Jedan susret, jedan glas

 

Jedan trenutak u danu

i čitav dan u jednom trenu

bukne u domu mome

večerima kada svijeće planu

kao kratak dah za dušu snenu

i puhne vjetar da se slome

zadnji pokušaji otpora za spas

ono malo hrabrosti što ima

samotnost u pustari.

Kao da je jedan susret, jedan glas

dovoljan da kažem zbogom svima

jer mi duša, tijelo tada slavi

bezbrižnost života, obaveza raznih

koje tište poput sedmoglavog zmaja,

a da nisam niti svjesna toga.

Hod mi postojanja i pauza praznih

sve to lakši, što se više držim kraja

i što češće slušam Krista, Boga.

Bog me čuva, On me ljubi, tješi

jer sve moje Njegovo je biće,

ono isto što ga anđeli čuvari

sjete da me molitvom odriješi.

Kao labudovi koji štite ptiće,

anđeo me pronađe u ovoj bari

i ja vidim spasonosnu granu

koja vodi me iz živa blata

svakodnevnih nezgoda i sloma.

Misli sve mi u trenutku stanu

i obasipa me kiša, sva od zlata,

što je šalje ljubav čak do moga doma.

28.10.2020. 22:22