske, kanske,



vazda s Tobom pirovala

nakon mnogih ljeta

kad sam Tebi vjerovala

u samoći mala svijeta!

30.09.2023. 04:45






















Nebeska Žena



Dugi dani putovanja moga

rasuli se kao snježna gruda,

svi u jedan i to ovaj sada

jer u sebi nađem Tebe, Boga,

Uskrs vječni plodna spruda

na kojemu uspomena na Te vlada



i to živa kao susret nenadani

poslije čekanja i šutnje Tvoje.

Radujem se jer presjajna Ti si Stijena

na kojoj se grade vječni stani

i gdje blagoslivljaš ruke moje

da ih darovima ispuni Nebeska Žena,



Majka trudna što se nikada ne vrijeđa,

Zaručnica Duha, odvajkada Sveta

jer je prebogata sva blaženstvom

i sva prepuna je slavnih pređa

što ih čuva kao žlijezde svijeta

svojim materinstvom, svojim ženstvom



da se sve opravda što se mračno psuje

i čega se straši čitav ljudski rod,

plodnosti i nemoćnice koja šuti,

mada njeno mjesto srcu uvijek tu je

jer bez njenih osobina ne bi bio Plod,

ne bi smisla imale nam staze, niti puti.

18.11.2020. 18:56 









Nebeski poziv


Životnosti, dolaziš mi kao more,

kao silna huka, izobilje valova

od ljubavi Ti silne i predanja.

Kad Te vidim izdaleka, moje stope gore

jer je Tvoja želja drugačijega kova,

jer je Tvoja volja razlog blaženoga stanja.


Nježnosti božanska, Ti si pijesku vidljiv trag,

kao kamen tanki na toj slanoj površini,

kao školjka usred bezbrojnih kristala.

Za Te, Kriste, nema niti jedan prag,

Ti si poput pjene na tom žalu i na dini,

Ti zanosiš moju lađu što bi ovdje stala.


Kao vjetar kad zasvira slatka Tvoja je svježina,

neodgodiv poziv kojim nebo zemlju traži;

obraze mi blažiš dodirima mirisna ozona.

Kao breme lako, kao neznatna težina,

Tvoj mi poziv, Tvoj mi šapat moje grudi snaži

da Ti odgovorim poput najglasnija zvona.

06.12.2020. 07:51















Nijeme ptice



Ljetno radno vrijeme
puno je simbolike,
duh je tiho.
Moje ptice nijeme
prhte svakolike;
prostor njihov

ustupile su mislima.
I oblaci surađuju,
i podobna svježina.
Slušam svim čulima,
poruke zrakom putuju;
bremenita tišina.

Nebo je spustilo
počasne zastave
i udovi su laki.
Nekome se snilo
da ih drhtave
smeta šušanj svaki.
15.07.2012.







Ništa na tom svijetu



Gledam narod svoj,

teške kušnje prate njih

i teškoća velik broj

usred stoljeća i noći svih



kada nitko ne zna i ne mari

osim Boga Krista jedinog.

Zar je više potrebno da žari

ovom zemljom slavni Bog,



da nas jače i od vatre grije

obećanjem križeva i snage?

Ništa na tom svijetu ravno nije

duhu Domovine ove drage.



Srce moje rodilo se naglo

na tom istom križnom putu

gdje se tijelo Isusovo saglo

bijesu strašnu, srditomu, ljutu.



Crkvo moja, moja slatka Damo,

uzmi naše molitve na svoje ruke.

Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,

ne znamo za ljepše od te naše muke



koja s Isusom se spojila

jače nego s Trsom loze,

koja nikad, nikad nije dvojila

da li hoće, da li može.



Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,

naši ljudi žive dok se stijene ruše.

Samo pusti, Kriste, samo budi tu

i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.

03.06.2023. 18:52




















Ništa osim Tebe



Željela sam samo jedan dah

i u miru slab trenutak neke duše.

Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,

tražila sam kapi što se slapu ruše.



Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,

da si Onaj koji spasit će me bilo kada

i u toj samoći burno sam sve osjećala,

dobro sakrivena gorjela je moja nada.



Nikada posustati u tome nisam htjela,

tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna

da tek pogledati više nikog nisam smjela;

nisu smjeli pomisliti da sam očajna.



Puno svjetla si pripremio Ti za me,

Bože što si vodio mi stope preko žara

čije iskre pratila sam putevima tame

da rashladim dušu usred pepela i gara.



Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,

sve sam saznala u jednom času,

i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,

a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.



Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,

gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;

odveli me kao bolesnika koji bunca,

a u meni smrt je cvala kao plijesan.



Još i danas iz mene izlazi

ono svjetlo Tvoje pa me grije.

Ne znam da l' na pragu se nalazim

Tvoga Duha što po srcu mome brije.

19.09.2022. 06:34















Niti nebo, niti zvijezde



Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.



Is Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.



Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.



Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je ćeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.



Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,



van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.



Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.



Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.



Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.



Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22















Noćas


Noćas dođoše zaboravljeni anđeli
da me podsjete na život prije života,
da srce probodeno na njihovoj strijeli
opet oćuti beskraj ljepota

što ih je nosilo u svome poganstvu
kada se Boga moglo samo naslutiti
kao svjetlo sunca u noćnom prostranstvu,
kad se u zvijezde morao pogled uputiti

da bi se saznalo zbog čega su sjajne
i zašto noću ljubav ne spava,
i gdje se pronalazi ključ one tajne
koja se s Mjeseca isparava;

i do kada će trajati ta nesnosna potraga
koja i dušu sve jače kinji
iako čitav svijet šapuće: "Draga!",
iako ljube se galebi sinji,

mjesec i zemlja, zemlja i more,
more i sol, svjetlo i tama.
I svi ne spavaju jer čekaju zore,
a duša je ipak nekako sama.

O, kako bilo je slatko tajanstvo,
kao melem na rani sve veće gorčine
što ju je stvaralo to poganstvo
od kojega dođu sve češće mučnine

dok tajna se sporo, sporo otkrivala.
Ni 'mala smrt' ne bijaše pomoć,
ona je dušu samo okivala,
poticala čežnju koja se rodi u ponoć

kao tiha i uporna, slaba drhtavica
i kao nemoćne kapljice suza.
Tek kad je veo razotkrila nevjerica,
srce se konačno oslobodilo uza

jer usred svečana, bijela dana
spusti se mrak na umorne kapke,
a noć ostade samo stara rana.
Životna čežnja su čvrste stapke

na kojima rađa se Mlado Sunce s visina
da obasja tamne i smrtne sjene.
Ljubav je Boga ta tajna svih tmina,
samo ona ne spava i nikad ne vene.
‎nedjelja, ‎3. ‎rujna ‎2017. 04:30:29



Noći vjetrova


Živjeti Te pokraj Tebe

prije dana, prije sna,

da mi srce ne ozebe

u noćima vjetrova,


predivna je to poema;

i ta glazba, i ta ulja

koja krase oči mi boema

kao da se zima ljulja


na nebeskim platnima,

na oblačnim strunama

srebrnima, zlatnima

i s ledenim krunama.


Lijep si u toj noti,

svakim šumom ili slutnjom,

na vremenskoj koti

raduješ se lutnjom,


pjevaš, čujem ih, korale

ljubavi i mira, Muke

što su tako spontano je dale

Tvoje raširene ruke


da bi meni sasvim ugodio

sve te nerve razrušene,

da bi mene oslobodio

one smrti poražene,


da bih lađe porinula,

da bih kao stup od soli stala,

da bih, mislim, poginula

ako za Te, Kriste, ne bih znala.

25.09.2023. 21:11









Nova sila


Noćima mi caruju simboli,

oduševljene su kosti moje

izabrane, iščupane protiv boli

kako pronašle bi svoje boje,


svoje barjake i očuvane misli.

Sad je vrijeme nastupilo srcu

kad su vjetrovi sve dane stisli

pa ih sastavili samo jednom grču,


samo jednoj nadi ozdravljenja.

Vrijeme je za uskrsnuće,

za tu kušnju proslavljenja

i za podizanje duše umiruće.


Lijek si, Kriste, protiv oholosti,

protiv lažne i bolesne krivnje,

protiv moje grube oporosti,

protiv besmislene, vremenite kivnje.


Podići ću maestralu jedra,

već se ljulja potpalublje

i svijetli mi mjesečina vedra;

stvara meni nova neba domoljublje.

07.09.2023. 00:57






Oblaci Duha


Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.


Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.


Sad je vrijeme noćne straža,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem


dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.


Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.


Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.


Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.


Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario,

da mi ne bi presudila smrtna greška.


Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.


A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11






Ognju neugasivi



Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.













Otac duše



Bregovima, dolinama staza ide,

kao lopta putevima skače

da se sunce, mjesec ne postide

što nad zemljom svjetlo zrače.



U tom okružju će svatko naći

vrijeme molitve i pogled jasan

da bi mogao sve greške smaći,

da bi gledao taj obzor krasan.



Nikad nije kasno Bogu reći

da je predivan u svome zvanju,

slaviti Ga, s anđelima prijeći

prema vlastitome tajnom znanju



sve te obronke i paralele.

Spoznaja će sjesti

i na srce, i na ruke bijele

pa će duša trajnu ljubav sresti.



Lijepo sanjati je planove života,

odgovarati na poziv Krista

i na muci, i sred nebeskih divota,

otkriti da Istina je žrtva čista,



da je stvarnost i da vječno traje.

