NEBESKE KROŠNJE

 

Nebeske krošnje

poezija 28

Anđeo moj

1

Čežnja

1

Čvrsti zagrljaj križa

1

Danas nije isto

Drugi život

Duh Domovine

Duša i svijet

Duše dobre volje

5

Jedna kap neba

1

Krugovi

1

Milosrđe sjajno

Milošću spašeni 

Molitva nevjere

3

Nagrada u slast

Nebeske baklje

Noćna vertikala

Noćni susret

4

Nosiš li križ?

Ognjište spasa

1

Pobjeda molitve

Povratnik

Put snage

3

Stari Dom

Sveto lice

Svijetle boje noći

3

Tebi za ljubav

Ti moja si nada

2

Večera kraj mora

1

Zaborav svijeta

Zajednička Muka

2

Životni preokret

1

Čvrsti zagrljaj križa

Zaborav tišti,

tiho se prikrada.

Srce vrišti,

iznova sve sklada,

napamet uči

i ponavlja redom.

Molitva ne muči,

javlja se slijedom,

više su to izljevi i zazivi,

preklinjanja, zadržavanje.

Motrenje, slatki nazivi,

krunice i zbližavanje.

A tada, snovi dolaze.

Vatreni, živi, kratki i brzi.

Od srca polaze,

laki za spomen, jasni do srži.

Tako li hoćeš, Bože moj,

da slijedi mi služba?

Da nosim biljeg tvoj

što ti ga daje ta družba

koja te goni i šiba,

trnom kruni i besramno tuče.

Mnoštvo je riba,

al' ova ne vuče.

Znam da me držiš

u zaklonu svom

da nikad ne mrziš,

da si moj Dom.

I da si zagrljaj križa drvena

kojim se često sokolim,

da je na meni Krv ti crvena

jer sve više te volim.

07.07.2025. 23:55

Danas nije isto

Danas odlazi put obronaka

gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.
‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21

Drugi život

Ljubavi mi tvoje uvijek nedovoljno

u tim tonovima, Kriste, bajnim

i tvoj bitak, tvoje žiće raznobojno

daje trepet i zvijezdama sjajnim.

Kad je tmina i kad mi je najteže,

nastaju mi note umora i jada,

al' uz tebe srce postaje mi svježe,

tada kao lahor uskrsnuća sklada.

Utječeš mi kao potoci na rijeku,

kao život koji venama mi struji

dodaješ mi utjehu i riječ ti meku,

čitav svemir tad mi nalikuje vrulji.

Kad se smiluješ nad grehotama

što u mome kalu obitavaju

i u mojoj nesreći, strahotama,

vrapci mirno ovdje spavaju.

Znam da ćeš se uvijek ovdje naći

ako mi zatreba dragi moj Bog;

čini mi se da ću k tebi zaći

jednom sad zauvijek u tvoj log

jer ti nisi kao ja da me nema

kada potrebno se odazvati,

kada napada me tuga, trema

o kojoj ne želi nitko znati.

Samo ti si stvaran život i utjeha,

a u tebi mnogi ljudi sveti

u kojima nema više nikakvoga grijeha.

Tu su, kao ja, još mnogi speti

što te čežnjom jakom zovu

da im priđeš brzo i što prije,

da im predaš nadu novu,

novi život kakav nikad bio nije.

08.06.2025. 11:00

Duh Domovine

Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?

I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?

Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.

Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.

Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?

Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima

dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33

Duša i svijet

Onog dana kad sam sanjala o sreći,

zaprepastio me mokra blata mlaz.

One noći kad sam plakala zbog tebe, svijete,

suze moje pronašle su izlaz.

Sad ćeš reći da ti moram reći hvala

zato što si od sebe me gurao,

smijao se naporima koje sam ti dala,

što od mene svaki stih i riječ si krao.

Nikada ti srce prokrvariti neće

radi drugih ljudi i Božjih stvorenja.

