Saturday, October 24, 2020

Rosa Duha Svetoga

 


Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?



Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?



Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?



Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!



Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts