PRVA ZAPOVIJED

33. PRVA ZAPOVIJED

poezija

Kazalo:

Prva zapovijed  

Daleko je nebo 

Gozba 

Lanjski šlager

Drugo vrijeme, isti mrak

Blagoslov za srce

Topli obrok

Kada sve izgubim

Noću dok molim

Kuća Gospodara

Kolona lutalica 

Kristalna Hrid 

Božanske ljepote 

Duše ljudskog roda

Jutra u večerima

Tanke niti  

Aleluja 

Aleja ruža

Duša na svom putu 

Izvan srca

Plodni dani 

Šetnja 

Spas proroka 

Molitva dobrodošlice

Tko je moj bližnji?

Zakon mira 

Kraljeva Čaša 

Odluka

Intermezzo

29

Prva zapovijed

Za tvoju ljubav i žar

kojime goriš,

a ne izgaraš;

za tvoju brižnost i mar

kojima zboriš

da život stvaraš;

za dobru ti volju

i milost što sipi

iz tvojih ruku,

posipam solju

duha što kipi

kroz tvoju Muku

koja mi govori,

govori sve.

I da se predajem

dok život romori

u dane te

po kojima trajem.

Ljubiti ljude,

kako veličanstveno,

kao da ja sam to.

Do granice lude,

kako dostojanstveno,

i kao da propada tlo.

Ali ljubiti Boga,

zapovijed uzeti,

kakva slast,

za Krista svoga

nešto poduzeti

da plamti strast.

Sestro i brate,

kada bi znali

ljubljeni stvorovi,

našli bi svate

pa bi ih pozvali

da pune se dvorovi.

Volim te, Isuse moj,

zbog izabranja

što mi odjekuje.

Sluga sam i posinak tvoj

zbog tvoga zvanja

što ga iščekujem.

23.11.2023. 22:44

Daleko je nebo

Jasno rekao si mi zemaljsko ime,

jasno si me naučio da si Krist,

da te zovem i da molim s time,

moj direktan zaziv da bi bio čist;

da si meni Otac, Svetac, Duh i brat.

Kao Sin ti Čovječji i k meni si došao

i pred mene stao da proglasiš rat

zlodusima srca što mu otkucaj je stao.

Da sam znala kako veliko je mnoštvo

vilenjaka što će zagorčati život moj,

mnogih vila što njeguju mnogoboštvo,

pronašla bih brzo neki zaklon svoj.

Ali prije svega nudio si utočište

što na dohvat bijaše mi, ispred nosa:

tvoje lice istine i nacrt za poprište

gdje ću uvijek biti službenica ponosa,

makar u pokornosti, u postu i u suzama.

Već sam svjesno prihvatila siromaštvo

što si svezao ga za me čvrstim uzama,

uzdanico moga srca što mi dade to krstaštvo.

Pobjede su tvoje tako veličanstvene,

dugotrajne, iznenadne, neizbježne;

s uskrsnućem tvojim kao šutnje znanstvene,

tako nevine i bezazlene, tako nježne.

Samo Križ je opis moga srca i njegovo ime

što ga znamo sve to bolje, što sam češće

na nebeskim odajama gdje ti, Sine, zarobi me,

gdje su anđeli ti divni i sve nove bitke žešće.

09.01.2024. 10:28

Gozba

Prolazim kao sjena, kao nesuđena djeveruša
podno nebeskih arkada i njihovih lukova,
kao da sam određena, kao da sam izabrana duša
i ne vidim dobro, nema hijena, niti vukova.

Toliko sam svijetu beznačajna, nezanimljiva,
a toliko zaigrana svojim zasluženim rajem
da se teško odvajam od vrta ta zadimljiva
i da više ništa, ništa svijetu tom ne dajem

već se trudim samo oko svojega života s Bogom
koji sluga mi je, komu ja sam sluga;
i nema pod tim lukom tako opijena kao drogom,
nema podno mene neka sluškinjica druga

jer sam jedna, jedina i jedincata sam svemu.
Stoga živim beznačajnost svoju, svakom sličnu,
živim tajnu kao i svi drugi koji klanjaju se Njemu,
povlačim se već odavno raju, meni vičnu.

I razgovaramo skupa kao da mi nitko drugi nije
na tom svijetu tako važan kao On
jer više me ne šalje u dane gdje se grije
svatko drugi osim mene na Oltaru tom.

I sama, i samcata doživljavam najsretnijeg druga,
svega ima na toj trpezi od slavlja;
svega ima, ali ništa se ne želi pored zaštićenog luga,
sve se čini tako daleko i nestvarno, sve se zaboravlja.