Niti pravde, niti ljubavi, ni sreće

nemaš, ne trebaš za sebe odobrenja.

Mnoge duše, bezbroj njih, mole za te,

a i ja sam s njima da što više čuje Bog.

I da skine s tebe drač, i da zlato stavi na te

naš Gospodin, Stvoritelj sveg doma tvog.

Mada srce okorjelo može biti,

nada uvijek postoji i živi,

dokle god su ljudi siti,

ali još su mnogi za nesreće krivi.

I koliko dajem jutra za večeri,

i koliko večeri za jutra promijenim,

ti se, vrli svijete, ne daš novoj eri,

nikad nećeš dati da te Bog promijeni,

mada znaš da ljubi te i pogrešnoga,

iskrivljena želi te poravnati žarko.

I nada se da odustat ćeš od lažna boga,

da ćeš popustiti jer je svjetlo poput sunca jarko.

Možda mokro blato ne grije te dosta.

sve do suha paklenoga plama.

A da sad proplačeš, ako previše ne košta?

Naći izlaz i sa suzama može biti put do Božja Hrama.

12.07.2025. 17:36

Duše dobre volje

Čekaju Te kad ćeš doći,
misle sve će biti rukom odneseno
kao paperje u vedroj noći,
da će gledati u nebo sneno.

Ne vide Te, ne čuju Ti glasa,
mrze ovaj preširoki svijet,
žele dokopati blaga se i spasa,
a ne trpit' ili mrijet.

Ti si Budućnost, Ti si pokraj mene,
u meni razaraš sve što mrtvo je i prazno
i potičeš kao sunce moje podaničko zrenje
koje raste kao krošnja, bilje razno.

Ti me nalaziš u najvećoj tjeskobi
da mi otireš sve unutarnje suze boli
kakva uvijek prati dušu da porobi
sve što u meni Te kao Kralja voli,

Ti me vijekom spašavaš u ranom času.
Sad odnesi moju dušu dobre volje,
Isuse, Ti, moje Kraljevstvo i Spasu,
gdje se mir i ljubav slave ponajbolje.
‎07. ‎rujna ‎2018. 07:21:29

Jedna kap neba

Uskoro mi ponoć stiže

kao tat i kradljivac u srcu mome

koji obećava slatke križe,

obećava sve oluje srca, udare i grome.

Neću otvarati kapije na dvoru,

niti zasjede ja ne bih podmetati

jer ja ne čekam na noćnu moru,

niti mi je obrambene snage pokretati

već je meni otvarati dušu, žednu

svake kapi, svakog treptaja i zvuka

što me vode izvoru premednu

do kojega nikad ne dopire ruka.

Sada u pomoć Te zovem, Kriste, Cvijetu

svake staze vrta u kojemu snivam,

ponekad i pjevajući dalekome svijetu

kakva ja ne poznam, nit' uživam.

Moje cvijeće skromno Ti mi blagoslovi

što ga napajaš iz nebeskih visina

i na svaku molbu moju koja Te oslovi,

daješ njemu svoga nektara i vina.

Neka čuje Tvoje zvuke i sve Tvoje glase.

Makar jednim tirajem sebe će pronaći

zrelim rasti nebu s kojeg sipaš spase;

svojim listovima Tebe će dotaći.

Kada samo jednu bi okusili kap

kakvom si me pojio u mojim snima,

niknuo bi onaj nježan, prvi lap

što sam gajila ga danima i noćima.

13.05.2019. 22:01

Krugovi

Minijature

postoje

da bi rekle

stanje ure

i da broje

jesu l' stekle

malo soli,

mudrosti

i znanja

što se moli

u čas prosti

putovanja.

Tako znam

da ne vrtim se

u krug,

da je jedan gram

kojega ja prtim se

sasvim dosta dug

kada nešto velim;

da se mičem s mjesta

i početka,

i da nešto novo dijelim,

a greška mi česta

do svršetka.

