Danas nije isto

Danas odlazi put obronaka
gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.

‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21