Ljubavi mi tvoje uvijek nedovoljno
u tim tonovima, Kriste, bajnim
i tvoj bitak, tvoje žiće raznobojno
daje trepet i zvijezdama sjajnim.
Kad je tmina i kad mi je najteže,
nastaju mi note umora i jada,
al' uz tebe srce postaje mi svježe,
tada kao lahor uskrsnuća sklada.
Utječeš mi kao potoci na rijeku,
kao život koji venama mi struji
dodaješ mi utjehu i riječ ti meku,
čitav svemir tad mi nalikuje vrulji.
Kad se smiluješ nad grehotama
što u mome kalu obitavaju
i u mojoj nesreći, strahotama,
vrapci mirno ovdje spavaju.
Znam da ćeš se uvijek ovdje naći
ako mi zatreba dragi moj Bog;
čini mi se da ću k tebi zaći
jednom sad zauvijek u tvoj log
jer ti nisi kao ja da me nema
kada potrebno se odazvati,
kada napada me tuga, trema
o kojoj ne želi nitko znati.
Samo ti si stvaran život i utjeha,
a u tebi mnogi ljudi sveti
u kojima nema više nikakvoga grijeha.
Tu su, kao ja, još mnogi speti
što te čežnjom jakom zovu
da im priđeš brzo i što prije,
da im predaš nadu novu,
novi život kakav nikad bio nije.
08.06.2025. 11:00
No comments:
Post a Comment
just do it