Ovo mi je prvi put da tako kratko vrijeme
uživam u dugim satima i minutama,
da je Bog moj otvorio sjeme
što ga čuvam kao podno leda tračak plama.

Pozvao me je na gozbu, ovo mi je prvi put,
toliko sam revnovala samo radi vjere
koja gozbe ne vidje i ne ču takav ćut,
pozvao me k raju gdje se niti pogreške ne mjere.

Ako vidiš da me nema blizu, znači da je dugo,
da je mnogo vremena proteklo
i da sam odlutala u neko stanje drugo
za kojim sam čeznula, to mi je porijeklo.

Ništa poznatoga ne može izmjeriti
jesam li se usamila ili možda i rastužila,
jesam li i konačno poludjela do biti
ili sam se jednostavno konačno razdužila.

Ničim ne mogu opisati, dočarati
ovaj raj u kojemu još uvijek mrtvim.
Nikakva me obećanja više ne mogu očarati,
Bog je poželio da  od svijeta se zabrtvim.
‎srijeda, ‎5. ‎srpnja ‎2017. 22:02:22

Lanjski šlager

Molitve putuju kroz novu noć

i do moga srca stigle skoro.

To je poziv ona vječna mira

što ga daje nemoć i moć,

što ga šalje Isus s gorom

i još daje duši mojoj odabira.

Ako moći se odreknem

da pokažem razlog svoj,

to će uvijek dobro biti

da si više Krista steknem

i pronađem nespokoj

što se uvijek hoće skriti.

Tada Bog mi daje mirotvorstvo.

Nije li to izraz moći ponajveće?

Tada mi svejedno na kojemu tlu

stvara Bog mi stihotvorstvo

što se po vremenitosti kreće,

koje vodi ljubav što je ponor zlu.

31.12.2023. 23:44

Drugo vrijeme, isti mrak

Kad su bile noći mračne,

nije bilo dobro stanje

i kada su dveri sve oblačne,

kao da mi propada imanje,

život ovaj što se bliži kraju.

Sve sam potrebno ja poduzela,

sretna što ću gledati u raju,

nije ništa ostalo mi da se strijelja.

Bolje mi je uvijek bilo

kada bi me ostavili spokoju

uz prozorsko krilo

gdje se čita knjigu bilo koju.

Sada već su ta vremena

koja nisam znala da ću dočekati,

plan mi propao je kao mijena

kojoj želim iznova ja dotrčati.

Život ide svojim tokovima,

a kod mene opet nešto ne valja.

Ipak svatko šeće s okovima,

takav dolazi pred naša Kralja.

Tako su i meni stigli moji časi

kad sam prestala već strahovati

da ću promašiti da me netko spasi

jer se sama bolje ne znam zakovati

da bi svijetu sve po volji bilo.

Laktovi mi nisu probitačni,

ali sve je dobro, veselo i čilo,

makar sada već i dani jesu mračni.

09.01.2024. 20:47

Blagoslov za srce

Želim stvarati, moj Kriste,

kao kad smo sami ti i ja.

Jedino se tako misli čiste,

a i dobra je terapija,

bilo da je stvaranje u nekom radu,

bilo da je izlječenje psihe.

Kao da sam kamen u svetome Gradu,

makar nosim samo stihe,

ali oni blagoslov su tvoj.

Nema ljudske riječi bolje

nego što je za duh moj

uhvatiti mrežom dobre volje

slutnju koja izaći će van

iz tog srca što se ne koleba.

Rado ulovit ću svaki san

ako dovede mi pjesmice do neba.

Ali to su ipak samo moje riječi

u koje ne stane niti jedan glas

što upućuješ ga da me liječi

taj divote od ljubavi kras.

Znaš da snažno vjeruje ti srce ovo

što je bilo rastavljeno kao mrlja

od koje si načinio moje stanje novo;

znaš da uvijek samo prema tebi srlja.

Mogla bih i dovijeka loviti te sroke,

samo jednu pomisao što je šalješ,

da ne iskažem ni mrvu Duše ti duboke.

Nikad nema kraja svemu što mi daješ.

10.01.2024. 12:40

Srcem u srce

Hvala ti za nespokoj i strah,

i za nemire što pratili su vrijeme.

I za ludilaštvo koje oduzima dah,

za ideje grube što su padale na tjeme.

Uvijek velim hvala svemu što mi dade,

svako lice, osobu i život, i raspoloženje;

sve te svate što o glavi meni rade,

sve te bojazni i ljude kao javno mnijenje.

Za slobodu najviše zahvaljujem

gdje se rađam k'o nebesko biće.

Za trenutke žive koje kao smrt oplakujem

i za svaku noć kad zora jače sviće.

