Ovaj stijeg

Naša svila,

naša boja,

uvijek bila,

uvijek moja.

Ne baš cijela,

i ne tako mila,

ali pruga bijela

baš se napatila.

Učila me zanosima,

ali nikada se meni nije dala

da je nosim svuda svima,

boja krvi uvijek bi zasmetala.

Nisam bila dobra dosta,

makar poslušna i tiha.

I na koplju ona osta,

nije imala mi stiha.

Samo jedno slovo

o kojemu pjevale se ode.

To je bilo Ime Isusovo,

ali svima uvijek izvan mode.

Došla sam na svoje,

umorna tišini sreće.

Sve sad imam boje,

a stihove još i veće.

Ipak čuvam tihi zanos sada,

samo šaku od gorčine.

Oko mene ruši se i pada

kad zazoveš moje ime.

Bolje reci Hrvatska i Dom

da te jasno čuje srce moje,

da pozdravim budnicom

barjak, prijatelje i heroje.

21.07.2025. 15:09