Oko moga stiha

rečenice se množe

dok ne odem zauvijek.

Vrti se, vrti psiha,

ali ja sam s tobom, dragi Bože,

ti me hraniš sobom cijeli vijek.

21.06.2025. 22:39

Milosrđe sjajno

Zovem vlastitu si svijest,

buđenje i uskrsnuće,

i u noći malen krijes

kao životno si porinuće.

Već je dugo kako bdijem

u obliku bestežinska sna,

s izvora pijem i na molu zrijem,

i tvoja sam, Srce Isusovo, sva.

Sluškinjica beskorisna,

nisam vrijedna tvoga dvora,

nisam blijeda, živopisna,

niti sam od blata preko mora.

Sazdao si me od od sebe sama,

Ljubavi, ti, jaka Oca svemoguća

i u zajedništvu sa svim dušama

kao da sam ti od zlata vruća.

Ne znam niti skladati ti stihove,

samo ponekad te molim

za svu braću i za sestre njihove,

a nekad još sinje more solim.

Milosrđe toplo, sjajno,

blago Prečistome srcu Mati

što te slijedi javno, tajno;

blago srcu koje tebe prati.

Čvrsto držim se za križ tvoj

da ne ostavi me radost ili sreća,

da me grije anđela svih poj,

da olakšam križ svoj ili pleća.

Ti si Bog moj, moja Hridina,

moja zaštita i sklonište.

Ti si srca mog sredina,

ti si tijela moga ognjište.

Čašu svoju lagano ispijam,

iz nje mudrost, Božji strah;

da ne bludim, da ne snivam,

da od tvoga Srca, Isuse, udišem dah.

20.06.2025. 21:33

Milošću spašeni

Milosrđe tvoje, sveti Bože,

veliko je, beskrajno i silno,

a u mom se kutku grijesi množe,

slaba vjera za to srce tvrdožilno.

Makar dao si mi srce Duha, divne riječi,

nije dovoljno mi snage i vremena;

život će po svome dok me Rana tvoja liječi,

stope moje duboke su od ta bremena.

Ti, Milosti koja spasila si narod svoj,

svoju Crkvu i svoj saziv u Savezu čvrstom,

svi će k tebi, nosit će ti svatko grijeha zbroj,

oznaku će donijeti svak sa svojim Krstom.

Toliko još na svijetu ima duša žednih

koje ne poznaju tvoje Srce, Kriste, i tvoj žar,

Muku tvoju, ljubomoru, prijetnje i zazive bijednih;

kojima je zatvoreno Nebo, mada vid su dobili na dar.

Kraljica nam Majka i nebesa za naš mir

često se i otvaraju za sve zločine i grijehe

jer će sve ih pokupiti naš zemaljski vir,

postat će sve duše svete za nebeske lijehe.

Kad je grubo, tad se obećanja sjetim

što ga izvršavaš svakim danom,

znam da mi dokazuje, ureže mi se, osjetim,

mome bitku, mome potu slanom.

Ja ću, dušo jedinstvena, biti Bog tvoj,

nositi te kao kaplju vode tu, na dlanu;

ti ćeš biti najvjerniji, zaljubljeni narod moj,

sve te tvoje težnje tu, u moje Srce stanu.

25.06.2025. 21:34

Molitva nevjere

Tebi u zagrljaj hrlim

kao dijete s bezbroj želja,

prilazim ti, i već te grlim,

Isuse, kao najboljeg prijatelja.

Uranjam u milosrđe tvoje,

ljubav i utjehu moćnu,

i molim za sve lađe moje

da prebrode oluju tu noćnu.

Pomozi, Bože, mojoj nevjeri,

malenoj snazi srca slaba,

i djela mi sva skroz operi,

krivine poravnaj, Oče, Abba.

Oprosti mi sve što se nađe,

promijeni me dubinski, cijelu;

sakrij me ovdje, na dnu ove lađe,

pronađi me uvijek na dobrom djelu.