Hvala ti za križni put i za sramotu,

za sve ono što sam uz tebe ja otkrila;

visine i širine, dubine i divotu,

i za Majku što mi svaku suzu otrla.

Hvala ti za duševne boli, i za smijeh,

za visinske note što ih srce prima,

i za rezonanciju što ubija mi grijeh,

za sve lijepe dare, a bezbroj ih ima.

Hvala ti za šutljivost i slušanje,

i za prepoznavanje svih vrlih duhova.

Za obranu od otrova, za kušanje

i za krasne gozbe s nekoliko kruhova.

Hvala ti za molitve i zagovor kod Boga

jer si tamo blizu dok ja previjam se tu.

Ne dam te ni oružju, ni cvijeću srca moga.

Hvala ti za uspjehe što kob mi krase buduću.

11.01.2024. 15:27

Topli obrok

Zapuštena partizanska djeca

stroge ideale ručala su svakodnevno.

Ljudi plaču, čak i dijete jeca

zbog i radi sama sebe, tužno, gnjevno.

Slobodna sam, slobodna sam žena

u tom svijetu, kažu, velikome,

mada nisam nigdje uknjižena.

Stigma guši se u blatu tome.

Hoće van, na sve strane gađa,

ali ništa da bi izišlo kroz govor

sve dok postoji ta potopljena lađa.

Nit' za kuhanje sad nemam lovor.

Pametno je raskinuti ustaljenost

jer je opasna za zdravlje

i odgovara joj veća udaljenost.

Danas samo vatromet je slavlje.

Izbjegni sve grešne prilike, to stoji,

kao drvo sjedim koje srca nema.

Pokupi me žlicom pa me zbroji,

na terapiji sam, doživotna sprema.

Al' ne znači da mi je svejedno

i da ne znam što je danas meni.

Samo vježbam nešto čedno

da mi nisu ideali polomljeni.

Rijetki doma vjeruju u obraćenje.

Oni vani guštaju strogoću,

misle da je Crkva bogaćenje.

Ja ne ručam više i da hoću.

Optužbe su pljuštale mi svuda,

nitko pitao me nije, niti pozdravio,

al' sam odmahnula, makar luda,

jer je život moj već ozdravio.

Ponosim se, kao uvijek, rijetkostima,

sve se teže nalaze i jako su mi drage.

Nije da ja nešto tražim jer me ima,

daleko sam stigla iz sobice od vlage.

Nesporazum, vele, i zašto ne pitam,

a ja zato baš sam tako nasađena,

da odigram pantomimu, da odskitam

jer su dani šikara mi zabačena.

Nitko ne vjeruje, čak i kad me shvati:

kao sretno dijete Krista čekam,

ali učiše me da ne smijem znati,

to je sve to jače struje rijeka.

Čuvarica tajni, pletilja čipaka,

sve to nije za tu moju sudbu.

Još tu imam partizanskih šipaka,

hakere i tenisice, računalo i udbu.

Ispričavam se, puno ne bih smjela,

nezgodno bi bilo za sve nas.

Ova historija nije mi baš sjela,

a i šutim nešto za svoj spas.

11.01.2024. 18:54

Kada sve izgubim

Prodala bih sve što imam,
ali već odavno rasprodaja ta je bila
iako još često iz duše si uzimam
još poneku ljubav što se zbila.

Još ponekad zatrepere breze
u mom udisaju koji vapi
za životom koji stvara veze
jer mi život u ljubavi hlapi.

Još ponekad želim ljudima reći
da je izobilje moje poput lave,
poput plamena na jednoj svijeći
kojima se neizmjeri slave,

da se nikad ne može izbrojiti.
I da duh i duša nose svaku put,
svako tijelo što se želi spojiti,
daleko od svijeta što je tako krut

da sve nastoji označiti, popisati.
Kad bismo si prebrojali dahe,
prestale bi odmah život udisati
naše duše nespretne i plahe.

Izobilje moje dolazi od Boga
koji stanuje u svemu što ljubim
i u stanicama tijela moga
istom kada sve izgubim,

kada lava čežnje moje sukne.
Tada dolazi do one čvrste veze
koja duši mojoj nikada ne pukne,
kojom tijelo zatreperi poput breze.
petak, 09.02.2018. 00:39

Noću dok molim

Hladni stupnjevi

kao poticaj

za promatranje

tijela u pljevi,

meki doticaj

za omatanje.

Da sam te previla, Kriste,

barem jedanput

u ovu podneblju

u krpice čiste,

znala bih put

kao mnogome hljeblju.

Ne bih nahranila svaka,

a možda si znao

za koga je što.

Ako bi došla ataka,

možda si se povukao

na drugo mjesto.

Tu, pri svetome stolu,

znam u vjeri

da ćeš zavladati

u čitavu kolu.