Trajna vrijednost izlazi iz toga

koja puno traži i još više daje,

neće ostaviti sina samoga bez Boga,



nikad neće duši ništa oduzeti

da ne bude Božje obećanje kalno.

Otac duše sam će poduzeti

što je neophodno, što je stalno.

15.09.2023. 05:35












Otvoreni suton



Kameni luk
posred tišine;
samo gluhi muk
i dodir svježine.

Otvorena vrata
i širi se stuba,
u smjeru nepovrata,
daleka i gruba.

Samo cvrčak cvrči
u zalazak neba;
staro deblo krči,
sunce mu ne treba.

Uskoro mi proći
kroz tišinu, prema gore;
suton pun je moći.
Niz moje bore

suze radosnice klize
jer putujem lako;
ni savjest ne grize,
a važno je jako.

Magare se spušta,
stiže do dna stube.
I obala je pusta,
galebi se ljube,

a ja gubim sluh.
Još koji časak
i ostaje moj duh
i suhe zemlje dašak.
‎15.04.‎2018. 09:14:15







Pečat Ljubavi



Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.



Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.



Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.



Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.



Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23















Pianissimo



Od kada i mira

što bih prije,

što me trese, dira,

a ljubav to nije?



Od vedra daha

drhtava sam sva.

Da ne bude kraha,

da nisam ta ljubav ja?



Ovdje je ugodno

i tako je lijepo,

tiho i zgodno;

opuštanje slijepo,



gluho i unutarnje,

rekla bih, mistično.

Kao buđenje jutarnje

i tomu slično,



a ljubav to nije.

Koliko znam,

ljubav se svije

kad nisi sam.



Ta kome kad,

mirisi, sveta drhtavica?

Ona je zasad,

treperava ptica



od koje zora zabruji.

Bog me prvu ljubio, prije,

i sad poput lahora struji

kao da Bog to nije.

29.04.2018.

17:22



































Pjesma završene čežnje



Grad se kupa suncem zalazećim

kroz oblake mračne, tmaste,

a ja putujem daljinama

gdje ću novo ime steći

i gdje drvo mi života raste,

odjeveno zelenim dubinama;



odjeveno duševnim spokojstvom

koje valjda vječnosti je dar.

Danas nikakve tu nema duge

sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom

jer još jak je sunca žar,

jer je kiša isprala sve tuge.



Sada k'o da nema obećanja,

ispunila se svaka jota

moje kazne, mojih težnji.

Od te večeri do svitanja

uvijek ista ostala je moja nota,

melodija pjesme završenih čežnji.



Svakog dana, večeri i noći

mislim da je posljednji mi čas

zbog ljepote koja divna je za mrijeti.

Uvijek mislim sad ću poći,

sada, Bože, načini moj spas

da mi više pakao ne prijeti.



Poslije kiše kugla zabljesnula

svojom zalazećom snagom;

malen joj taj prostor spoja

pa je oblacima vatru zakresnula

u svom odlaženju blagom,

u tim svojim šetnjama bez broja.

16.05.2021. 19:02




Plavetna ruža



Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,



neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.



Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.



Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.



Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.



O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.



Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.



Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24





Pobjeda Križa



Grlim te, moj križu,

kao što se pahulja zadjene

da bi od nje mrlja ostala od snijega.

Mnogi križevi u nizu

što me gone k vrhu stijene,

oslobađaju me besmislena bijega.



Tamo gore Križ je iznad provalije,

sav se sjaji od te Tvoje, Kriste, patnje

i od Muke koja svima bliješti.

Staze sve su mi prostranije,

osvijetljene i od sunca zlatnje,

koraci su moji sve to više vješti.



I Tebe ću uvijek zagrliti,

svom tišinom i svom svojom snagom,

kada god mi uliješ od svoje vijesti.

Radosna će ona zagrmiti

tu, na krovovima u tom gradu dragom

gdje mi Tebe nije teško sresti.



Pobjeda je ta u Tvojoj malenosti

i u Tvojoj zrcali se podložnosti

Bogu Ocu našem koji upravlja i stvara.

To je ljubav svekolike pravednosti

koja traži sve me više poniznosti

da bih mogla primiti od najveća dara.



Poginuo Ti si da bi u smrt sebe probio

na toj crti vremena i svega smisla,

na toj koti koja sve nas čeka.

Sama sebe Ti si za sve ljude porobio,

a moja se duša tako brzo stisla

jer je progledala od ta Tvoja lijeka.

23.06.2023. 10:27
















Pobjeda molitve



Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem ta prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.



To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.



Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.



Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.



Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54







Podlatice ljilja



Pojit bih se opet slatkim nektarima

koji nisu samo sirupi od bilja

nego mukotrpno proizlaze nestalima

iz plodova punih latica od ljilja,



željna kretati se malim skokovima

prema ogromnome cvijetu bez mirisa

kako ne bih se udavila u sokovima

što lepršaju između cvjetnih obrisa



od kojih me hvata laka vrtoglavica

već pri samom pokušaju udisanja

ranih ljetnih kapi kišnih podlatica

nakon jutarnjega njina uzdizanja



u nepregledne i nevidljive nosnice

kojih ja sam tek donekle svjesna,

ali pameti su postojeće ukosnice

kao dojenačka mliječa prijesna



i tako poznat mi je vrtni ugođaj

da se gubim već od same uspomene

od koje se budim na još jedan porođaj

vječno prisutne pčelaste ekumene



pa niti ne znam od čega sam načinjena

jer ne vidim nigdje praha i pepela,

ne vjerujem da je zora njima začinjena

jer kako bih ja onda tuda letjela



dok me rijetke kišne kaplje teže pogubiti

da bi pripovijedalo se poganima

da su pčele i ljudi jednom znali izdubiti

zajedničko korijenje tim podlatima.



Evo, već sam pridržala sebi ploda,

već sam dohvatila duhovno naručje

u kojemu prebrojavam novih goda

i gdje napaja me silna ljilja stručje,



a samo sam dah svježine nazirala,

skromnu želju imala i mliječ.

Ah, i ptica je zasvirala

kao da je uzela mi riječ.

13.05.2014. 07:11 





Posvećenje svemira i praha



Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.



Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.



Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,



revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.



Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;



za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.



Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,



radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:02











Potraga za našom pjesmom



Pjesmom ću ti prići kao spas vremena
koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sva smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenoćišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21







Prinos tišine



Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.



Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.



Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.



Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00







Prostor za šaputanje



Snovi razni dođu,

rijetko mudri, često ludi;

kao lastavice odu.

Noću Duh me rado budi,



jalove mi slike makne

kao da su teške more

pa me milošću dotakne

i ja tražim odgovore.



Ne bi tako bilo

da je sve u redu

kao grožđe milo

u svom slatkom slijedu.



No, sada sam tu

gdje mi pitanja se množe

i misli mi zapinju.

Pjevati se može



o svim stvarima

ako ima poticaja,

predati se valima

anđeoskih doticaja.



Ova pjesma neće proći,

stih se silom gura,

a duša u nemoći.

Još je mlada ura,



a već pune su mi uši

vike, glasnih utjecaja

i ne prija duši

pjevati od jecaja.



Dušo moja, zvijezdo krhka,

nema ti svjetlucanja

kao da je magla prhka.

Daleko je svjetlost danja,



ali tebi sada ipak sviće.

Dovoljno je Boga zvati,

ti, slabašno biće,

a i svoje greške znati.



Dovoljno je noćne boje

da se u tišinu zađe,

u dubine svoje

da se Tebe, Kriste, nađe.



I praštanje stiže

jer nema vriske,

i pjesma se niže

sred ove stiske.



Kakvo olakšanje!

Slobodom se zove

prostor za šaputanje

i za molitve nove.

24.01.2022. 05:06













Prsten



Da li letjela si mojim oblacima,
da li ti si ona ptica krhka
koja sitila se okrajcima
što su kao slatka vuna prhka?

-Pokraj tvoga neba plava
dobila sam meka krila
s kojih ti se oblak presijava
po kojemu sam jedrila

sve dok sjena mrka
ne potamni odozgora
moga duha trpka
pa poletje smjerom gora.

-Gledao sam svoje carstvo,
lovio sam slatke mliječi
i promatrao potajstvo
kojim vrabac meni priječi

da odletim mu iz iz vidokruga
kako bih ga dohvatio
i prebacio do mirna luga.
Let me tvoj odvratio.

-Prekrasni su ti vidici,
ali nosiš prsten sjajni
koji niti jednoj ptici
nije simbol potajni.

-Moj je prsten tebi dao krila
da ti mogneš gorom stići,
inače bi moja sjena skrila
dio puta kojim moraš ići.
10.05.2014. 16:01













Prva svjećica Adventa



Dajem se na raspolaganje,

puštam novu nadu da se krčka

kao svježi rumen plam.

Krećem sad na ladanje

gdje se pahuljica brčka

dok polako pada na moj kam.

 

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,

mladi ljulj se neumitno smrzava

prije nego što će rasklijati.

Ptice kreću u svoj zimski lov,

pažnja moja grije ih i održava,

gnijezdo im se neće rasklimati.

 

Tako stiže iščekivanje do vrha,

skroz do one točke kad već kreće pokajanje,

prije nego što će se zabijeliti

duša, sigurna od grijeha mrka.

Anđeli mi zdušno nude poravnanje

staza prema Bogu koji će prostrijeliti

 

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.

Kao plam od prve svijeće

ono igra ravnomjerno u toplini.

