Ljudi su duhovno sjeme

 

Poljanama prostiru se poljupci od milja,

živim bićima se priroda u izobilju daje,

svima nudi se u cvatu ljekovita bilja

dok sve duše promatraju kako brzo nestaje.

U ime napretka bez razloga gazi se cvijeće,

stvaraju se umjetni životi, jednako bez smisla,

ne vjeruje čovjek da se s Bogom tu susreće

bez kojega Zemlja sva bi već odavno svisla.

U svom tijelu čovjek nosi neopisivu snagu,

kad li će je otkriti na duhovnom planu?

Kada li će stići na početak duševnome pragu,

postaviti sve na svoje mjesto na Kristovom dlanu?

Jedini je Isus koji može novo načiniti

sve što potrebno je za dobre živote.

Život ljudski jedini je, ne smije se hiniti,

to je sjeme za rajske i vječne divote.

U toj vjeri sve se može, potpuno stvaralački

i bez uzaludna uništavanja živih koji postoje.

Samo potrebno je htjeti požrtvovno znalački;

djela životvorna, pravedna za Krista se broje.

I bez instrumenata, čovječe mali, sve ti je moguće

jer u Svetom Duhu nastalo je tvoje sjeme,

nastala ti duša i sve tvoje želje vruće.

Za te raste, za tvoj život plodi čitavo ti vrijeme.

Slobodan si za svu ljubav, za svu pravdu i za mir,

to je temeljni zadatak što u duhu ti počiva.

Kraljevstvo nebesko jedini je dobar odabir,

sve se ostalo nadodaje da bi duša, da bi zemlja bila živa.

28.04.2024. 01:23

Sretna dušo

 

Otvori se, dušo,

otvori se Bogu,

ti, duboka tmušo

u pjesničkom slogu.

Otvori klijetke

da prođe ti kap

što časti svetke,

od neba hlap.

Ponesi Pastira,

dobra i lijepa,

Krista što dira

čovjeka slijepa

da ga pozove

u odaje svoje,

u zemlje nove

gdje vladaju boje

krvi i suza,

pjesme i ljubavi;

gdje procvate ruža,

gdje more se plavi

i sunce odiše

Duhom Svetim,

gdje cvijeće miriše

Kristom razapetim.

Do raja ćeš zaći,

u bezbroj tajni,

sretna ćeš naći

onaj život bajni.

25.04.2024. 17:50

Molitva suše

 

Sad mi se pjeva,

sasvim neutralno

da bol mi ne sijeva,

da nije javno.

Sad mi se sanja,

sad mi se putuje

da vidim zdanja

gdje vjetrovi huje,

gdje nemiri bježe

da bi se skrili

gdje ljubav liježe,

da bi iznjedrili

od sebe ploda,

kako apstraktno!

Ima li roda

sunce egzaktno

kad prestanu kiše?

Spaljeno tlo

i prašina briše

dobro i zlo,

ali vjera ostaje

u trajne vrijednosti

jer svijet još traje

u duševnoj čednosti.

O, Isuse moj

što poznaješ duše,

primi taj poj

kao molitvu suše.

20.03.2024. 18:59

Skele Katedrale

 

Skele Katedrale

iza krovova, terasa

što kiše ih oprale

da vidi se trasa

na kojoj molitva bez riječi

tiho poskakuje u visini

i taj prizor, to me sada liječi

kao neki izabrani znak u mrklini.

I dok zamišljam kolače,

doživljavam zadovoljštinu

kao kad se zvijezde smrače,

a sačuvaju mi tu vještinu;

kao sjemenke razbuktane,

ugušene zemljom rahlom,

da mi duša u tom stane

kao da je samo prekrivena staklom,

tako sretna sam zbog plodova

koje tek ću popunjena donijeti,

kao deblo, puno godova,

i slavu ti, Gospodine, pronijeti.

Tako radujem se nagradi i rodu

i posvećujem se kao snaga stjenovita,

odgovorna onom izabranom kodu

što ga krije ta skela sjenovita.

To mi je molba i zahvalnica

kojima ćeš otvoriti srca nam i vrata,

dragi Bože, kao Majka i Uzdanica,

da sačuvaš nas od nepovrata.

22.04.2024. 01:12

Put slave Kristove

 

Odavno sam znala, Kriste,

da si sve zatvorio pod krimen

da sačuvaš duše kao čiste,

da sve spasi milosrdno tvoje Ime.

