Spustile se zavjese na pola,
nema drame, ni cvrkuta nema.
Muk je mračan, ponoć odozgora
najava je jutra što se sprema.
Molitva mi silazi na rame,
susreću se djetinjstvo i sada,
buduće mi izlazi iz tame,
vidim svjetlo nebeskoga grada.
Još sam ropkinja u vlasti
raznih posljedica svojih rana,
a za mene kao da će pasti
Isusova pustinjska mi hrana.
Sat je stao, prestao je otkucavati
kao da sam stigla u tu bezvremenu mjeru,
uronjena Riječi koja će me podučavati.
Pašnjaci su slatki raspirili mi vjeru
bez koje mi ne bi bilo izlaska vremenitoga.
Oganj srca moga spremno odgovara
vječnoj ljubavi ta Srca velikoga Boga
što za mene lijek i melem stvara,
daje pustinjsku mi s neba manu,
utjehu i snagu u dubini moga bitka
da se radovati mogu velikome danu
što ga nazirem u porukama Svitka.
Hvala Mariji i svakom živom stvoru
za sve što me vodi do krštenja,
što posvećuje me Božjem dvoru
i uranja me do novoga rođenja
u tu prisutnu dimenziju bezvremenu.
To je kupka kršćanske mi svijesti,
nastale u nekadašnjem sitnom sjemenu
kad je bio čas mi s Isusom se sresti.
26.06.2025. 23:45
No comments:
Post a Comment
just do it