Onu ružu samo gledam sjetno

kao pupoljak te vječne sreće

koja blago tinja u tišini.

30.11.2014. 06:54 











Pustinjsko vino



Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.



Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.



Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.



A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?



Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.



On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.



Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01







Putovanje u tišinu



Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag



jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.



Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;



da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja



kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde



poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša Tvoja.

12.06.2019. 19:00



















Raduj se, dušo moja



Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.



Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.



Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.



Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.



Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.



Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.



I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58




Rajske sile



Kao što se mjesečina zlati

usred vruća augusta,

obasjana suncem vječitoga sjaja

da se zemlji dolje jednom vrati

koja ove noći nije pusta,

tako ti me vodiš u predvorja raja.



Majko silna, neznatna, najveća,

sve zbog svoje poslušnosti Sinu

koji nosi tebe u najjačem svjetlu,

sjajna noćas kao zlatna svijeća

nasred neba kao sveti Kruh u vinu,

otporna si svakom vjetru.



Kraljice vremena, mjeseca i sunca,

ženo čedna svih nebeskih tijela,

najsjajnija zvijezdo svemirskoga mraka

u kojemu zloduh tužno bunca;

zaručnice blještava i bijela,

zagovaraj duše slabe sve do božanskoga braka



da im oproštaj izmoliš svima

svakog dana i godine duge

kako stigle bi sve duše na sam vrh

gdje si prva među svima odanima

jer ti uvijek moliš za sve druge.

Od tebe mi igra duša i prolazi strašan srh,



o, ti najveća od svih stvorenja:

skromnosti i snazi tvojoj nema ravna,

odvjetnice svijeta propaloga,

ti ćeš donijeti mu izgorenja

da se svak obrati u vremena davna

gdje su rajske sile našeg Boga.

15.08.2019. 04:18










Ranjena Zemlja



Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.



Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu



pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.



More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?



Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,



sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.



Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32 








Regina Croatorum


Na današnji imendan kneza Trpimira
želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;
želim ti da se svojom slobodom odabira
osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene
i na sve podanike do neslavnih vazala,
na sve stanovnike, nikada potlačene
i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,
da se u vjernosti svome domu porađaš
kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad
i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:
otpočni novu godinu milosti Gospodnje
koja se vjernima obilato dijeli,
započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata
kao sretna zvijezda na kopnu i moru,
kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:
ora pro nobis, Regina Croatorum. 
30.12.2015. 05:45

















Raspelo


Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira


energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva


Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.


Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,


vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja


gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.


Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33






Ribarska ljubav


Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14







Ribarski nokturno


Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu


zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.


Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,


da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40






Rijeka Milosti



Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.



Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.



Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.



Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.



To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.



Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli



jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53



















Ruka što mi dušu štiti



Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.



Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,



sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.



Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.



Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.



Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.



Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.



Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi



nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10








Ruža


Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55




Sada živim



Sunce ispija me svojom snagom,

moždane se tope od vrućine

dok me Majka rukom blagom

vodi u hladovite visine.



Tebe ljubim, Bogorodice,

tebe koja blažiš svu sparinu;

povjetarac Duha najslađe mi piće

što mi osvježava omarinu.



Tko će, Kriste, rastaviti nas?

Što će nama naškoditi?

Ti si prava ljubav i naš spas,

tijelo Tvoje ne može se raskoliti.



Kada zovem Tvoje ruke,

dodaješ blaženstvo srcu mome

i u slavu svoje Muke

nosiš uskrsnuće puku kušanome.



Slaba pred Tobom ja, Kriste stojim,

tremor će me shrvati.

Sada živim i postojim,

Tvojom ću se uvijek zvati.

09.09.2023. 12:00















Samo jedan korak


Tvoja, Isuse, je riječ presnažna,

do dna ova gruba srca dira

poput oštre slame na Djetinjem tijelu.

Duša moja bijaše tad sasvim prazna,

a sada Te nasred noći adorira,

molitva je bila prekrila ju cijelu.


Ti me, Gospode, pripremi za naš susret sveti,

premostio za mene veliko si more

da izađe sa mnom moje pomazanje

i da duša moja visoko uzleti,

da je nosiš daleko do svete gore,

da bih o Tebi ja dobila spoznanje.


Zapovijed je Tvoja meni život bila,

a sada sam u njoj od početka

kada krenula sam samo jedan korak.

Haljina se Tvoja oko mene svila,

bilo mi je kao usred svetka

što ga slavim dok je život bio tako gorak.


Gospodine Bože, Ti si Bog moj,

sve to više gorljivo Te tražim,

gledajući nadaleko Tvoju slavu.

Duša postala je moja dom preslabi Tvoj,

malen šator u kojem se snažim

dok samoći ne priznajem stravu.


Ti me, Kriste, iznenadi, Ti me osokoli.

Gdje bih sada bila da me nisi izabrao,

da me nisi odveo u ovu zemlju pustu

gdje mi daješ riječi koje ljudske su do boli?

Vodom duha iz te stijene si me prao

i s moga si srca otirao tu prašinu gustu.

03.01.2021. 04:53






Saziv Zaručnika


Naklonost je Boga javna

kao i ta Letva moja,

laka nekad kao pero.

U vremena davna

moje breme, danas pomoć tvoja,

nadahnuta vjerom.


Bog sam uvijek jednog lica;

još i Čovjek, istina sam sva,

tvoja nada tu ne čini mene.

Kraljevstvo je gnijezdo od nebeskih ptica

tamo gdje se tvoja ljubav tka,

gdje opuštaju se duše snene.


Znam da nećeš, Kriste, okasniti,

Bože i Živote moj,

kad zazovem Tvoju moć.

Tijesno ću Te pojasniti

ako krenem sad u boj,

znam da sa mnom Ti ćeš poć.


Duha se na mjeru ni ne daje,

ti ćeš biti moja miljenica,

tebe zauvijek ću počastiti

jer se srce tvoje često kaje.

Bit ćeš, Crkvo, moja vjerenica,

mošta ću ti rajska poslastiti.


Smiri, dušo, srce smiri,

tješit ću te lahorima noću,

jutrima te buditi za dan.

Proljećima sletjet će leptiri

jer te trebam, jer te hoću,

jer ti čuvaš svoj za mene stan.

22.09.2023. 23:29














Sjaj dubina



Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,



predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah



Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.



Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09



















Sjajni prinos



Mijenjam se, osjećam to.

Vraćam se iscrpljena

ka mjestu što drago mi tlo,

i kao za ljubav izmoljena.



Ljušture spadaju

i malo se gubim,

slike se rađaju

crtama grubim,



časkom su tu.

Nemam li dom

kao odoru

u srcu Tvom?



I na hladno gorim,

izgorjet ću, znam,

da se izborim

za blagi plam



u vječnosti toj

što mi je nudiš,

za nespokoj

kojime žudiš



za mojim dlanom.

Zoveš me Pićem,

osvajaš Hranom

i daješ se žićem.



Ne dolazim sama,

svjetlo dovodim

da nestane tama,

da sjaj oslobodim.

10.02.2022. 23:27













Sjećam se


Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;


sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.


Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.


Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.


Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40







Sjećaš li se tragova u pijesku


Sjećaš li se onog pješčanog traga
koji me je doveo do Stijene od kristala
što još uvijek mami svakog vraga
i uz koju ja sam tada zanesena pristala?

Ti si bio onaj čije pratila sam stope
i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.
Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope
zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,

odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?
Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,
sada već sam iskusna u svome svetom činu,
a svud oko mene razni dusi blude

dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.
Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća
što ga prinosim na dar u svome plijenu,
a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.

Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?
Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,
ali nisam sasvim sama u tom tijesku
gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.

Eto, naišla sam na usamljene tragače,
teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,
ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače
i dok svi se međusobno miluju i grle.  

Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,
laštim svaki kamen koji nalikuje onom
što mi uzrokuje one određene trnce
i koji se tada sjaji onim određenim tonom.

Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,
čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje
ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,
a i svaki kristal peče kao grubo trnje.

Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,
samo Stijena seže do najvećih visina.
Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši
ima nekih tragova što dođu iz daljina.

‎ponedjeljak, ‎26. ‎lipnja ‎2017. 04:21:19






Sjeme krštenja



O, tako ti hvala,

ti mene uze

kad sam te zvala

kroz vjetar i suze.



Naklon ti uspravan

kraj dobrih anđela,

i svijet ovaj ravan,

a krunica bijela.



Za ljubit mi ne bi,

ali tvoja upornost

i mir taj u tebi,

a nije udvornost,



spustiše glavu

do najniža tla

da prikriju slavu

što tvoja je sva.



A meni dade

pregršti svega

i svatko te krade.

Sloboda i stega,



kako su divne

i paralelne,

a riječi ti slivne.

To oči su smjerne



i blago gledaju.

Izravne, brze

Boga mi predaju,

nikad ne mrze.



I tko da te otkine

s moga imanja

kad srce ti gine

zbog mojih sanja?



Ispuni me snaga,

nutarnja, jaka,

ti si mi draga

poput pješaka



što prelijeće brane,

brda preskače,

donosi hrane

kao za nejače.



Odakle meni,

Majko nevina?

Nebo rumeni

Krv ta divna



na travi čuvara

pologa sva

jedinstvena para:

narod i Djevica.



Rodi nam Sina,

Kneza spasa,

naruči nam Vina

i slatka Klasa.



O, hvala ti svijeta

što pohvalu neće

zbog takvoga sjeta

koji me pokreće.