Žednu me ljubavlju svojom napoji

koja nikada neće proći, ni stati.

Učini me jakom da ne dvojim,

dodaj mi riječ što želim je dati.

Znaš da drugo nemam, ne nosim.

U nesavršenstvu ti dade mi dare

da njima plodove žitne pokosim,

da raspirim ognje i žare

što slave tebe i tvoje slavno Ime,

Isuse, Spasitelju, Božji Sine

što opraštaš zemaljske krime

dok nam Danica zvijezda ne sine.

01.07.2025. 21:44

Nagrada u slast

Dnevni sat još odmakao nije,

a već ne čuju se niti ptice, ni motori.

Večernja se sprema i srce se grije

jer spustit će se noćna ura i već gori.

Isuse, ti znaš da ljubim, i Marijo, mati,

a ja ipak moram pjevati pod glasom.

Znaš da nemam ništa pametno za dati,

al' se trsim ponositi rijetkim klasom

kršćanskoga roda i duše dječje, slabe,

makar nije mi na pohvalu i oglede.

Kada tebe mole, svi se kraljevstva dograbe,

svima poslije sunca sjajne zvijezde slijede.

Zato trpi, dušo, šuti i ne daj se smesti

jer je nagrada prelijepa i i vrlo je slasna.

Kroz Očeve kušnje Isusa ćeš sresti,

a staza ti Duha postala bi časna.

Moli Boga kad je srce puno ili prazno

da se zbližiš s razumom i sviješću

koja ubire tad trajno zrnje razno

kojim, dušo, korove pomest ću.

09.07.2025. 23:32

Nebeske baklje

Svakog dana, svake noći pokraj staze moje
bliješte mala svjetla nedodirljiva.
Anđeli mi kazuju, kao da ih broje,
da su te nebeske baklje vatra mi pomirljiva

za sve one nesvjesne i smiješne sate
kad sam, rasplesana, nešto slavila,
kada željela sam da se dani vrate
one djetinjaste sreće koja me preplavila

svakog puta kad bih ugledala zvijezde
ili kad bih osjećala sunčevu toplinu,
latice od cvijeća koje lahorima jezde
ili ledene kristale inja i njinu gorčinu.

Kako čeznula sam romantične zgode
da mi nešto ljepše u meni pobude,
ne znajući za duhove zlobne koji stazom hode,
zastiru mi baklje da me svjetla ne probude.

Sada, kad su prošle mnoge životne nevolje
preko mraka, preko muteži i blata
sve do umorne mi duše, ona ih prebolje
da bi zadobila svjetlo kao sjaj od zlata;

anđeli me pute sigurnijom stranom
tog života u kojem se mnoge zamke množe
pa ja hodim sve po svjetlu, dan za danom,
stignem tamo gdje se duša naći može

da mi nikad više tako nesretno ne gaca,
da se ne opeče na sve zlobne zamke i ugarke.
Sad nebeska ona vatra jarko svjetlo baca
preda me i pred jasne stope moje žarke.
‎utorak, ‎9. ‎siječnja ‎2018.  00:30:02

Noćna vertikala

Nebo plavo sred oblaka mrkih,

noćno nebo započelo smirajem;

ti pripremaš bezbroj stanova krhkih,

sad još svijetle tvojim rajem.

To je tvoje kraljevstvo i stan,

i moje će biti, tako svijetlo plavo

kao more kad se budi dan,

tajanstveno nadareno slavom.

Kad te slavim, Elohime,

u meni se tvoja slava množi

i ljepota koju ima tvoje Ime,

red i mir, i to posvuda se složi.

Gospodine Bože Sabaote,

Gospodaru nad svim vojskama,

u tebi se moje vjeđe pote;

kad osvajaš, krhkošću se duša slama.

Sine Jedinorođeni Oca svoga,

Majka velom te sakriva

što će otkriti za učenika tvoga

jer si Logos i Istina živa.

