One noći kada gledah te u snu,
nevjerica prođe mojim tijelom
jer označio si ime moje, mene svu
da te zovem u haljetku bijelom.
E, moj Kriste, samo ti to znaš
kakav je to strašan bio zov
onih dana kada nastao je Savez naš,
kad sam primila te pod svoj krov.
Mene, našao si, nesposobnu, tihu
da ti s krova vičem šapat riječi
koje tražila sam svakom svome stihu,
kojima me Crkva i tvoj govor liječi.
Bijahu mi dani teški, noći grube,
život koji naglo stade da se svrši
dok se zdravi ljubavnici ljube,
dok se zapovijed mi ne izvrši.
Samo jedno sada znam,
da sam predala se Proviđenju.
Sve je drugo kao plam
koji spali sve u mome Porođenju.
01.07.2025. 22:28
No comments:
Post a Comment
just do it