Paklene dveri

nas neće nadvladati.

Onaj što slijep je

dobit će vid,

dobit će sluh.

I, makar lijep je,

bit će ga stid

i bit će gluh.

I tko ukrade,

tako bezbrižno

i tako lako,

slijedi parade

na putovanje križno

gdje trnje je svako.

Nema kontradikcije,

tu njeguje Mati

ovčice tvoje.

I, s puno fikcije,

zloduh se klati

kraj glave moje.

I šuška, i tuli,

stenje i plače

da me omete.

Još bi da huli.

Tijelo ti jače

zbog ljubavi svete.

11.01.2024. 23:23

Kuća Gospodara

Dragi Bože, tebi pjevam zahvalnice

čitav dan, i noću te u slavi sanjam

jer mi rušiš, skidaš mrtve zakovice

da se u slobodi tvojoj tebi klanjam

jer bez toga nema mira, ni radosti.

Kraljevstvo je tvoje nevidljivo, nježno,

ne prima sav mulj iz kaljuže, ni gadosti

što se javljaju u doba oblačno i snježno.

Nisam prikovanih koljena, ni ruku,

već u kolo hoće mene zlodusi i vile,

ista družba koja ti zapapri Muku,

koja dade žuči da bi patnja teža bila.

Nisam čula od svih rana takve virtuoze,

mada rekoše mi za te borbe na duhovnom planu

gdje se može naći svakojake dubioze,

a bez Duha Sveta koji oživljava moć na dlanu.

Ta sam koja proglašava slatko obraćenje

pa kraj mene ne otkrivaju si maske,

ali potajice misle bit će odvraćenje

kad zagorčaju mi različite časke.

A pred tobom uvijek manji su od zrna

koje zapne negdje u neplodnu snu

gdje je čak i sunce samo rupa crna

koja guta namjere u skrivenom zlu.

Tebi pjevam hvale, Bože moj i svemogući,

nitko ne može bez tebe niti zao biti.

Sve stvorenje ovisi o tvojoj svetoj Kući,

svima nama ovisi i spas o tankoj niti

kao što nam izobilja od života daješ.

Spoznat ćemo da si jedini Gospodar

koji blagoslivlja onog što se kaje,

u kraljevstvu mira ima te na dar.

12.01.2024. 19:47 

Kolona lutalica

Usponi i padovi, da li čovjek to je?

Ili to je vjetar koji lišće raznosi?

Tvoja, Kriste, uslišanja se ne broje,

obilna su kao zrake sunčane na rosi.

Kada uzvitla se lišće, kao nered neki,

samo ti znaš kome duša sva treperi.

A izvana samo jedan pogled prijeki,

ne vidi se srce u svoj ljubavi i vjeri.

Zar bi moglo s tobom drugačije biti,

zar bi uspavano biće iskazalo žar?

Ti si Život, budnost koja ne zna sniti,

neprekidno radiš i revan ti mar.

Reci, Gospode, mi je l' ti teško sa mnom,

jesam li pretvrde šije dok se poginjem k'o trska?

Dovodim ti strašila, i lutalice hode za mnom,

da ih liječiš. Je l' ti moja čitava kolona mrska?

Srca gledaš i bubrege nam dobro znaš,

samo ti si, tamo gore, mjerodavan;

a kad si nam blizak brat, vidiš samo šaš,

uvijek stvaraš nove staze, put nam ravan.

Već odavno znam za dušmane koji te obilaze

i sa smiješkom izobličenim se hvale.

Vidim kako često meni u blizinu prilaze,

gurkaju me, gaze moje stope pa se šale;

a ti sav uzvitlaš se u mojim grudima;

zajedno nas boli, prepušta se moja brana

kao isto ono lišće vjetrovima ludima,

ali ti mi daješ mir kao da sam tvoja izabrana.

12.01.2024. 22:16

Kristalna Hrid

Po ljudsku imenu

uzesmo naziv za vođu.

Makar u krimenu,

kralj ide u svečanu lođu.

Jer je onaj što otima,

onaj što krade

u svim narodima;

još hoće parade.

Jarci sitnoga zuba

dali mu vlast,

objavljuje truba

njemu na čast.

Al' samo je, dušo, taj

koji je pravi

Svetac i Kralj,

Bog naš u slavi.

Nježno te vodi,

ovčicu svoju,

gdje svi su narodi,

spremni u boju.

Samo je jedan porez,

velik i strašan,

al' dobar je povez

i mukama izdašan.

Da proširi svijesti

svim svojim stvorovima,

da mogu sjesti i pojesti

i volove u torovima,

tako je snažna

duša od Krista,

najviše važna,

jaka, a čista.