Ne znam zašto mnogi ljudi

stvaraju si patnju koja i druge ometa,

zašto negdje ljubav se ne budi,

zašto u tom nisu slične duše svijeta.

Razlike su odrezane kao polovice

jednog istog čovječanskog tijela

što mu potrebno jedinstvo, a ne trice,

što ga iščekuješ kao potpuna i cijela.

Predator osvojio je strašnu stranu zla,

ali začin mora postojati dobru djelu

da zasoli, da prosvijetli gdje je tama sva

od koje se vidi božansko u ljudskom tijelu.

Ne znam zašto si me postavio

pred sve odbojnike ljubavi, slobode,

al' sam sretna što si mene pozdravio

u životu tome gdje sam dio tvoje ode,

moji stihovi su hvala tebi, tvome odabiru.

Od toga se duša neće nikad umoriti

jer si rekao mi jednom i zauvijek ti u miru

da ću tvoje riječi stihovima uloviti.

Morao je biti netko kao oni

koji će te razapeti da bismo te čuli,

da bi uskrsnuo cijeloj vasioni,

da bi sol i svjetlo svuda odjeknuli.

21.04.2024. 22:43

Zemlja kršćanska

 

Postajemo nepoznati,

odgovornost naša ne postoji;

s tajne će adrese zvati

tko god sudbinu nam kroji.

Postajemo anonimni,

skrivamo se iza forme;

velikani su nam sinonimni

koji bijahu svi iznad norme.

Prestrašeni smo zbog čipa,

roboti nas mijenjaju u svijetu

što se davi u intimi i prosipa

kao prašina na suhom cvijetu.

Još smo svi u kršćanskoj kulturi,

mada zbore da je to ideologija

praznoglavi robovi strukturi

što nedostaje joj kronologija.

A ja živim, govori nam Krist

što je uskrsnuo jednom prvi,

čiji pogled prodoran je, čist

i svu glupost ljudsku mrvi.

Evo, živ sam, uvijek stvaram novo,

sa mnom nagrada je preobilna,

to je srcu obećanje i božansko slovo,

to je ljudskost nam od Boga silna,

ali nismo svi na pravom putu.

Stoga, nismo svoji, dobri ljudi,

već priklonimo se Svevišnjemu skutu;

samo Isus nam slobodu nudi.

19.04.2024. 08:54

Kralj pravde

 

Svijećo moja, dušo i živote,

s mojim tijelom čvrsto srasla,

s mojim si se duhom napila divote,

pticama nebeskim nisi još dorasla.

Grijesi su ti kao grimiz, nisu bijeli,

nisi halje prala u toj Krvi spasonosnoj.

Tvoje srce svete riječi dijeli,

a nisi dorasla zemlji plodonosnoj.

Samo piješ vodu Krista, u sebe pospremaš,

prebireš po tajni, tako zabljesnuta.

Kome služiš kad ni prijatelja nemaš,

kad se sklanjaš iza zida, tako podlegnuta?

Zar je križ taj samo jedna rana,

duboka i otvorena kao crni bezdan?

Zar ti pamet nije staza obasjana?

Zar si zapala u neki tuđi dan?

Sve te optužbe ti frcaju po glavi,

na to ti si naučila od malena.

I zar nećeš prijeći rijeku gdje je izvor pravi?

Zar ćeš popustiti kao raspuknuta stijena?

U mom srcu Duh me Sveti tješi,

vremena mi daje da počivam

dok se ova teška kriza sva ne riješi,

ne da meni niti trena da izbivam.

Molim, slavim Boga, a on slavi mene,

gladnu pravednosti vodi dalje me odavde

gdje me izvukao nekada iz mračne sjene

jer moj Isus je Knez počinaka i Kralj pravde.

21.02.2024. 09:30

Croatian National Team -World Championship 2022- Nije u šoldima sve

Plavetna ruža

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka Domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Doček Vatrenih MIŠO KOVAČ - Poljubi zemlju

Kalež cijela svijeta

Sve si svijetu ti,

sve si moje, Isuse i Kriste;

što god bih poželjeti,

već si pripravio, želje iste.

Ali što kad želja nema,

kad je mrtvljenje doseglo vrh

i kad srce od umora drijema?

I u tome svemu nalazim ti srh.

