Često nosim terete bez broja,
sve što nije potrebno za bol,
ni za dobar život, dušo moja,
sve to padne na životni stol.
Bolesno je vrijeme, mnogi ljudi,
svi od siromaštva neke vrste.
Čovjek nije rođen samo da osudi
već svi rođeni su da se krste,
da na život vječni misle, i na raj.
Stoga nesretan je ovaj malen svijet
koji ne gleda u duševni beskraj
što mu dušu krasi za veliki let,
koji otvara se čim se kao čovjek rodi.
Sve što nisam uspjela pronaći tada,
obilno se daje da mi život sav oplodi,
da me spasi Uskrsnuće odmah sada
dok još sve u grijesima grca.
Ima nade i premnogo za nas,
ali nema snage u dubini srca
da se Isusovim otkupljenjem nađe spas.
Previše je ljudskih riječi, a premalo Boga,
duša Ga ne čuje, mada u njoj živi
slatko Nebo Krista, Gospodara moga.
Gledaj bolje što ti krije ovaj život sivi.
Ispod površine čeka na te sreća
ako želiš čovjekom se zvati.
Biti vječan, tajna je najveća,
ali Uskrsnuće nije teško znati
jer je duša sazdana za vijeke
gdje joj svijetli krasno tijelo.
Isusova Muka, to su ruke meke,
tvoja suza s Neba, to je Božje djelo.
Ima nade kad pogledaš u dubine
vlastitoga postojanja, u samoći
od koje se tereti i briga sva raspline
dok nemirno spava svijet u mračnoj noći.
21.10.2020. 04:53
No comments:
Post a Comment
just do it