Navale i bure,

ali Kralj nam je Hrid.

I nema te ure

kad propast je brid

po kojoj se klimaš

jer on je Spas

za koji se primaš

da sačuva nas.

Ostani uvijek budna,

dušo od pepela,

da nije ti nikada oskudna

dragocjena vjera.

13.01.2024. 08:56

Božanske ljepote

Lijep si, moj Gospodine, tako si lijep

kao sunčane zrake sjaj u rosnoj kapi,

kao svježi dah u dojenačkih grudi,

kao raslinje na visu gdje je izvor krijep,

kao miris tamjana što nikada ne hlapi,

kao stari jedrenjak od pješčanih sprudi;

kao kula nepobjediva na oblačnom vrhu,

kao požar što plamti dužinom obzora,

kao dvije duge koje se razlijevaju;

kao pogled zaručnika u moždanom srhu,

kao nakon teška rada vrijeme odmora,

kao nebeska spoznaja kad anđeli pjevaju;

kao obraćenje duše što se rasplakala,

kao tuga, pokajanje na najdubljem dnu;

kao melodija stara od najranije dobi,

kao voda iz fontane što se rasprskala;

kao pojava nevjeste u poznatom snu,

kao pohvala neba u trenu najteže kobi.

Svuda Te ima i u svemu si tu,

molitva si moja svakim trenom dana;

sjećanje si moje na blaženi čas.

Kada duša moja umakne zlu,

Ti si moje svjedočanstvo, moja brana.

Ti si Krist, moj Bog i jedini spas.

20.08.2020. 07:35

Duše ljudskog roda

Stare kosti jošte žive gradovima,

usamljenih bolnih duša i sve nesretne,

gladuju, i u velikim su stanovima

gdje su od tih slabosti već nepokretne.

Ovo sada nije politika, ni kampanja,

prastara je slika svijeta ili velegrada

gdje i beskućnici akademici su znanja,

umjetnici postojanja bez cerada;

ratnici za sreću u svim poslovima,

liječnici za svaku bol, nesuđeni prosjaci

što su zarobljeni, mada svak slobode ima;

svakoga komadića od zemlje osvajači.

Ovo sada nije socijala, niti humanizam,

to je naša baština još iz doba kamenoga.

Tko je bio iskren, a ne loš ni za turizam,

taj se srozao na dno od svijeta roda svoga.

Ugroženo čovječanstvo ratuje tu protiv gladi,

svatko svoju priču zbori, teorije urota raznih

kao da se ne vidi što siva eminencija sad radi;

živi bogat, nek mu bude blagoslovljen praznik.

Samo Krist je Bog za čovjeka i za siromaha,

samo Isus hoće, može, smije, zna i čini.

Razapet je križu i ne dolazi do daha

k'o da stanuje sa starcem u pličini.

Što ti misliš da je život, da je svijet bez veze?

Da ti je svejedno i da nemaš učinkovitosti?

Ako Boga glumiš, na križ kreni putem gdje su breze

pa sve ljude spasi, dušu koja pati skrovitosti.

13.01.2024. 16:29

Jutra u večerima

Jesi li se, dušo, umorila

od života raznovrsna?

Je li ti se sumaglica stvorila?

Još od ona dana krsna

gledam kako stiže obraćenje

na to srce moje i na vjeđe,

kako stvara posvećenje

koje hranilo je moje pređe.

Kako ne bi meni pripadalo

što se začelo davnini,

komu srce moje jednom palo

kao nova duša u ravnini,

kao poziv koji se ne odbija.

Duševna sam, duhom život pijem

što mi snove i tu zbilju sad ispija,

čak toliko da i večerima bdijem.

Sva sam bila ja u Božjem planu,

neka druga, ali poravnata

još i bolje nego kad zadobila sam ranu

što je svima osim Kristu bila nepoznata.

Slušam kako stižu uslišanja

predalekih molbi bez adrese

dok mi Isus pretvara sva stanja,

dok u Duhu Svetom tijelo mi se trese.

To si ti i tu si, Bože moj

koji si se davao kap na kap,

i kroz slutnju, vjerovanja boj,

a sve da ne strada krhak lap.

Tek sam živa ojačala,

a već pitam se do kada.

Molitva me oplakala,

iznova me budi nada.

14.01.2024. 01:39

Tanke niti

Vulkan ili život bukne nenadano,

prevelika pritiska mu moć;

molitva na usnama je neprestano

i do Križa Isusova tada najbrže je doć'.

Uskovitlanu dušu

stres uništi poput groma

gdje ni vjetrovi ne pušu,

i kad nema nikakvoga sloma.

Nepravda nas boli

najjače od svega

i za istinu se moli,

a pravda je stega.