Milostiva, Božja

veličati hoće,

nabacati ložja

na vatru samoće.



Ljubiti zna

čak i mene

kao nitko nikada.

Sjaj što ne vene



dušu svu grije.

Na Golgotu ide

i putem se krije

da zvijeri ne vide,



da Boga prigrli,

moju Uzdanicu.

Svjetina hrli

da posije klicu,



a tamo bijah i ja.

Majka ne pita,

nesalomljiva,

srce mi čita.



Odnese tjeskobu,

privine na grudi,

ovome robu

slobodu nudi.



O, tako ti hvala

za dan rođenja

kad si posipala

sjeme krštenja.

02.08.2022. 22:00






















Slavit ću Te, Duše Sveti



Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,



odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,



poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.



Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.



Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.



Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.



Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28





Slavna baština



Prazne duše, ali srca medna

hvalim Tebe, Kriste, jedinoga

da sam ljubavi Ti vrijedna,

Tvog života nevinoga.



Da sam lahor, povjetarac,

da sam vatra naložena

što bi razbuktala svaki žmarac,

ipak ostala bih Tebi zadužena.



Da sam sjeme nepozvano,

da sam zemlja suha, blaga

i da zlo mi nije strano,

ostala bih Tebi krošnja draga.



Da sam nježna, slabija od klasa

što je netom nikao u sjeni

i da sam divota rajska krasa,

Ti bi opet stvarao po meni.



I da sam Ti siromašak,

vječni tragač istine i sklada,

da mi glas je kao dašak,

Ti bi dao da me milosrđe svlada.



Slavim Te jer Tvoja sam svojina,

a Ti baština si moja slavna.

Kad obuzima me životna milina,

Ti si meni izvor, voda davna.



Ti si tihi dah u mome tijelu,

a ja riječi neklesanih, grubih.

Ti mi uze sve u svakom dijelu,

više ne znam gdje se u Tebe zaljubih.

16.01.2023. 22:59

















Spas od mreže idola



Okružena važnim predmetima,

omeđena dragocjenostima,

potrebom za spasom što je duša ima,

dozivam Te, Bože, među ljudima



koji prisutni su ljubavnome dahu

da me duhom svojim bude,

da ne poklanjam se općem krahu

pogleda mi koji naokolo blude.



Rekli bismo, nema jakih ovisnosti,

ali križ je vezanosti ovdje težak;

mnoge kušnje u svojoj su povijesnosti

kao nepoderiva i čvrsta mreža



koja stvara ožiljke i kožu stalno žulja.

Stoga, ako je i stih mi neprikladan,

iz njeg barem žeđ za Tobom kulja,

mada sigurno mi nije uvijek skladan.



Jer, na kraju, Kriste, Ti se uvijek odazoveš,

pomažeš mi užad mreže raspršiti,

daješ izraze i stihove mi neke nove

da ih mogu nekako i dovršiti.



I kad gubim u svom tijelu snagu,

kada pogledi me raznovrsni peku,

i kad volja mi još postoji u tragu,

Isuse, Ti donosiš mi svoju milost meku,



postepeno, neosjetno, kao sitnu kišu;

Ti mi šalješ Duha, kao snijeg se tihi sipa,

pretvaraš mi napore u silu višu,

iznad svih idola ili praznoga kipa.

20.05.2022. 01:16















Srce na Križu



Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?



Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?



Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?



Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?



Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.



Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56






















Sretne li krivice



Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.



Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.



Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje



vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.



Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53







Staza tirkiznoga sjaja



Zapadno me sunce slabo grije,

kao muž zaboravljenu jednu ženu

koja vode gorke nikada ne pije,

da je nađe suton, optuženu



za sve greške što ih nitko drugi nema.

Dežurni je bila krivac poput kćerke,

poput supruge i majke što ju sprema

negdje daleko, u zaboravu divlje zvjerke.



Sutoni su najteži, i jutra preslikana

s nekog platna koje imitira osvitaje

kakve samo Bog moj, moja Suza slana,

u svakom životu duša u obilju daje.



Prirodi se diviti, ljepše je od braka

koji nema blagoslova, ni duševnosti;

ljepše je i čuti glase ponoćnoga mraka

koji ženu potiče za Boga svakoj revnosti.



Kakva Milost oslobodi mene!

Kako najsretnije biće može proslaviti

Boga svoga, Život svoj i nove uspomene!

Kako samo može red i mir se postaviti!



Sretan onaj koji zna za Gospu, Djevu,

za sve njene zagovore, žrtve i sav trud

što se Duhom sveti u najvišem pjevu.

Život moj, koji nekada je bio sasvim lud,



dobio je boju vječnosti i tirkiznoga sjaja

što ga vidjeh, svjetlucava, usred noći.

To je jedini i pravi put zemaljska raja

koji vodit će me k Nebu kad mi bude poći.

18.04.2020. 18:05















Stotnik



Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga. 06.04.2012. 17:22





Strune



Da si ti umjetnik,
a ja da sam glazba,
koliko bi imao sluha?
Tko bi bio sretnik,
kome bi uzavrela plazma,
tko bi čuo od Duha?

Da si ti bogataš,
a ja da sam prosjakinja,
da li bi me vidio?
Da li bi primio tata
koji kraj mene ima
ili bi se postidio?

Da si ti svećenik,
a ja pjesnikinja,
da li bismo se sreli?
Da li bismo neki zvonik
na tlu od mekinja
dodirima omeli?
18.07.2012.  22:05









Susret križeva



O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08









Svadbeni pir



U nutrini tiho pjeva

anđeo iz neba plava,

žive vode mi nalijeva,

a iznutra suklja lava.



Neće probiti ni trunak sreće,

tako nježne, osjetljive.

Samo plamti i na usne slijeće,

opore, dosjetljive.



Riječ je njena, zaborava nema,

ponavlja mi sve refrene.

S dušom puni se fonema,

kao latica što nikada ne vene.



Zidovi i staklo blago zvone,

zvuk se uspinje do vrha

pa se spusti, lako klone,

uzgred proizvodi dašak srha.



Sve je Božji hram i glas,

zvukovi su nadnaravni

kao kakav neviđeni kras,

neponovljivi i tako davni.



Hvalu podaj Bogu dragom,

u tebi je, dušo, Kristov mir.

Raduj Mu se punom snagom

kao ponor, kao oganj, kao vir



da se ljubav sva razbudi

kao krila proljetnih leptira.

Posljednja ti zora rudi

prije svadbenoga pira.

23.02.2023. 03:05











Svadbeno ruho



Reći ću Ti što je pjesma moga Grada,

to je zaručnički zov od pamtivijeka,

to je milozvučni opis mnogih jada

što po ulicama plove kao tužna rijeka;



napuštena pripovijest za odbačene

koji nemaju za sebe ništa osim Krista

čije ruke nevoljom su ozračene,

koji pere stope onima od srca čista.



Nije zaručnica lijepa kao san,

teško ju je naći ili pogledati.

Ona noću radi, živi kao vedar dan

jer ju mnogi žele otjerati.



To je životopis o ljudskoj slobodi

i o blatnim posvećenim ložnicama

u kojima uvijek svjetlo se porodi

k'o u nekim ubožnicama



gdje su nemoćni i starci.

Tu je Krist kod svoje kuće,

tu se rađaju svi sljepoočni žmarci

užasa što bridi uzduž glave vruće.



To su izabrani od svih koje zove

Bog na svoju svadbu što Mu doći neće.

Nemaju svi ruho, ali svak se odazove

tko tu traži korijen prevelike sreće;



svi su pripravni još iza sebe ostaviti

prijatelje drage koji gledaju i ne vide,

mole za njih da bi Boga proslaviti

oni što se takvih odbačenih stide.



A Gospodin ih oblači i odijeva,

pruža njima mošta, maslina i žita.

Zaručnička pjesma u Gradu se pjeva

što je bila još u blatu skrita.

10.04.2023. 21:44





Svete tajne



Znam da putuješ sa srcem na rukama

kojima prelistavaš dnevnike o Svetom spisu

i u Bogu tražiš život svoj i svoju dušu.

Srce slušaš dok je s Isusom na mukama

da Ga, uskrsloga, pratiš prema visu

gdje su tajne koje kao tihi vjetri pušu.



Kako lijepo, kako slatko otkriti je nadu

koja samo tebe čeka, sva u bijelom

i u zlatom izvezenom žarkom plaštu!

Ona predaje ti poruku, zauvijek mladu,

o svom presvetome srcu cijelom

što ga djeca traže kao travku nekom plastu.



Kako snažna je ta vjera, povjerenje čisto

poput jutrom umivena lica u hladnome moru

kad se stopa umorna na kamen spušta!

Pomoliš se sjetno, razgovaraš s Kristom

koji otvara ti vrata kako kročio bi u tu zoru,

u to svjetlo toplo što te nikad ne napušta.



Kako mudra je ta ljubav, duboka i zanesena

kao da se tek u tome času lepršavo rađa

da bi razbistrila sumaglicu koja plaho nastaje.

Svaki umor, svaka bol je tada odnesena

da bi od njih nastala ti sasvim nova građa,

nova ljudska riječ koja s Bogom ti se sastaje.



Tada dijeliš Tijelo Isusovo, vino Muke

kao zrake sunca na tim dječjim obrazima

i za vječni spomen lako im se smiješiš.

'Predaj mene', govori ti: 'u te bistre luke

što se sjaje, bliješte našim odrazima,

da im duše sa mnom zauvijek utješiš'.

