Marija, Majka ratnica

 

Marija, Majka gazi glavu zmiji Zla

Zovu te duše kada plaču

i za sitnicu svaku te grle,

i poklecaju pri tvome maču,

Marijo, Majko, svi ti hrle.

Mnogi, kao djeca, utjehu ti traže,

a ti od njih vojsku svoju stvaraš

nevinih i slabih duša jer ti draže

nego da nas sve u ratnike pretvaraš.

To je ono što te kinji, što te boli,

mač od vojski ova svijeta,

oštrica pokvarenosti koja te ne moli.

Tvoja bitka ne dira ni late cvijeta.

Kao što je milosrdan Bog naš,

kao što i Krist nam se prepusti,

tako isto ti od svijeta nosiš spas

nevinošću koja ti čistoćom šušti.

Dobro ti prepoznaješ te muke,

sama po sebi si sve iskusila,

ponizne i samozatajne te ruke

dušama si svojim ti izbrusila.

A sve zbog ova pokvarena svijeta

koji niti ne zna što sve ima zlatna,

što sve ima bolje od propasti leta,

da je postelja mu sasvim blatna.

Sva te djeca, Majko, slijede.

Kolika privrženost Kraljice nebeske!

Majko, lice, oči nikad ti ne blijede,

niti tvoji hvalospjevi, riječi reske.

Tko će protiv takve nevinosti čiste?

I tom pogledu Milosti pune Djeve?

Odbacujete đavla, sveti, jaki Kriste,

još zbog onih dana svezemaljske Eve.

Jer nema stradanja u čistoći vjere

ako potpuna je, cijela bića.

To je zaduženje preko svake mjere

svakome tko hoće dati od svog žića.

16.07.2025. 08:44