Nije propala ti pažnja,

nije propao ti trud,

milosrđe i vjera ti snažna,

nada što uzdiže grud.

Zadugo je ožiljak i trag

ili rana koja ne zacijeli.

Prijeđeš tada visok prag,

tražiš samo Božji obraz bijeli.

14.01.2024. 13:02

Aleluja

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja,

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž svih ovih podzemnih provalija

i neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21. 04 2019. 16:42

Aleja ruža

Ostajem u carstvu svih divota

i ne mislim nikada na povratak.

Svaki ovaj sat je pun života,

a svaki je dan u svijetu kratak.

Istina je da ne stignem

do Tvog, Kriste, trona

jer kad časkom se pridignem,

opet vuče Gospa, zove ona

na sve puteve prostranstva

pogledati jad i bijedu

i na žrtve sveg izgnanstva,

i na svu osobnost blijedu.

A kada Ti dođem na to naše slavlje,

drhtim kao nevjenčana sreća

koja čeka duševno si zdravlje

gdje je duša tako postojeća

kao da sam već odavno nebesnica.

Poput putnika u nadahnuća

zaigram se milosrđem nesvjestica

što odvedu misli mi u bespuća.

To je ipak k Tebi jedini mi put i staza,

iznenada naći ćeš me Ti zauvijek,

reći mi da bila sam Ti ruža, puna mraza,

da sam, Isuse, Ti vjerna cijeli vijek.

I ne žurim, znam da može biti bolje,

mada putokazi vode svi na rubove.

Ako treba, primi izobilje moje dobre volje;

ako treba, primit će Te odmah ruke ove.

03.06.2023. 14:34

Duša na svom putu

Voljela bih skladati note

kakve nikad nitko ne bi znao

sve dok Duh u srcu ne zazvoni.

Neće biti da se vjeđe pote

zato što je netko tijelom pao

već kad uzdiže se duša da se skloni

sa zemaljska tla gdje padovi su laki,

česti i prečesti kao kišni romor kapi.

Duša prosuzit će od miline,

mada su joj njeno srce i ramena jaki,

mada svaka suza često prebrzo joj hlapi.
Dići će se od te duhovne mirine.

Kad bih umjela ti to pokazati

što je miomiris iznad svega drugoga,

što je ljudska milostinja stvarna!

Što je stvarno ono ulje za duha pomazati

koje daruje se čelu, dlanovima radi Boga!

Što je Duha radost stalna

u tišini i u miru koji se osjeća,

koji umom tu se može i pronaći,

tamo gdje su bića duhovna!

To je ono čega uvijek molitelj se sjeća.

A nije to ni stih što može se omaći,

to već nije niti snaga bunovna.

To je Bog naš, to je staza, put do raja

što ga nestrpljivo čekam svakog trena.

Duša mi je na tom nevidljivom putu;

svaka misao i riječ me nose energijom zmaja,

i dok moli, i kad pjeva duša snena

jer ta staza i ta duša Bog je Trojedini u svom skutu.

15.02.2020. 20:49

Pjesma kao ljubavnička

donese nam cvijeće, voće,

nije udarnička, upravnička,

radi mira stihovati hoće.

Ljubim tebe i tako te slavim,

duša odlazi mi pod nebesa

i visoko gore tada ti se javim,

a ti dušu čitavu pretresa.

Sanjala sam da je bio progon,

Bože moj, sve u crnoj boji.

Agonija kao nevidljivi pogon,

a Svetica na lomači stoji.

Bliski ljudi tiho pogledaše,

a ja spavam, snivam lako.

Preda me se svi poredaše,

tužno, muklo, bilo kako.

Kao da ja spasit mogu,

poglede su usmjerili na me

da se predam svome Bogu

jer je bilo zgodno vrijeme za me.

U taj čas je rađala me mati,

i to buđenje je bilo lijepo.

Nisam mogla tada znati

da će opet gledati me, slijepo.

Ali ljubav moja topla ojačala

kao blagoslov i melem nekoj rani.

Bol sam hladnu podnašala,

a Bog dođe pa mi reče: „Stani!

Ja sam, nemoj strahovati,

to te moja pjesma grije

jer ja čekam svatovati,

a vrijeme još nije.”

Sad se pitam imam li ja srča

kad sve tako vedro gledam,

mada svijam se od grča:

radi mira da se predam.

15.01.2024. 22:10

Plodni dani

Dočekat ću osvitaje,

ali neću znati ptica,

nova dana naziraje

što mi plode poput klica,

polegnutih zdravom tlu.

Pustoj zemlji dođe rub,

a na njemu nađoh tu

blagi stih i govor grub.