Privilegije su tvoje da se svatko muči,

a svi tereti i tvoje breme lako

da povedeš u nebesa ljude kao luči,

prokušane, prekaljene tako jako.

To je nebo svijetlo sada mračno.

U tebi se izgubiti, Kriste,

i kada je plavo i kada je oblačno,

znači dobiti od tebe haljine čiste.

15.07.2025. 22:10

Noćni susret

Spustile se zavjese na pola,

nema drame, ni cvrkuta nema.

Muk je mračan, ponoć odozgora

najava je jutra što se sprema.

Molitva mi silazi na rame,

susreću se djetinjstvo i sada,

buduće mi izlazi iz tame,

vidim svjetlo nebeskoga grada.

Još sam ropkinja u vlasti

raznih posljedica svojih rana,

a za mene kao da će pasti

Isusova pustinjska mi hrana.

Sat je stao, prestao je otkucavati

kao da sam stigla u tu bezvremenu mjeru,

uronjena Riječi koja će me podučavati.

Pašnjaci su slatki raspirili mi vjeru

bez koje mi ne bi bilo izlaska vremenitoga.

Oganj srca moga spremno odgovara

vječnoj ljubavi ta Srca velikoga Boga

što za mene lijek i melem stvara,

daje pustinjsku mi s neba manu,

utjehu i snagu u dubini moga bitka

da se radovati mogu velikome danu

što ga nazirem u porukama Svitka.

Hvala Mariji i svakom živom stvoru

za sve što me vodi do krštenja,

što posvećuje me Božjem dvoru

i uranja me do novoga rođenja

u tu prisutnu dimenziju bezvremenu.

To je kupka kršćanske mi svijesti,

nastale u nekadašnjem sitnom sjemenu

kad je bio čas mi s Isusom se sresti.

26.06.2025. 23:45

Ognjište spasa

Bijah dugo sudac, krvnik svojoj duši.

Preživljavala sam samo u tvom žiću,

al' me ono često našlo kako sve se ruši

sve što gradio si, Kriste, mome biću.

Samo život s tobom me je sastavljao,

makar nisam, Bože, predaleko stigla;

kad se sjetim onog što me rastavljao,

vidim: u visine ljubav tvoja me pridigla.

Prvi si me ljubio, takvu si me htio,

mjesto moga grijeha načinio stablo krasno;

uza me si uvijek neprimjetno bio,

čekao me da poželim srce časno.

Sabrao si vrijeme mi u mladost,

nije bilo smetnje da za to ispaštaš.

Sada još je život, ljubav, radost

u toj duši kojoj, Kriste, sve opraštaš.

28.06.2025. 16:30

Nosiš li križ?

Nosiš li križ na plećima koja peku

ili na boku koji krvari?

Je li ti težak da bi ga bacio u rijeku

il' je l' te peče kad te netko udari?

Upitaš li se kako će to biti

kad sa sebe svoj križ ti skineš?

Hoćeš li ga od koga kriti?

Hoćeš li željeti da vedro sineš?

Sveti svi tvoji

objavljuju slavu

kako nebo se roji

u svjetlilu plavu!

Evo,tisuće zvijezdana

sada se grle,

bliješte na stubama,

skupa si hrle.

Veliko je veselje

na večeri časnoj,

a tebi se baš melje

o pobjedi krasnoj.

Zar ti ne skače u grudima

divota Radosne vijesti?

Zar ti ne trči um po sprudima

od vesele svijesti?

Zašto slikaš sličice blatne

kad imaš kraj sebe sjaj anđela?

Zašto sudiš jesu li lađe sve zlatne

kad sije časna žarka lanterna?

U svjetlo se rađaš

svakoga novog dana.

Ima li smisla da padaš

kada te nosi rosa Duha rana

I kad te Duh posvećuje za daleki put

što će ti biti nagrada u bisernom pijesku

gdje naći ćeš za se baš pravi kut

kamo odložiti svoju letvu nebesku.