17.10.2023. 20:22.





























Sve u svemu


Prvi si me sazdao od povjerenja,

prvi među svima koje sam susretala.

Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,

nije bilo druge duše koja bi se podmetala


mjesto mojih nevolja i mene same;

nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,

revnosti za mene, sred duboke jame

u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.


Sve si moje potrebe prepoznao od prve;

i boli, i težnje do najmanje sitnice.

I ove sada svakojake želje što se mrve

pred Tobom su samo slatke trice.


Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge

zato da se uvjerim da nisu tako moje

kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,

i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.


Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,

moj si Napredak i Lijek mojega razuma.

I više si od toga, moje stvaranje i sreća,

dostojanstvo žene i život moga uma.


Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,

rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja

kad se srce moje u revnosti lako preda;

Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.


Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu

jer si svima sve i svakome si tako neophodan

protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.

Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.

11.11 2015. 06:51










Svijeća u tami



Dušom svojom tražim Te noćas
jer si mi rekao obećanja
od kojih mi srce treperi.
Pojurite, konji, u laki kas,
smiri se, dušo, u trenu čekanja
jer ono ljubav tako ne mjeri.

Ta, ljubav se mjeri silinom vjere
i povjerenja u svaku riječ
što ulijeva mir za godina sto.
Znam da ne kasni niti zere
Bog moj što čuje mi ječ,
znam da će uskoro ispuniti to.

Vrijeme je dugo života ova;
to je stoga da mognem vidjeti sve,
da mognem izrasti plodna i jaka.
Ne moram činiti čudesa nova,
ljubav se hrani s mrve nevidljive,
a plodna mi riječ ljubavi svaka.

Ljubavi snažna, života srži,
života istinska iskonski plame,
samo ću Tebi uvijek priznati sve,
sve što mi tijelo u srcu drži
kao što svijeća gori sred tame,
kao što i ja gorim poput nje.
nedjelja, 11.03.2018.  19:43










Svjetionik



Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.



Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna



svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade



da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,



nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,



to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,



kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?



I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave



nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.



Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15













Svjetlo vjere



Korak po korak

život ide

nebeskim smjerom

i čini se gorak,

a koji vide,

hrane se vjerom



koja opravdava

svako djelo

uma i ruku

jer se obasjava

kao žiće cijelo

kad gleda Muku



jer ljubi Krista

i čini što hoće

po srcu svome

koje zablista

za rajsko voće

u Duhu tome



rad' kojega diše,

koji se preda

da se pokaže,

da se opiše

u danima reda

kad ljubavi traže



svi koji plaču,

uvijek tužni i sami,

koji se vesele

i vjerom uskaču

kad svijetle u tami

da se podijele.

30.05.2020. 07:50










Tamjan



Kada me povede miris tamjana
u svakodnevnim poslovima, neprekidnom miru
dok još riječ se sluša, dok se čita,
više nisam opuštena, nasmijana
jer već mirisi, predokusi mi uviru
u tajanstvo, već me Bog moj pita
što li sam učinila
sa svim svojim dojmovima,
što sam stekla.
Samo sam se kinjila,
rukovala teškim pojmovima,
ništa nisam rekla.
Znam da morala sam negdje biti
i da nitko nije mene pozvao
već je volja moja doći,
volja moja sebe naći, sebe kriti.
Jednom samo Duh me dozvao,
nisam znala da l' ću moći:

haljine sam svete pograbila
kao žena što krvari
dvanaestu godinu.
I ona je ozdravila,
meni nestali su dari,
bacila sam ih u kotlinu.
Bacila sam sebe cijelu
samo za taj jedan dar,
jedan poklon; jednu mrvu
dala ja sam za zoricu bijelu
i moj novi kalendar,
moju veću sreću, sreću prvu.
Čekala sam dugo taj trenutak
da se opet javiš
u svim mojim halucinacijama
i odvedeš me na vrutak,
da me tamo svu postaviš,
zajedno sa bijelim akacijama.

Još mi uvijek ne reče ni tko si,
a ja dobro znam:
Ti si Bog moj, Istina i Svjetlo
što me svu već noću rosi,
jače nego san
koji nestaje sa vjetrom.
Potvrda si moja jer sam zrela,
gotova za prinose i kad,
samo žeđ mi Tvoje žeđi žedna. 
Sada kad sam opet Tebe srela,
ne tražim ni jedan pad
osim ova poniranja medna.
Sruši me u ponor krvi guste,
daj mi opet Tvoje vode bistre
koja će me zasititi
prije nego čujem riječi puste,
krnje riječi ljudske, Isuse Kriste,
koje neće me zaštititi.
‎četvrtak, ‎6. ‎travnja ‎2017. 20:42:15

























Tamo gdje gore svijeće



Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,

Bog je na djelu, Krist je blizu,

protivnik svake ljudske nesreće,

pa tako i ove, zadnje u nizu.



Tamo gdje gore leteći strojevi

što šalju smrt, sigurno, naglo,

duše su samo statistički brojevi;

tamo se Nebo do zemljice saglo



da uzdigne svakog ratnika, siromaha

što trpi i pati, ali ne plače,

nego se trsi do posljednjeg daha

jer srce mu od toga zla je jače.



Tamo gdje molitve gore u tinju,

sve duše su jedno u vrtlogu rata

i ljube, i grle si svoju svetinju,

Boga i dom, sestru i brata.



Posljednjeg dana, one posljednje noći

gorjet će duša od vječnih muka,

puno duža i trajnija od zemaljske moći,

ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.

25.02.2022. 07:10









Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom



Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53









Tornjevi



Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 



gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00









Tragom vremena



Zašto nosiš, djevo mlada,

sve te pupoljke i ruže?

Kome nosiš, zanesena, cvijeće?

Djetinjstvo mi zbori sada

da mi stari dani se produže

koji nose samo križiće i svijeće.



Tko te, takvu nasmiješenu, šalje,

da mi staneš na sred moga puta,

s iščekivanjem u svome trku?

Ne znaš li da moram ići dalje

po toj stazi kojom stopa mi ne luta?

Bog ne vodi nikada na stazu mrku.



Vidim, sretna si me dočekala

nakon dugotrajnih šetnji

kad si skupljala te latice za mene;

sjećam se još da si dotjerala

u dan krasan i proljetni

kad su pale na tvoj život sjene.



Drago mi je da sam tebe srela,

znam da nije bilo lako me pronaći,

mimoišle smo se nekoliko puta.

Reci sada sve što reći si mi htjela.

Otkrila si onaj put koji je najkraći

da se nađe trag božanskih skuta.



Srest ćemo se iznova u nadi

i u cvjetnim mirisima ljeta

jednog prozračnoga dana.

Samo ljubav mi ne kradi,

dođi ista, iskrena i sveta,

kad umine ova jesen razlistana.

22.07.2021. 11:35















Tvoje pjesme


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.


U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.


Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.


Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije


kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.


Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11






Utvrda od vjetra



Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

 

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

 

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

 

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

 

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

 

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

 

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016. 00:48







Vatreni labud



Iz daljine čujem poznati zvuk,

to mi netko znanu melodiju svira.

Čujem nekog lepetanja prizvuk,

kao da se stari labud negdje skriva.

 

Daleko je od svoje labudice

i od mrzla jezera našao je zaton.

Nigdje nema neke druge ptice,

ali stari labud nije ovdje zato

 

da bismo se možda mi pronašli.

Ta, ja ne znam da li namjerno sam tu.

Ne znam kako mi smo ovdje zašli,

možda čuje labud istu melodiju...

 

ali ne, to bi sviranje se bliže čulo,

to bi bilo nešto vrlo jasno

za naša stara srca, jako bi odjeknulo

i pjevanja bi bilo krasnog.

 

Kao da umirila se ptica lijepa,

a ja sjedim tiho pokraj nje.

Ne znam da l’ to noć je jer sam slijepa

od vatrene nebeske najezde

 

u kojoj snivam krvcu rumenu

što po mojem licu ljepljivo se slijeva

i po mome čamcu gumenu.

To u šipražju se labud preodijeva

 

pa će krenuti u svitanja nebeska.

Sve je bliži onaj zvuk i melodija,

krv po meni sva se bljeska,

vatreni se labud uz mene povija.

08.10.2013. 21:02











Visovi vjere



Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je kao kiša u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”



Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.



Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.



Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.



Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se zvijezde s neba ruše.



Ljubav napunila polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.



Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05



Vječni Križ


Zato jer iz Tebe, Bože moj, ja nikoh,

zato što sam svjetla Tvoga tinj,

očarana ispred Tebe, Kriste, stojim.

Da me Ti privlačiš, nikada ne svikoh

jer je Tvoj mi novi svaki čin

od kojega radujem se ili bojim.



Samo Tebe može duša poželjeti,

patiti od grijeha snagom svom,

trgati se ispred svetih ruku

što ih ja na zidovima vidim žeti

od kada su stigli u Tvoj dom,

čiju ja u duhu gledam muku



jer te mnoge svete duše vape,

ne zbog Tvoje nemilosti ili zla

već zbog naša slijepa vida.

Zidovi od glazbe zbog Tebe se trape,

tamno svjetlo lomi se od tla,

mlade breze suše se od stida.



Samo čovjek, najveća Ti nada,

tvrde šije, okorjela sluha,

kad mu daješ, nema hvale.

Ovo nebo i svoj križ Ti rastvori sada,

daj, pošalji breme svoga Duha

kojega su Tvoje, Kriste, ruke dale.