I bez opisa, slikovitosti,

ostajem što jesam,

pjesnikinja od silovitosti,

od leptira praha i od plesa

pahuljica čije tapka vrijeme.

Prekrit će me snjegovi na tren,

tada nastat će mi čvrsto sjeme,

znat će Djeva da mi tu je Sinak njen.

Uskrsnut će ova duša s njime

još i prije nego zazeleni;

to je doba koje rasprši me

pa mi stvara duh, sav naseljeni.

17.01.2024. 03:23

Šetnja

Slobodno sam u mladosti šetala,

čak i poslije imala sam radost tu.

Hodeći ja tako, nikom nisam smetala,

dugo nosila sam glavu pognutu.

Sad sam zadobila neki ponos, sreću

one vrste kada gledaš oko sebe bića.

Socijalizaciju položit nikad neću,

ali sada imam duhovnoga pića,

Kruh života s kojim srce dijelim.

Učili me još i poravnati stavove,

bolje je da živim tijelom cijelim,

rekoše mi dok mi popravljali šavove.

Sada duša se proširila kroz mene,

pronašla je svoje izgubljeno tijelo,

poravnala mi ramena, i smjer zjene,

podigla mi tjeme, uzdignula čelo.

Al' sam ona ista ostala u duši

što je Krist za obrat veliki pripremi.

Sreća jednostavno prepreke poruši,

ide naprijed, samo k Bogu stremi.

Ljude imala sam prilike upoznati,

rješavati još i tehničke probleme.

Duh je htio da to moram znati

i da smanjim dvojbe i dileme.

Možda samo zato još sam tu,

još se nisam smirila iznutra

kao da me netko ganja prošlošću.

Savjest stalno gleda mi u sutra.

17.01.2024. 18:08

Spas proroka

Duša proroka je, Bože, u tvojim rukama

jer si Svetac s nedohvatljivoga Siona

za sve one što su određeni mukama

kada jednom pokosiš im zloduha ta smiona.

Prorokova duša je dio tvog života, tvoje biti

s kojom zajedno svi sveti stanuju.

Tu je s njime mnoštvo onih što su potrebiti,

trpe progone, a pred zloćom se ne skanjuju,

ni pred zavidnima što su ljubomorni

jer tu svako tijelo prorokuje Svevišnjemu.

Od progona zajedljivih zlodusi su umorni

dok se ove duše neprekidno rađaju u njemu.

Od zla se ne živi, već od podnošenja

svakojakih duhova bez mudrosti i znanja.

Već odavno zmija ta je pokošena,

samoubilačkim navalama slavu sanja.

Još se hvata vračanja i magijom se krasi,

misli valjda da je popela se na krov svijeta

pa sad luta, traži gdje da svoje himbe skrasi,

piše joj se ona Knjiga za jadna i prokleta.

Pobuna je stoga protiv skromne Dame

koja patnju svega ljudstva nosi i podnaša.

Na koga si navalio, zloduše iz tame?

Oholost te uči da se tako svak ponaša.

Ti sve ljude i stvorenja mjeriš svojom mjerom,

izigravaš boga koji muke ni ne poznaje za sada.

Prorokova duša spasila se posluhom i vjerom,

revnom odanošću Istini se klanja, Sionu se nada.

18.01.2024. 05:28

Molitva dobrodošlice

Nisam te primijetila na vratima,

često mislim da sam sama,

a ti dolaziš sa svetim svatima

i razgoni se večerašnja tama.

Od bljutave vode činio si piće

dok sam zadubljeno rezignirala,

tek sad vidim da mi život sviće;

već sam samu sebe iritirala.

Predivan si, Kriste prozračni,

Kriste nježni kao sirupasti lijek;

sav si stigao u prostor mračni,

duša mi je odmah okrenula tijek.

Oduševljavaš me neviđenom silom,

braniš me tjeskobi, poraznim mi sjetom.

Odijevaš me lanom i plavkastim tilom

kao da je mjesečina svojim pokretom.

Hvala, Isuse, za sve što si mi priuštio,

ne bih znala sve moguće ponore

da ti nisi samo jednu riječ izustio,

otjerao zloduhe od svakodnevne more.

Ostani još ovdje sa mnom i ne žuri,

tebe ima posvuda i svjetlo oko mene,

mada ne znam kad sam dopustila buri

da zahvati moju dušu kao vile snene.

Ostani po Duhu što ga obavezah

svojim slabostima da za njih uzdahne

kad se dragovoljnim ropstvom svezah;

da mi pustiš sretnu dušu da udahne.

18.01.2024. 17:38

Tko je moj bližnji?