Nema toga što već nije bilo,

samo ti si uvijek za me novi,

vrijedan svega što se slilo

u tu moju dušu što je zovu snovi.

Život s tobom muka je i mir, i sreća,

svatko tebi može bilo kada prići

jer se nisi zatvorio za najmanja i najveća,

nit za ona koji ne može ti nikad stići.

Zato daješ nam suprotnosti,

netko mrzi ono što bi drugi htio.

Zajednički život na tom otoku su odnosi

za koje si kalež cijela svijeta pio.

08.04.2024. 21:04

 

Bez muke nema nauke

 

Ne možeš naučiti me nadanjima

kad je ova nada naziv za životne izvore,

za početke u svim skladanjima

i za svaki novi dan i jutro što se stvore.

To su elementi koje svi oduvijek znamo,

i da smo u Bogu u sigurnim rukama,

ma kako se ponašali za se ili tamo

gdje pogiba Krist u svojim mukama.

Neću oponašati te, prestani me zvati

u tim svojim traganjima za čim svetim,

na ta tvoja putovanja prema rosi što se zlati

jer ja samo čujem ptice, ne da letim

već da razgovaram i da se povjerim

Bogu svome kako dobila bih uslišanje.

To je jedini mi način da Krista ne mjerim,

da ga ne tražim u grijehu utišanje,

da ga spoznam svojim u dubokoj tami

kao i na sunčanome svjetlu il' u borbi.

Zar ne vidiš da u zajedništvu svi smo sami,

jedinke i osobe, pozvane u svetoj tvorbi?

Što ti vrijedi sav tvoj trud

ako pravi poziv ti ne slijediš,

ako bilo koji poziv za tebe je lud,

a samo ti tuđe zvanje vrijedi?

Speri prašinu sa svoga lica,

svaki vjeran odaziv je svet

ako siguran si, ako nisi neznalica,

ako ti je jasan sveg života sjet.

Niz je odluka u životu svakom

koje upisane su u vječnosti

i na dlanu tvome, i u srcu jakom,

koje nisu vrijedne oprečnosti.

Izbor od početka uvijek isti stoji,

isto zvanje, uvijek ista svetinja.

Duša si u Bogu svoju sudbu kroji

koja u dubini njena srca tinja.

04.04.2024. 20:25

Križni put u vječnost

Često moram puno toga znati,

a to težak teret je na mojoj kobi

što lucidnost nikad joj ne svrati.

Nema te ideje koja ovaj svijet ne zdrobi,

koja od njega svu propast ne načini.

Da nam nije Krista, Uskrsnuća,

ne bi svijeta bilo, to ne brini,

ne bi postojala istina i ljubav vruća.

Znam da teško pronalaziš takve stvari

i da ne vjeruješ vrednotama trajnim,

al' životi uvijek tu su kao Božji dari;

Isus daruje se tebi prosvjetljenjem sjajnim

i u tvome srcu caruje i živi.

Nisi svjestan njegove sve moći,

misliš da te vodi na put krivi

kamo ne bi htio, al' ćeš ipak doći.

Stoga radije me drži tako nesretnom,

tako jadnom, izgubljenom u mom uvjerenju

koje mrziš svojom dušom nespretnom;

tebe vidim, svijete, u tvom božanskome usmjerenju.

04.04.2024. 05:53

 

Najdraže svitanje

 

Jutrima još dok je tama,

prije praskozorja sveta dana,

u toj tmini sasvim sama,

čekam da mi svane pjesma znana.

Lijepo li je dočekati

takav mir i spokoj srca

i bistra se uma dočepati

za kojime duša grca.

Odgovorna za to malo svijeta,

za taj mali dio duše i života,

kao da sam kaplja rose cvijeta,

tako laka, prepuna vrednota.

Nema silnih pritisaka,

nema ljudi koji uzaludno traže

i stisaka praznih šaka;

takvo svitanje mi je najdraže.

Što se htjelo, to se je ostvarilo,

što se mora, to se rado čini.

Ne mari se više ono što se marilo,

nije moje sve što čovječanstvo hini.

Nisu moje prevare i i himba,

nisu moji nemiri i čežnje.

Kao da sam dijete usred limba,

slobodna od nezdrave i tuđe težnje.

U tebi sam, Majko, Kriste, Bože,

kao tvrđa čvrsto zaštićena.

Samo ono što se sačuvati može,

to je vječnost ova zasićena.

17.03.2024. 04:26