Marija, Majka zajednice sviju svetih

 

I. Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM

964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u času Muke:

„Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: 'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio” (LG 59).

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 „Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske liturgije

MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve. (LG 63).

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (LG 61).

969 „ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja.

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).

II. Štovanje Blažene Djevice

971 „Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu” (Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).

III. Marija – eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere, i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima, očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju vlastitu Majku:

„Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57