Protivnosti su tanka struna čovječanstva,

protiv svakoga se riječi svakome pošalju;

ljudi zbore osobama protiv proročanstva,

svak je čovjek dobar svakom u velikom dalju.

Teško lije ljubit bližnjeg svoga, brata ili sestru,

teško li je ukazati pomoć kada jadnika pronađu.

Tada svatko svakog duži, i muž zove nevjestu,

baka djeda, a on traži neku dalju svojtu mlađu.

Bližnjega ti ljubi, a za daljega ne brini, ima tko će,

ima svoje pokraj sebe, a svak žlicom vode davi.

Samo jedan lijek je ako netko promisliti hoće,

samo jedan Bližnji svoju ljubav na ljudima slavi.

Ako žeđaš, dat će vode žive, životvorne kapi;

ako tužan si i opterećen, dat će utjehu za vijeke.

Ako umoran si od sva jada, tada Duh u tebe hlapi

ako zdvajaš, poučne ti teku nježnih riječi rijeke.

Tko je meni Bližnji, pitaju te tvoji ljudi i neznanci,

a ti čuo si za Krista Boga što ga Spasiteljem zovu

pa ti moli i pomozi kako ne bi ljudi nikad bili stranci.

Ne možeš li pomoć dati, Isus će ti reći svoju tajnu novu.

21.01.2024. 13:44

Zakon mira

Zakon jačega je tu na snazi,

nisam sposobna za takve ratove.

Moja duša uvijek mira traži,

izbjegava vrijeme pratiti na satove.

Najbolje je ignorirati i zaobići

kao netko tko ne strijelja

sva ta gnijezda gdje su ptići,

dati sebe njima kao prijatelja.

Možda potrebni su dani gnjeva

da se suze pravde spuste.

Ptica koja nikada ne pjeva

uvijek ima zaklon grane guste,

ali kad je borba neophodna,

iz njedara zaori se neki krik

ta zastrašujuća tona shodna

koji nekome načini kronični tik

radi prepoznatljivosti zvjerke

da je mogu skupa uništiti ptice.

Bez ijedne stroge zamjerke,

više drage su mi golubice.

Možda ipak potrebno se nasrditi,

malodušnost povesti u bitke;

suze mogu vrijeđati, dosaditi,

gotovo i kao šale plitke.

Najbolje je pobjeći kad može

zanemariti se pravda koje treba.

Umirati tamo gdje se ruže množe,

stanovati gdje su vrata otvorena neba.

22.01.2024. 17:58

Kraljeva Čaša

Isuse naš sveti

što nas spoji,

što pozove

ovaj život kleti,

onoga tko dvoji

srce da prozove;

Isuse naš, Stijeno

i utješni Spisu

svega vjerna svijeta,

Majci tražim njeno

poslanje i misu

za nadolazeća ljeta.

Slavan bio na duboko,

dušama si uzdanica,

jezgra kao meda kap.

Na me pazi tvoje oko

ako kad sam ustanica.

Ti božanske ljubavi si hlap.

Mir je pravda naša,

nepoznate je kakvoće

gdje je površina ravna,

a čini ga tvoja Čaša,

tvoje srce što nas hoće

od vremena davna.

Blaženo je s tobom biti

u sve dane i sva jutra

za sve što si darovao.

I mi ćemo s tobom piti

koji gledamo u sutra

kada budeš kraljevao.

23.01.2024. 01:06

Odluka

Svatko nosi

svoje neznanje.

Duša snosi

odgovor za sanje.

Mijenjala bih

svoja ograničenja,

možda ne bih

bez tih snoviđenja

još ispaštala.

I tada bih svima

sve opraštala;

nestala bi rima,

ali tko bi htio?

Ljudi znaju

da je pamet pio

u svom čaju

tko posprema

svoj imutak,

a ja nemam

uma vrutak.

Mnogo toga

drugi vole,

dragog Boga

rado mole,

ali neće

ništa više,

nemam sreće.

I dobro se piše:

kraljevstvo je samo

potreba što srce čisti.

Ne mijenjam se tamo

gdje mi nema koristi.

26.01.2024. 17:09

Intermezzo

Lošu riječ sam progutala,

zar sam mogla išta reći

da bih oproštenje progurala

s ranom koja počela je peći?

Mislila sam da je zakrpana,

nisam zaista ni tražila probleme

koji dođu kao kuga zatrpana

koja nosi dvojbe i dileme.

Eto, sad odmaram kosti mrzle

pa nek' je bal kad je bal;

možda bolje da su se istrz'le

jer mi učinkovit nije kal.

Otporni su nervi, al' preslabi,

tijelo nemoćno, a duh se sjeća

one vile što me k sebi vabi

pa se odmaram do proljeća.

27.01.2024. 03:02