Na izvoru vjere

 

Poslanje Duha Svetoga na mnoštvo ljudi, koje se zbilo u Prvoj Crkvi, jednako se događa i prilikom krštenja u toj istoj Kristovoj, Katoličkoj Crkvi kojoj su sakramenti kostur čitavoga tijela Kristova gdje su vjernici udovi toga tijela, a Krist je Glava.

Kada god se netko krsti vodom, krsti se u Duhu i dobiva pomazanje Duha koji priprema krštenika za život u vjeri u Boga Oca, i Sina, i Duha Svetoga.

Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Milosti, veliko i duboko otajstvo susreta Boga i čovjeka.

U sakramentu krštenja Bog oprašta, zaboravlja i poništava Istočni grijeh, grijeh koji putuje čovječanstvom i širi se još od Adama i Eve, a posljedica toga grijeha je smrt. Radi se o smrti čovjeka u duši i tijelu kada se odvaja neraspadljivost ljudska od onoga što ostaje kao raspadljivo i posmrtni ostatak, ali radi se i o opraštanju grijeha koje je omogućeno u životu nakon krštenja jer, osim Istočnoga grijeha koji se nasljeđuje, čovjek nosi i svoje osobne i pojedinačne grijehe.

U krštenju se dobiva klica vjere, sije se sjeme, sitno kao zrno gorušice koje uzraste kao veliko stablo vjere koju je potrebno njegovati od samoga početka pa do kraja zemaljskoga života. Vjerom zadobivamo Isusovo kraljevstvo nebesko, postajemo dionici sa svima svetima u vjeri, dionici svetoga života, dobivamo udio s Isusom, kako u miru, tako i u neredima; kako u životu, tako i u mrtvljenju pa sve do časa smrti kada se nadamo uskrsnuću. Dobivamo Krista raspetoga koji umire s nama i koji je uskrsnuo od mrtvih da i mi uskrsnemo s Njime. Zato kažemo da nas je krst oprao, da su naši grijesi poništeni kada se ispovijedamo za oproštenje od grijeha jer tada se čistimo i peremo savjest, centar svake duše, Božji glas koji prebiva u svakom čovjeku i koji nam govori da izbjegavamo zlo i činimo dobro.

Iako smo rođeni kao bezazlena djeca, Duh nas nanovo rađa kao vjernike koji su grešnici, ali koji su i sveti zbog toga imanja koje se dobiva najčešće na početku života. Tako je vjernik od početka dobio veliku zaštitu, a u sakramentu Potvrde i darove Duha Svetoga. Kakva je to zaštita Božja koju dobiva vjernik koji se krstio, znaju mnogi koji se tek u odrasloj dobi odlučuju za krštenje i život u Bogu i u vjeri u jedinoga pravoga Boga; brakovi ne uspijevaju bez sakramenata, djeca ne dobivaju pouku i primjer istinske vjere, čovjek često kaže da ga prati nesreća čitavoga života i još mnogo drugih nevolja jer Istočni grijeh zahvaća svakoga bez iznimke, bez obzira u što vjeruje ili ne vjeruje.

Najveći sakrament, iako su svih sedam važni i čine cjelinu vjerskoga života, jest centralni sakrament Euharistije gdje se vjernici ispovjede i pristupaju svetom zajedništvu koje slavi žrtvu Kristovu i sluša Božju riječ iz Svetoga pisma.

Slavljenje žrtve Kristove vode svećenici Njegovi. Euharistija je spomen na dan kada nas je svojom žrtvom Krist sve zajedno otkupio od naših grijeha i smrti kao posljedice naših grijeha. Ona je vrhunac kršćanskoga života, sakramentalna žrtva, čin zahvaljivanja, spomen čin u kojemu je prisutan Bog, Isus Krist u snazi svoje Riječi i svoga Duha i koju slave svi sveti i anđeli, zajedno s vjernicima. Euharistija je čin zahvaljivanja i odavanja hvale Bogu. Takva je žrtva hvale moguća po Isusu Kristu koji vjernike okuplja i pridružuje sebi.

Centar Euharistijskoga slavlja je blagovanje Kristova Tijela i Krvi koja nas je otkupila u onoj jednoj Isusovoj žrtvi na križu kada je smrću svojom uništio našu smrt.

Žrtva nije trgovina u kojoj se netko žrtvuje manje ili više da bi zadobio nešto. Žrtva se može dati samo iz ljubavi i ona je posljedica ljubavi. Takva žrtva ne traži ništa za uzvrat, štoviše, ona uvijek i neprekidno daje; konkretno Kristova žrtva jest čista Milost koja se izljeva na vjernike u sakramentima, naročito pri slavljenju Božje Riječi i blagovanju Tijela Kristova.

Sudjelovanje u Isusovoj svetoj žrtvi poistovjećuje vjernike s Njegovim Srcem i sjedinjuje nas međusobno na putu u vječnu slavu, zajedno sa svima svetima i Blaženom Djevicom Marijom. Tu se budi i cvate čežnja za vječnim životom, za vječnim slavljem, vjenčanjem i svadbenom gozbom Isusa i Zaručnice, Crkve Njegove.

„Ta tko pobjeđuje svijet

ako ne onaj tko vjeruje

da je Isus Sin Božji?

On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.

Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.

I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.

Jer troje je što svjedoči:

Duh, voda i krv,

i to troje je jedno.

Ako primamo svjedočanstvo ljudi,

svjedočanstvo je Božje veće.

Jer ovo je svjedočanstvo Božje,

kojim je svjedočio za Sina svoga:

Tko vjeruje u Sina Božjega,

ima to svjedočanstvo Božje u sebi.

Tko ne vjeruje Bogu, učinio Ga je

lašcem

jer nije vjerovao u svjedočanstvo

kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.

I ovo je svjedočanstvo:

Bog nam je dao život vječni;

i taj je život u Sinu Njegovu.

Tko ima Sina, ima život;

tko nema Sina Božjega, nema života.”

1 Iv 5, 5-12

Bože vječnog milosrđa, ti svake godine Vazmenim slavljem užižeš vjeru svoga svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je Duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu našem, Isusu Kristu, Sinu Tvome koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.