30.08.2020. 21:35 







Vrata srca


Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,


gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.


Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.


Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.


Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,


da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00




Zajedništvo Križa



Posljednje su riječi naša čovječanstva

one koje zbore Tebi, Kriste: „Hvala”,

da bismo to čišće koračali dvorom Tvojega božanstva

odakle nas Djeva Majka od rođenja svoga zvala.



Tek poneka duša Križu se osvrne

na kojemu visi ljubavi Ti djelo,

gdje Ti životnost zemaljska sva polako trne,

gdje se rađa Crkva kao Tvoje tijelo.



Bradom upireš na srčana si prsa,

iznemoglo, krvav, tiho izgovaraš riječi

u kojima pripijam se kao loza oko trsa

da me jedan pogled na Te otrovanu liječi.



„Hvala tebi”, reče i potom izdahnu:

„Hvala ti za pažnju i molitve smjerne”,

a duša me Tvoja milošću dotakne

kojom budiš za se legije Ti vjerne.



Tako spoznam da smo bili skupa,

prigrljeni, razapeti, zgrčeni i sretni

dok me Sveti Duh sa svijeta ova čupa,

a još udovi su naši zakucani, nepokretni.

05.09.2023. 04:30














Za let si stvorena



Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i opisala ti svu puninu,

 

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

 

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

 

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

 

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016. 22:51



















Za tu jednu dušu



Niti jedna nota,

niti jedan šum,

ni tišina

nisu kaplja Tvoga pota,

Tvoje srce i Tvoj um,

ni Tvoja visina;



niti Tvoje riječi

nisu kao ljudske,

makar Čovjekom se zboriš.

Nitko Te ne spriječi

kao da su popadale ljuske

duhu protiv kojega se boriš,



nitko neće učiniti toga

što Ti činiš, što Ti stvaraš

dok se život množi,

dok se moli Boga;

modro nebo uzdasima paraš

da se sve posloži.



Kriste moj, Kriste,

takvoj duši sitnoj

Ti se nađeš, Ti je dižeš

jer joj ruke nisu čiste

u dolini žitnoj

gdje u klasju gmižeš



da je svu opereš

poput blage majke

kako vidjela bi Tebe;

svoje Lice zemljom stereš

protiv svake hajke

da u nevjeri ne zebe.



Svoje krvi daješ

da Te se napoji,

da dobije snagu

duha što se kaje,

da si grijehe broji

za ispovijest blagu



do posljednje suze

što je otireš u spasu;

za tu dušu bijednu

Ti od svoje slave uze

da se klanja Tvome glasu,

da ugleda Tvoju suzu jednu.

05.06.2020. 18:24









Zaručnica



Tiho pjeva ona duša stara
koju pozvao si više puta
da u Tebi se odmara,
da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.
Mnogi sad je u nevoljama,
mnogi ište pakla kleta,
mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan
kao što je pjesma ova;
niti čovjek nije tako stručan
da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.
Kliči, zemljo, Bogu svome,
Stvoritelju kojem vješto ratuju
da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,
jer je cijela sjajno odjevena
i za zloću je preslijepa,
a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.
Sva je malo tajnovita,
ali umije pobijediti
najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati
boli moje duše, sreću
što ne staje se izlijevati
po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista
kao što je Djeva bajna,
zaručnica svoga Krista
kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom
kao voda bistra i umilna,
što se diči vječnim spasom
za kojim je žudnja silna.
05.08.2016. 01:02



Zavjet vječni



Puče moj koji voliš često

prebivati u predrasudi,

podno tebe munje blješću.

Reci gdje je tvoje mjesto

da te porodim iz grudi

daleko od ruku koje plješću.



Nevina si kao nitko nikada,

ali velika za tebe sad je jagma,

prilagođavaju tebe svijetu.

Domovino gorka, kućo slada;

svakoga sad zahvaća ti magma,

ali misle slaba si u letu.



Svak u tebi sasvim svoj,

to su čuda neviđena,

i erupcije ti neprekidne.

Drugo ne znaš nego boj

kao da si nerođena,

dok oluje su ti nepredvidne.



Gubiš svoja silna blaga,

sreću tražiš kao da si skitnica,

neću ugledati tvoje vrijeme,

snažna Duha, trnovita praga.

Sama sebi još si upitnica,

ali dobro čuvaj svoje sjeme.



Tako mlada, tako drevna

ne poznaš ni svoje snove

kojima se drugi bave.

Plamti tiho i ostani revna

za sve tvoje dane nove,

da poništiš nametnute zaborave.



U tvom srcu leži spas

i u tome ti si Boga plam

koji straža je vulkanima

što na ruke sviju nas

baca dare, grije kam

u svim budućim ti danima.



Prisjeti se svog rođenja,

kako prihvatila ti si objeručke

Krista, Kraljevinu, sveto tlo.

Kako predala si zavjet obraćenja

kad su napadali na te mučke,

kako Bog je tebi pobijedio zlo.



Prisjeti se historijskih fakta,

uvijek nosiš osobinu istu,

čitav globus tebe nosi,

ali nitko nema toga akta

gdje se biljeg daje Kristu

koji zlo pokosi, tebe Duhom rosi



kojim stoluješ u nebeskom gradu

da se sva okreneš k svome srcu,

da se vjeri svojoj uvijek vratiš.

Njeguj ljubav, iskrenost i nadu

kao što u svome svakom grču

uskrsavaš kada god prepatiš.

21.06.2023. 23:21



Zbog mene



Rekla sam Ti daj mi da Te slijedim
i da Križa ista s Tobom ja okusim,
znajući do kraja da ja tako malo vrijedim,
da se sva na pomisao takvu gušim.

Rekla sam Ti pusti me polako,
nemoj kršiti me iznenada
da ja spoznam žrtvovanje svako,
da u Tebi izraste mi nada.

Nisam ničeg bila svjesna,
nisam ništa ni primijetila,
da je ova zemlja tijesna
i da bol mi je još teža prijetila.

Molila sam Gospu lijeka
bez ijedne želje i bez straha,
vjerno kao podanica neka
kojoj nije ostalo ni daha.

Tada krenula je teći moja muka,
van iz mene sve što se je dalo,
sve što pronašla je struka,
što je moje srce dati znalo.

Ipak, dugo sam oklijevala,
tajna Tvoja bila mi je mutna
dok sam Tebe slavila i pjevala;
ljubav Tvoja sveprisutna

odvela me nježno na Golgotu;
patio si jer si tako htio.
U meni si našao ljepotu,
zbog mene si tako sretan bio.
‎ponedjeljak, ‎23. ‎travnja ‎2018. 09:45:02











Zimske noći



Zimske noći snježne,

ledenoga zraka,

tihe poput zaleđene rijeke,

traže dah topline nježne

tami dubokoga mraka.

Gdje su sada zore meke?



Oblačno je njima svitanje,

ne razaznaje se niti nit

koja dijeli ove pojave.

Žao onom kog zatekne skitanje,

gdje li će mu zaklon bit?

Ima l' svijetlih zraka da se jave?



Ima li još toplih mjesta

il' ognjišta žarka

na tom krivudavu putu?

Koliko je zima česta!

Čezne sunca jarka

da zagrije i osvijetli rutu.



Blago meni što još imam zid

da Raspelo na njem gledam,

da izmolim Boga naša

za sirota što u snijegu gubi vid,

da ga Kristu odmah predam,

da je obilna mu ispaša.



Da mu nije zima teška

nego skoro laka, kao meni,

da ostvari leden san.

Da ne sanja da je sve to greška

već da počiva u ljetnoj sjeni,

da mu svane rajski dan.

23.01.2023. 04:37






Živa duša



Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo



govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam



negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.





Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.



Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22






Živi mir



Kao grm što gori, ne izgara,

kao carstvo što osvaja, ali tješi,

to je živi mir o kojem slušam

kada Isus sa mnom razgovara,

kad me grijeha svih odriješi

pa mi gori, gori duša.



I kad moram gaziti po svijetu

samo zato da taj čas dokučim,

sveta vatra da me grije,

nađem svaku sudbu kletu.

Izmaći od mlakosti se učim

da mi Tvoju čašu, Bože, srce pije.



Jer mi daješ kao da sam opijena

ludom ljubavlju Ti što ne staje

već se širi u dubine i visine.

Ispod kože, ispod mesa eto stijenja

što treperi živo i u beskraje

radi jasne Riječi što ne mine.

31.01.2021. 20:51




































Život moj



Bezbolan trenutak,
popraćen smetnjama
i nadahnuća vrutak
u sporim šetnjama.

Anđeoski vrtovi
i visovi strmi
kao tanki vrhovi
gdje sijeva i grmi.

Oaza mira, preširoka,
dar i nagrada
svetoga Boka
izvan Grada.

Grešni, previše grešni,
obični, prosječni
i pomalo smiješni,
u koritu protječni

gdje se rijeka rumeni
božanskim zrncima
i struja se pjeni,
nastala trncima

jer pijemo Krvi svete,
Božjega Duha
i svi se posvete,
blagujuć' Tijelo živoga Kruha.

Nismo zaslužni ti i ja
za Blagdan i sveč,
naša Kalvarija
samo je ljudska riječ.

Ako odustanem,
nema Golgote,
a čeznuti stanem
i uzdah se ote

jer znam za Vrata
kroz koja mi proći,
poslije mira i rata
bez tebe doći,

pred anđele stati
ili poklecnuti,
ili dopuzati,
srca im štrecnuti.