23.08.2025. 21:42 

I kad te Duh posvećuje za daleki put

što će ti biti nagrada u bisernom pijesku

gdje naći ćeš za se baš pravi kut

kamo odložiti svoju letvu nebesku.

23.08.2025. 21:42 

Pobjeda molitve

Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem snažna prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.

To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.

Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.

Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.

Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54

Povratnik

Umorne mi ruke padaju i traže
počinak u sjeni tvojih dlanova
koji stiske moje griju, snaže
sred nebeskih toplih stanova

gdje se sretnu povratnici
što su svijetom lutali za kaznu
kako procvali bi dovratnici
zemljana što dugo ištu pažnju

bar od nekog stvora, pomoćnika
ili prijatelja kojeg nikad nema tu.
Kad izgube naklonosti moćnika,
kao da su izgubili nadu svu.

Ne vjeruju anđelima jer imaju sjenu,
samo onom tko im pomoć pruži,
tko se nađe baš u tome trenu
i tko nikada ih ničim ne zaduži.

Tada primaju i pouke života,
tada hoće Isusove Krvi spasa,
oči im se otvaraju od divota
koje nisu htjeli prije kobna časa.

Svaka duša sreću ponekad izgubi,
ali mnoge žrtvuju se sada.
Onoj duši koja dugo nekog ljubi,
najveća je žrtva kada nestane joj nada.

Ako nađeš nekoga u ponoru zla
pa ga nadom obasipaš koju treba,
koju nije mogla dati mu ni zemlja sva,
taj se vraća k tebi u stanove neba.
‎13. ‎ožujka ‎2019. 17:33:52

Put snage

Srce Isusovo, malo o tebi ja znam,

samo da si milosrđem ispunjeno,

da nada mnom bdiješ kao hram,

i da nikad nećeš biti iscrpljeno;

da si veliko i veće si od svijeta,

da si lako, krhko u dubini,

da si ovdje za nas za sva ljeta,

da si sasvim meko u nutrini.

Vječnošću ja neću pojmiti do kraja

kakvu snagu takva žrtva treba,

tvoga svetkovinom nadahnuta raja

što u grudima prebiva ti sred neba.

Svete kapi vode, kapi krvi tvoje hlape,

zauvijek nas rose, to je vječna sveč.

Srce Isusovo, srce moje i agape,

Marija ti prati svaku tvoju riječ.

Lijepo li je slaviti te, Bože divni,

i doživjeti ti te ekstrakte, moj Živote.

Hvalit će te sin tvoj adoptivni

zbog ljepote srca tvoga i dobrote.

17.06.2025. 10:55

Stari Dom

Toliko intelektualaca,

toliki svećenici,

djeca i učenici znalaca,

rođeni u sjenici

ljubavi i života gruba.

Navikli raditi,

i što im može crna guba,

iznova saditi i graditi...

izginuli,

nestali,

kao sunce sinuli,

temelje dali

Gradu mom,

staroj kući,

a to je Dom,

kao plamen vrući.

Zbjegovi,

zatori,

logori,

zatvori,

suze patnica,

boli i odricanja

majki ratnica,

života otjecanja.

Povijest krvava

Grada ovoga,

a rajska uvala

Boga moga.

I nije mrtva

moja Zemljica

jer uvijek je i žrtva,

i pobjednica.

03.07.2025. 09:51

Sveto lice

Lice za nas Isusovo

krvlju bilo obliveno.

Čelo tvoje, Kristovo,

trnjem bilo okrunjeno.

Svetinja nad svetinjama,

nenapukla, izmučena.

Golgota prokletinjama,

netaknuta, izručena.

Najljepše od svega što je,

skromnije od siromaha,

ponizno je, uzor to je,

čuva svakom nešto daha,

za sve nas i za život naš.

Uvijek će ga dovoljno nam biti

i kada nas pozoveš u spas,

i kada ponudiš svoje čaše piti.

