Vrijeme pobune i vrijeme kajanja

Čovjek koji drži do Boga i njegove volje, drži i do trajnih vrijednosti, do plemenitosti, pravednosti, do strpljenja i poniznosti; naročito drži do ljubavi i milosrđa, a sve u nastojanju da ne povrijedi Boga koji je Istina i Život. Tako uz nabrojene osobine ljudske dolaze osobine ljubavi i odanosti prema ljudima, prema obitelji, prema braći i sestrama, prema domovini. To je samo po sebi razumljivo.

Ne može biti čovjek humanist istovremeno dok se bavi kockanjem. Niti onaj tko neprekidno tužaka i optužuje, a nema osnova ni za što od svega što govori i čini jer to ne počiva na trajnim vrijednostima, na Božjoj volji već je pobuna protiv Apsoluta pa tako i protiv autoriteta.

To se zna, to jest to znaju vjernici jednoga Boga i molitelji, ali ovi pobunjenici ne vide sebe, ne vide koliko su prepoznatljivi i prozirni.

Takav čovjek nije buntovnik bez razloga, njegov razlog je oholost po kojoj je buntovnik uvjeren da ne mora nikoga slušati i ni od koga učiti, naročito ne ponizno naučiti osnove života. Buntovnik ne želi poštivati pravdu, on želi biti zakon i pravda i u svom neznanju misli da je onaj tko se bolje nametne – bolji čovjek od onoga tko je ponizan. Znanje, dakle, kao trajna vrijednost, ništa tom buntovniku ne znači, nego više ratobornost, optužbe, laži i ratovi. Laži su mu potrebne jer je u biti slabiji od onoga tko poznaje istinu, etiku i moral, trajne vrijednosti, estetiku, poštuje sve živo, a tako i stvorene stvari.

Buntovnik ne vidi kako su njegove mane uočljive, on sam ima svoj tekst u glavi, a zbog oholosti je uvjeren da mu nitko ništa ne može jer on ima veze, novac, laktove, spretan je u dijalektičkom materijalizmu (to mu se jedino čini razumljivim i mudrim znanjem), nadmudruje se, potkupljuje, čini urote sa sebi sličnima, a kako je to sve laka rabota – ima puno istomišljenika jer nitko se ne želi jače potruditi i spoznati sebe stvarnoga, lakše je biti oholica i bezobraznik.

Buntovnik u tome ide do krajnjih granica, to jest bezgranično je slijep pa tako ne poštuje sebe samoga što se vidi po tome što ne poštuje ljudsko tijelo, vidi se u prostoti i neukusu, vidi se u vulgarnosti i tome slično.

Život za buntovnika nije važan jer je takav čovjek nepromišljen pa gleda samo na brze uspjehe da se dokopa ugleda, bogatstva ili vlasti, na lakše načine. Izgubljene duše koje se vrate iz krivovjerja u koje vodi buntovništvo protiv jedinoga Boga i same svjedoče da im je život bio promašen, nemaju dobrih uspomena već samo po nekog dobrog prijatelja kojega su izgubili. Buntovnici su uglavnom rušilački raspoloženi, ogovaraju ljude i pripisuju im prave i nepočinjene grijehe jer im nije teško lagati jer ne poštuju sebe i ništa im nije sveto, samo misle da novac najviše vrijedi ili bilo koje lažno božanstvo.

Ali Bog sve nadoknadi onome tko se njemu vrati.

Tada se preokreće čitav svijet naopako za bivšeg buntovnika koji se obratio. Ali čeka ga najteži posao na svijetu: rješavati se svoje oholosti. To je užasno teška kazna i nitko je ne može odraditi do li bivši buntovnik u kajanju jer jedino iskreno i stalno kajanje će rastopiti i utopliti dušu onoga koji je bio najjači čovjek na svijetu, a sada postaje najmekše srce među ljudima. Užasno težak posao koji nosi stare zle navike u kojima je zarobljen bivši buntovnik. Jer što je nekada bilo teško, truditi se i pretrpjeti, s godinama postaje još teže. Kajanje, samo istinska sposobnost gledanja koju daje Gospodin da čovjek ugleda kako je pogriješio, i kajanje zbog tih grešaka kojima je počinjena velika šteta. Samo uporno kajanje. 01.07.2025. 15:12

„Bolji je svršetak stvari nego njezin početak

i bolja je strpljivost od oholosti (Prop 7,8).”