Nije žrtva
već ljubav u cvatu,
nikada mrtva,
makar u ratu,

najviši vrh duše moje.
Blagoslov tvoj
grlice poje,
a život moj.

‎16.‎09.‎2018. 20:41














Životna staza



Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.



Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.



Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34 













































DODATAK

SATI MUKE GOSPODNJE



Gostoljubivi Domaćin


Znaš li da je Isus dobri, prepun milosrđa,

Onaj strašni kada pravednosti traži;

da Mu ne dopire uzvik, niti vapaj srđa

kada psuješ i kad mnoga duša ti omrazi?


On je Kralj što sudi svojim pravorijekom,

ne može mu umaći ni besmrtnik,

ali ipak umre vječnošću i svojim vijekom

da bi svaka šuša mogla biti pravednik.


To je Svetac koji umiva ti noge,

to je Bog o kojem nit' ne sanjaš,

koji pere, čisti čak sve druge boge

što im predaješ se ili klanjaš.


Da li kada slijedio si Božje riječi,

da li kada slušao si Krista glas?

Da li vidio si kako Bog te liječi,

da li molio si ikad Njegov spas?


Znaš li da je ljudska duša čista

kada Isus dođe, sagiba se pa te pere;

znaš li da ti duša poslije toga nije ista,

da je nova i da stiže u nebeske sfere?


Uzalud ti čaranja i horoskopi,

prognoze i predviđanja iz jame;

uzalud ti jaki instrumenti, teleskopi

kad odozdo vidiš samo tragove od tame.


To je oporuka što je Bog ti ostavio

i svim ljudima sa zemlje crne, ratoborne;

njome Krist je tebe ozdravio,

mada sve su duše uvijek mrtve, nepokorne.


To je za te krst i vječni život, porođenje

kojega ti Krist u svojoj smrti daje

da oživiš, da ne umreš kao prljavo stvorenje,

da uskrsne tvoje srce što se nikada ne kaje.

14. ožujka 2019. 18:58:27












1. Koji se za nas krvlju znojio
Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,
već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.
Evo, progonitelji već za mnom kroče.
Molim Te samo da svi budemo jedno.


U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;
samo mi kožom probijaju krvave vene.
Neki spavaju sada kad propast im slutim
jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,


hoće da napadnem i da se borim
kako bi on anđeo svjetlosti postao
jer ako se ja u milosti umorim,
on bi pobjednik jedini ostao.


Daj mi snage, Anđele nad anđelima,
da ne smaknem niti jednu travku
jer strašna mi tjeskoba vlada djelima
i lako bih sada svladao udavku.


Neka. Neka teče molitva čeonom porom,
nek se isprazni strah od Kalvarije.
Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,
nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije.



Anđeo s neba


Anđela Ti tražim Tvoga

najvećega, među serafima

gdje Te, usrdna, pohodi

da utješi svoga jedinoga Boga

koji dade bijela lica lepravima,

vlastita si čela krvava porodi;


koji dade kruha svima nemoćnima

a malaksalošću se oplijeni;

legije svih zloduha potjera

koji kinjiše se prizorima noćnima,

a sam sebe za đavla zamijeni;

trgovce pred svetinjom rastjera.


Sići na tu zemlju palu,

među sve strahote, mnoge zloće

može samo Jedan Jedini

koji će za kaplju malu

dragocjene Krvi što je vrazi hoće

pretvoriti se u pak'o silni.


Anđela Ti zovem da ga hvalim,

da me uči porukama

sve do kraja vremena,

da me nosi u časima palim,

da me drži na rukama,

da mi skida bremena;


da Ti šapne o ljubavi mojoj,

i o molitvama što se dižu,

i o srcu razderanu

što ga dadoh majci Tvojoj;

i o zlodusima koji gmižu

jer si zadobio smrtnu Ranu


kojom spasio si, Kriste, nas.

Anđela Ti zovem da Te hvali

poput Oca kojemu si ponajveće milje,

da mi Te pozdravi u taj Čas

jer su Tvoja krv i znoj mi dali

život, ljubav i slobode izobilje.

14. ožujka 2019. 20:50:32













Juda


Hoćeš li me voljeti ako Te poljubim,

hoćeš li me poslušati, učiniti čudo

ako kažem da to želim?

Svi to žele, ali ja Te, evo, snubim

i usuđujem se učiniti nešto ludo

jer sa svima ovu želju dijelim,


želju da nam budeš vođa naše pobune,

da nam se zakraljiš, najveći od svih,

i da odmazda nam bude jaka

jer smo silno željni naše vlasti potpune;

skini nama jaram okova nam tih

da nam prestane ta mučna tlaka.


Evo, ja Te ljubim, ja Te provociram,

Tvoju moć i Tvoju čudesnu snagu;

sa mnom su vojnici mnogi

kojima ja poljupcem diktiram.

Ti si osloboditelj koji će nam skinut' ljagu,

protiv Tebe nemoćni su drugi bogi.


Možda sad izgleda kao da Te izdajem,

noć je pala, moje vrijeme slatko,

moja tajna i moj savršeni plan.

Iako Te dobro još ne poznajem,

znam te želje koje ima svatko:

da nam staviš vlast i moć na dlan.


Ja Te ljubim, al' u snove ne vjerujem,

svi se moji prijatelji slažu sa mnom;

ne mogu pogriješiti ja s tom idejom

pa Te, Isuse, ja pomno nasljedujem

i dolazim k Tebi u tom vrtu tamnom

da Ti otkrijem se jasnim djelom,


poljubac je moj taj znak za nas.

Ponizno se predaješ vojnicima u ruke,

vode Te pred sudove svih otpadnika

s kojima sam planirao opći spas.

Počeli su sati Tvoje slavne Muke,

a Ti nemaš gotovo ni jednog supatnika.


Noć je moje vrijeme, vrijeme zla

u kojem ja propadam, a sitna plaća;

padaju i oni što se meni nadaju.

Sad me čeka samo drvo vješanja,

od izdaje propada tko se mene laća;

moji srebrnjaci na to tlo poda mnom padaju.

20. ožujka 2019. 06:41:49









Isus u tamnici


Bijaše to noć k'o neke druge

što su pohodile Tebe, noći crne,

sve u Tebi i u Tvojim djelima

kada proživljavao si razne poruge

i kad zurio je u Te zloduh što nagrne

uvijek kada molitelji posustanu tijelima,


kad ih svaki korak tuče,

kad ih svaka pomisao goni

da podignu na se ruku;

kad ih duša jedva vuče,

kad im svaka riječ zazvoni,

kad ne vidi nitko njinu muku.


Jedna noć u noćima tjeskobe

Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami

kada barem ne bi bili tako slijepi

svi ti mučitelji koji Te zarobe,

koji sad su jači nego kad su sami

i taj zloduh što se za Tebe zalijepi


neće dugo poslije znati Tvoje ponore

i ta posrtanja kad se gubi razum,

kada plešu naokolo iskre udaraca

smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore

Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,

smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;


jedna kratka noć kao kratak čas,

vrijeme Tvoje molitve za sve te duše

oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.

Baciše Te, Boga, u taj mračni kras

gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše

da im dadeš milosrđa, svjetla živa.

16. ožujka 2019. 06:50:48






Pilatu


Ja sam došao svjedočiti,

bacila me Ljubav u to more laži,

bacila me Pravda smrti se suočiti.

Otac moj nebeski zadovoljštinu sad traži.


Ti si slaba duša s oružjem strašnim

kojim neprekidno zveckaš, sav od straha.

Misliš da si bog s rukama časnim,

ali tvoje carstvo spomenik je kraha,


ti čak ne znaš načiniti onaj sag

po kojemu sada tvoje stope hode.

Za tebe postoji samo to što nudi vrag:

pusti snovi o uživanju slobode.


Tko slobode nema, o slobodi sanja,

uništiti želi svakog stvora,

porobiti ljude slavodobitnošću znanja.

Istina za tebe nema odgovora.


Znaš da ništa ne znaš, ne možeš ni znati

jer ne ljubiš, osvajaču svijeta.

Nikada ti nećeš ispod Križa stati

jer ti nije jasna Žrtva sveta.

21. ožujka 2019. 07:05:06
















2. Koji je za nas bičevan bio
Rekoše da ću lakše mrijeti ako me izmožde što jače.
Ne osjećam leđa, da li mi tijelo još uvijek stoji?
Kao da peče vatreno sunce i kuje se mače
u plućima posred rebara koje mi netko kroji.


Još snaga je moćna, volja je, Oče Tvoja.
U ljubavi rastem za ta jadna stvorenja
što bacaju na me olovna oružja boja.
To moj je boj, oružje mojega odobrenja.


Da je samo jedan udarac manje,
možda bi netko od njih se zapanjio
jer ih je strah što imam znanje.
Tad bi se njegov strah obznanio.


I što jače me udara, manja mu je opasnost
da će i on nastradati bičem.
Jedva jaučem, vlastita krv daje mi slasnost:
“Moja će bol te spasiti”, kličem


 jer leđa mi prte bremenom grehota.
Sotona već slavi zbog moje slaboće
dok padam zalijepljen svom snagom života.
Majka mi kleca, čuti me hoće. 20:22







3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio
Kada si trnjem okrunjen bio,
presjekla Ti je moždane ona spoznaja
da si možda na sebe zaboravio
i da nisi više znao gdje Ti je Domaja


jer su Te udarali zaigrani vojnici
da nešto prorekneš, tko ti je iza leđa.
Udarali su Te po svetoj ovojnici,
a Ti si trpio i opraštao sveđa.


