Skele Katedrale
iza krovova, terasa
što kiše ih oprale
da vidi se trasa
na kojoj molitva bez riječi
tiho poskakuje u visini
i taj prizor, to me sada liječi
kao neki izabrani znak u mrklini.
I dok zamišljam kolače,
doživljavam zadovoljštinu
kao kad se zvijezde smrače,
a sačuvaju mi tu vještinu;
kao sjemenke razbuktane,
ugušene zemljom rahlom,
da mi duša u tom stane
kao da je samo prekrivena staklom,
tako sretna sam zbog plodova
koje tek ću popunjena donijeti,
kao deblo, puno godova,
i slavu ti, Gospodine, pronijeti.
Tako radujem se nagradi i rodu
i posvećujem se kao snaga stjenovita,
odgovorna onom izabranom kodu
što ga krije ta skela sjenovita.
To mi je molba i zahvalnica
kojima ćeš otvoriti srca nam i vrata,
dragi Bože, kao Majka i Uzdanica,
da sačuvaš nas od nepovrata.
22.04.2024. 01:12
No comments:
Post a Comment
just do it