LIce to je jako staro,

nosilo je naše nevolje i jade

svakom borom, ranom, šarom

koje Boga naša grade.

Gotovo ti nitko nije lice gledao,

ali opisi su mnogi, lijepi

kao što si probodeno Srce svoje predao.

Zato i za lice tvoje nismo slijepi.

Marija te majka ljubi od malena,

od nje uzeo si, ponio si crte svoga lica;

i sva ona vaša muka prežaljena

nastala je kao vaša sveta Srca skica.

kao veza, kao zajedničko Jedno.

Kao što su ruže oko majčine kose,

tako ti je oko čela trnje, za nas jako vrijedno,

sve od pravednosti, ljubavi i Duha Sveta rose.

22.06.2025. 17:15

Svijetle boje noći

Lipanjske su mlake noći,

gradska svjetla bez prašine

što je čine zvijezde moći,

mjesečine nema, niti paučine.

Ni sparine koju bi rashladio

ovaj divan lahor koji se prikrada;

niti pljusak koji bi razgradio

fine mreže ta prastara grada,

antene i kablove, plastiku i metal.

Radio – valovi prodiru ka letu

rijetkih ptica koje noć ne smeta

kao da su sasvim same na tom svijetu.

Tminama se često duša osami

u crnome mraku koji stvara sive sjene;

poleđina neba svakoga primami

da u sebi, oko sebe sluti mijene.

Tuga nije – rezignacija se javlja

kao kušnja dok sve srdžbe kroti,

koja mlakost ne vidi od čavlja

i od trnja kada s krvlju se uroti.

I tada se lako i pomiriti sa svime,

i tada dođe mlakost Janjetovske vjere,

kraljevstvo je samo prazno ime,

duše drugim dušama se mjere.

Među križevima nema veze stvarne,

a svi samo jednoga smo Križa djeca.

To je lijepo kada prilike su blagodarne,

kada ne čuje se neprekidno: neka duša jeca.

Ali ona pronašla je rajski dio svoj,

Kristov dio svoj u zemlji živih.

Pokajanje najdraži je izlaz moj

iz tih sjena crnih ili sivih.

Molitva je najsretniji spas

kada se ušuška srce moje

usred Isusova gdje se sluša glas

koji vodi tamo gdje su svijetle boje.

10.06.2025. 00:55

Ti moja si nada

Ti si kraljevina

što stvori se meni,

a ja stečevina,

tebi u zjeni.

Mogla sam biti

oduvijek tvoja,

vode ti piti

raznih boja;

Krvi ti moliti

da me pogura,

po sebi proliti

da dođe mi ura

uslišanja

i čas od svetosti.

Srce sanja,

ne zna ti raspetosti.

Draže mi ovo,

kasno te spoznah.

A pod mojim krovom

golubice dozvah.

Ti nadoknadi mi sve,

u krilu Majke,

Isuse moj, Kriste.

Otpočele hajke.

Susretoh tvoje kolone cijele

i znam da već me čeka

za moje haljine bijele

ta krvava tvoja rijeka.

Sve si mi dao,

sve mi učinio,

zadužio me i pao,

k sebi me prinio.

A ja, ta, tko sam,

bijedno stvorenje.

Sluga beskoristan

i tvoje otkrivenje.

13.07.2025. 18:12

Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20

Večera kraj mora

Mala večera kraj mora,

apostolsko blagovanje

što je puno prijateljska zbora,

izabralo radovanje.

Večernji je ulov dobar bio,

napunio mrežu pobjednički,

a stari se govor ostvario,

postao je posjednički.

Ljubiš li me, Jonin sine?

Iskrene su riječi pale,

doprle u velike visine,

tako tihe, kratke, male.

Sve je istom utihnulo,

priroda i apostoli

kojima se ovo utisnulo

kao svakom srcu koje voli.

Žerava se već pomalo hladi,

razgovori ugodni su bili.

Znaš da moji dani nisu mladi,

da te ljubim nikad nisu krili.