Da li je to svetost Tvoja za zabavu,
da li ćeš moći ostati pri svijesti
i znati svoju dužnost pravu?
A bilo je tako lako tu igru svesti


na jadne krikove podivljalog vraga.
Da, znao si da Te hoće izbezumiti,
proliti iz Tebe Duha Očinjeg draga
i nove bogove sebi izumiti.


Trnova kruna je najveća ataka
na čovjeka koji više ne zna gdje je
dok mu krvca teče niz oči mlaka.
Tada si znao da Te probolo sve je


što si učinio za ovaj ljudski rod.
Eto, sve se sad vraća, liječenje Tvoje,
čuda i težak propovjednički hod,
sve uzalud. Sotona vapi si moždane svoje


jer ne može biti da nije pametniji
od Tebe, Spodobo krvava plašta;
on mora, mora biti viši i sretniji.
Srce je Tvoje sada njima da prašta.







4. Koji je za nas teški križ nosio
Padam i padam, zemlja me udara.
Sve se pobunilo protiv mene.
Oštro me drvo kao zublja para.
Ljubavi moja, vidim ti žene,


rubac mi nudiš i uzimaš letvu,
plačeš i hodiš, vučeš me k cilju
slijepoga, ali ja vidim žetvu.
Sotona ludi jer ne podnaša zbilju.


Znam da će lud se još jače zakvačiti,
sve će poduzeti da me stjera u ponor pakla.
Bit će i zloban, na me se baciti,
neće ni znati kobi što ga je smakla.


Breme je moje slatko i lako,
a križ moj pun je bodljikavih žica,
tu ima boli za mrijeti srce svako.
Ipak na rubac dajem otisak lica.


Kad se dovučem do mjesta ubojstva,
iako još me sumnja baca,
znat ću da nosim pravedna svojstva,
riješit ću duše svakoga plača. 20:38







Ženama Jeruzalema


Zašto plačeš ponad mene,

ja sam Bog tvoj

koji predaje se svim životom.

Križ moj služi da tvoj život ne uvene,

da za tebe bijem boj

što si začeo ga ti sa svom grehotom.


To što ti oplakuješ,

to je zloća

budućih i prošlih pokoljenja.

To su sve grehote što ih snuješ

da ti bližnji onemoća,

to su želja tvojih ostvarenja.


Žali duše što će reći

da sam izgubio bitku

kad ispustim ja svoj dah.

Žali djecu što će ipak prijeći

onu rijeku zla i granicu plitku

koja od njih čini samo prah


jer mi neće lako vjerovati.

Ja sam Život, Uskrsnuće,

Stvoritelj sam čovjekove duše

koja neće riječi moje sljedovati,

niti moje težnje vruće.

Poda mnom se te grehote ruše.


Ne požali moga truda

jer ću Križem sve otkupiti

da ni noći biti neće.

Neće nikad više biti bluda

jer ću ljude sve okupiti

kao prijatelje ponajveće.

21. ožujka 2019. 06:59:00








Isus pada pod križem


Prilaziš mi u obličju ljudskom,

sasvim kao ja, kao netko moj.

Zavjet naš nije u registru sudskom

i mi nismo neki određeni broj;


bezbrojna su naša poklecanja,

i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha

kao što su mnoga drvu reckanja:

kada god mi blagujemo Kruha,


kada god se sve poklope naše riječi,

kada svjetlost sva rastjera neki mrak.

Moj Te pogled nikada ne spriječi,

moja suza nikad ne obuzme zrak,


ona pada nekamo u Tvoje visine.

Ti ne plačeš, nemaš vremena za to

sve dok ova zemlja mi ne mine.

Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,


samim time što si ljubio božanski,

a ne nekim oružjem il' moći.

Sam se prevario zmaj poganski,

nije znao da će skončat' prije noći.


Kažu tri puta si poljubio kamenje,

ponavljaju padove Ti radi njina značaja

jer je kamen srca ljudskog znamenje;

dokazivao si stvarnost svoga odražaja,


da si Čovjek sav, u punom značenju.

Ti si stvorio tu sliku svoga žića,

ostavio trag božanstva na tom stijenju,

sliku Križa kao svoga sveta Lica.


Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,

tad utipkam Križ Tvoj u memoriju

pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim

jer mi ne činimo ceremoniju.


Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,

slična Tebi kao što Ti moj si Pralik

kada klecaš pod tim udarcima bijesa.

I, kad padnem, ja tom kamenju sam nalik.

23. ožujka 2019. 21:10:36







Marija na Isusovom putu


Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.


Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,


donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;


mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;


ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11




Razbojnik na križu


Vjerujem Ti da si Bog moj

i Gospodar si nad svim gospodstvima

što su podigla Ti križ Tvoj,

da Gospodin slave si nad svima.


Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,

da iz Tebe kraljevstvo Ti raste

kojim nudiš zločincima novi vijek

i da tamo anđeli Te neprekidno časte.


Znam da ovaj život nije pravedan i pravi

jer ja razbojnik sam protiv volje svoje

sve dok smrt se iznenada ne pojavi

kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.


Priznajem da griješio sam na tom svijetu,

makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,

nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,

ali nosio sam samo dušu okorjelu.


Na tom Križu neki odlaze ka raju

dok se drugi sablažnjavaju i groze,

nikad se ne straše, ne pokaju,

ne znaju da život bolji biti može.


Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,

sada milosrđe Tvoje svima sudi.

Smiluj nam se jer obuzima nas tama;

Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,


Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.

Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha

jer ja nemam takve moći vruće,

nemam snage usred zločina i grijeha;


spasi mene, moju dušu Ti ponesi

kada ovaj križ i smrt me skrše

i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi

kada ove muke se dovrše.

20. ožujka 2019. 04:59:49




















5. Koji je za nas raspet bio
Udri samo, ukucaj mi čavlja,
krik je moj glazba za raj.
Predajem tijelo što sve izbavlja.
Još taj udar i sotoni je kraj.


Bezgrešnu predajem,
to povijest ljudska vidjela nije.
Tvoj spas joj dajem,
uzmi je k sebi i to što prije.


Posljednja želja mu je sve što još ima,
žuč i ocat, sarkazam i očaj.
Oče, snagu mi daj barem da ustima
odbacim taj zadnji jadan pokušaj.


I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,
preda mnom nestaje vražji lik.
Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati
jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.
08.03.2015 21:08







Kazna


Sada nema Boga, kao što si htio,

čovječe u mraku, slijepi putniče;

nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,

smrti svoje vlastite, ti, uzniče,


nema tebi već ograničenja.

Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,

možeš bacati se povrh stijenja,

možeš pustit' srcu da se zainati,


nemaš straha. Nemaš ni kulture,

divljaš poput opijene zvijeri,

to je sve što nose životne ti ure.

Prašina se tvoja mjeri.


Žena, Majka, Kraljica Ga krili,

nebeska je pustoš mračna poput groba

u kojemu zemlja siva, suha cvili.

Duh se zloćudnika trese poput roba


koji je sahranio si Gospodara.

Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,

udisati sumpornoga grotla para

ili priznati da sam si svoja žrtva?


Tko će sada mjesto tebe ispaštati,

tko je sada tvoje ruglo i sramota,

tko će sada za te na Križ stati?

Tebe čeka, tebe sada čeka ti Golgota.


Tebi sad je sve to istrpiti

što si dao od svog srca kamena;

tebi sad je kaznu iscrpiti

sve do kraja, sve dok ima vremena.

16. ožujka 2019. 08:00:21












Kristov sud


Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim

jer to mojoj grešnosti i priliči

da se kakvu grijehu nikad ne dam,

da od Tvog pogleda ne obnevidim

već da pokajem se kako doliči,

da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,


da se Mukom Tvojom često ganem

i da Tvojoj svetosti ja progovorim,

ili zato da se sjetim životnoga svjetla,

ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;

da se sama sa sobom ja dogovorim

kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra


jer me gledaš kao da sam izgubljena,

kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,

oviseća o Tvom skrletnome skutu,

a toliko često puta izljubljena

kao zemlja crna, kao kamen grubi

što Te dočekao na Tvom Križnom putu,


tako vezanoga, proslavljena, sveta

kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,

s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije

što je načiniše ruke ova svijeta

i dok najveće mi tajne svoje tajiš

zato što mi duša razapeta nije.


U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,

Pastiru sviju stvorova što ječe,

milosrdna vlast nad svima nama,

drven štap što dijeli pokoru il' čast,

a u mome srcu jošte prazne riječi zveče

iako sam davno započela s pokorama.

14. ožujka 2019. 17:38:26



194 pjesama











No comments:

Post a Comment

just do it

Subscribe to: Posts (Atom)

Popular posts

  • Hvalospjev ljubavi Svetoga Pavla
    Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
  • HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI
    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
  • Psalam 100
      Kliči Gospodinu, sva zemljo! *     Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite *     s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
  • VELIČA!
      Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...
  • Hvalospjev Zaharijin
      Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *     što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *     u domu Davida, sluge svoje...
  • Psalam 95
      Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
  • Psalam 149 - Pobjednička pjesma svetaca
      Pobjednička pjesma Aleluja! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 2 Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem...
  • Molitva za mudrost kralja Salomona
    "Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir  i koji si sazdao čovjeka mudrošć...