Ulomaka što je preostalo

sakupiše svi po redu.

Još je Kristu bilo jako stalo

da sve ide prema vječnom slijedu.

Ti ćeš ići kamo ne bi htio,

sve za moju ljubav i za naše.

Ljubavi si Duha moga pio,

vodi stado na najbolje ispaše.

07.06.2025. 12:35

Zaborav svijeta

One noći kada gledah te u snu,

nevjerica prođe mojim tijelom

jer označio si ime moje, mene svu

da te zovem u haljetku bijelom.

E, moj Kriste, samo ti to znaš

kakav je to strašan bio zov

onih dana kada nastao je Savez naš,

kad sam primila te pod svoj krov.

Mene, našao si, nesposobnu, tihu

da ti s krova vičem šapat riječi

koje tražila sam svakom svome stihu,

kojima me Crkva i tvoj govor liječi.

Bijahu mi dani teški, noći grube,

život koji naglo stade da se svrši

dok se zdravi ljubavnici ljube,

dok se zapovijed mi ne izvrši.

Samo jedno sada znam,

da sam predala se Proviđenju.

Sve je drugo kao plam

koji spali sve u mome Porođenju.

01.07.2025. 22:28

Zajednička Muka

Tvojim stopama sam krenula,

nesigurno kao neko lane;

iz svih snova sam se prenula

kada shvatila sam da i moje ti si Janje,

moja duša ranjena i spasilačka,

a ne samo žrtva svih stvorenja.

Snašla nas je sudba spalilačka

tuđe borbe protiv Proviđenja.

Tko se tebe, Kriste, drži u tom ratu,

pobjednik je nad naravi svojom,

i neprijatelja okorjela zadrži u matu,

molitvom sve stiša, bilo kojom.

Tvoja riječ me zadržala za se

da i ja sad konačno to spoznajem

i da s tobom preuzimam na se

svetinju i žrtvu o kojoj tek doznajem.

Rekao si da si zbog mene u jarku

na toj Muci i na križu svega puka,

da me žarku uvodiš u svoju barku

i da s tobom živim kao jedna Muka,

ne zbog tebe kojemu se moja duša divi,

s kim bih na kraj svijeta krenula se gubiti

nego zato jer i ti sad neprekidno tako živiš

da se boriš za sve ljude jer nas hoćeš ljubiti

11.07.2025. 21:55.

Životni preokret

Davnih bilo je to dana,

tražila sam barem nekoga

da je blizu, poput oceana

ili poput dlana pravog Boga.

Još za Krista nisam znala,

nisam čula uskrsnuće

usred velegrada, ispred žala

gdje je vala silnih raspuknuće.

Bijah tako beskorisna uvijek,

dosadna i smiješna, sitna.

Zapuštena duša tražila je lijek,

ali ona nije bila bitna.

Isus pratio me kao sjena,

mada me je spopadao strah.

Imala sam sreću, ali nisam bila njena,

uvijek tražila bih kratak dah.

Nisam mnoga pamtila imena,

mislila sam da je ukleta mi kuća.

Tada brojila sam bezbroj grijeha, zločina i krimena

kad sam ugledala trag od Uskrsnuća.

Iznenada vidjela sam Svjetlo, čula Glas,

ostala sam tako zapanjena.

I još poslije, kad su rekli mi za Spas,

duša više nije bila zatamnjena.

Krist je znao sve o tome

tko sam, kako osjećam sad život taj.

Da me sada afekti ne slome,

stupao je tiho, poveo me gdje je raj.

I naučio me različite stvari,

Duhom je plemenio mi djela.

Sjećanja i osjećaji, mnogi dari,

rekao mi da od toga haljina je bijela.

Kažem, samo Bog me tako htio,

i moj stih, jače nego itko ikada.

Svu mi nesreću u zrelost je obratio

da bi jednom nastala ta naša Balada.

09.07.2025. 17:22