PLES RADOSTI

9. PLES RADOSTI

Kazalo:

Srčani proces

Život u kraljevstvu nebeskom

Molitva iz nepovrata

Jedinstveni dar

Čisto srce, novi duh

Kovčeg suza

Ognju neugasivi

Ti si moj Bog

Jaka krila

Gusjenica

Sumrak

Miris tamjana

Jesenski valcer

Zakon Božje volje

Tijelo Boga

Primirje

Ples radosti

Kao ljubavnici

Nebeski svijet 

Dašak istine

Životni let 

Molitva nevjeste 

Zrno vjere 

Isus pada pod križem 

Mati svetih 

Prljavo srce 

Bijele duše 

Anđeli na straži 

Desni razbojnik 

Isus u Getsemanskom vrtu 

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom 

Vruća zemlja

Gospodar noćne smjene 

Vjerski život

Znak za raj 

Ne boj se za našu ljubav 

Ako sada umirem

Uzvanica

38

Srčani proces

Sjećanje mi kapne poput daška ljeta

što ga teško dočekati da zapiri

sred tog bezumlja od boli i sparina,

ali rastanci su nužni i bol je sveta

kada srce spozna da se s Kristom miri

radi ljubavi Mu koja zove svoga sina.

Tada vidi kako patnja djelotvorno blaži

sva ta pitanja života koji bezuman je dijelom

zbog gluhoće i sljepoće, i zbog velikoga pada.

Malo patnje, malo boli život je najdraži,

znam da vječnosti postojim dušom svom i tijelom,

u sigurnosti se utapaju sva mi vjera i sva nada.

Zbog te ljetne žege čovjek se promijeni,

srce se rastopi da bi prekaljeno bilo,

poslije nikad više nije ono isto.

Blagoslov i križ dobivaju na cijeni,

jer je Uskrsnuće ono što se zbilo

da bi postalo to srce kao zlato čisto.

05.07.2021. 04:21

Život u kraljevstvu nebeskom

Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?

Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?

Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.

Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?

Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?

Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.

Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?

Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?

Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?

Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?

Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?

Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28

Molitva iz nepovrata

Tražim pomoć za sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.

 

Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.

 

Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.

 

Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?

 

Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.

 

Usamljena duša u tom klancu, daleko od svega,

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke

 

u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?

 

Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina

 

ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam

 

baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.

 

Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.

 

Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04

Jedinstveni dar

U ljubavi ti prema snažnom Bogu

vidim koliko Ga štuješ,

kako svake noći se posvetiš,

kako njeguješ u duhu svome slogu,

kako druge ljubavi ti čuješ,

kako svakog dana ih posrećiš.

Koliko je samo dobre ljudske strasti

usmjereno svakom zarezu u Zakonu

što za prijatelja traži sve,

sve što ne može se obuhvatiti u časti,

sve što ne može se vidjeti u zaklonu

što ga čini Hrid od vjere te.

Ljubavi te tvoje i ja ljubim, to je važno,

kada Krist mi spusti milosrđe svoje

da u slavljenu ti Boga dušu gledam,

tako zaljubljenu i odanu snažno

kao što je ljubav duše moje

koju rijetko odajem i predam.

Poći ćemo zajedništvom, dostojanstvom

i bez držanja revera il' za ruke

slavnim hodom prema tom Oltaru

koji spaja nas sa ljubavnim prostranstvom

na tom Križu sveopćemu svoje Muke

da nam vatra ljubavi se pokloni tom daru.

04.07.2021. 00:49

Čisto srce, novi duh

Milost Tvoja, Kriste, pada na me

kada god na riječ Ti pogled skrenem,

kapljicama nježnima me obasipa.

Lijepi stan si pripravio za me

kao da sam nikla da Ti ne uvenem;

svaka riječ mi kao blagi miris lipa,

svaki slog u meni novo biće stvara

kada hvalim, slavim Ime Tvoje sjajno,

kad Te blagoslivljam, Uzdanicu svoju,

Kralja koji ne uskraćuje nebeskih dara

koji padaju na moju dušu sasvim tajno

kada milost pijem, kada primam kaplju Tvoju

od koje se srce moje blaži, pere, čisti,

makar i kroz oganj često moram proći

da me osposobiš da Ti ljubav primam.

Tvoja riječ je uvijek tu, Ti si uvijek isti,

a srce i duša moja čeznu bliže doći

kao da još više milosti Ti oduzimam.

To u duhu hranim Ti se Tijelom,

blagoslovljen budi, Bože sveti, moj

koji dolaziš me spasiti na Drvlju

svoga križa najfinijim jelom;

to je Tebi čistih srca velik broj

što si oprao ih svojom Krvlju. 04.07.2021. 08:

Kovčeg suza

Željela bih ponijeti sve kovčege,

popunjene suzama koje nikako ne prodiru

zbog pretrpljene teške stege;

popunjene padovima, greškicama na papiru

 

kojeg trgala sam samo povremeno

jer se nije smjelo trošiti ga previše

pa je sve mi ostajalo zabilježeno

kao da i papir sa mnom mučno diše.

 

Željela bih prtljagom se natovariti,

punom osmijeha i dobrih namjera

koje su se uvijek uspijevale sakriti

ispod tuđih neprekidnih zamjera

 

zbog toga što nikad nisam ništa znala;

punom grižnje prestroge mi savjesti

jer sam druge misli i stihove ukrala

koje više vladale su mojom svijesti

 

nego mnoge zadaće i udžbenici,

više nego društvo, za me jako strano

i svi njini miljenici;

sve što meni nikad nije bilo znano.

 

Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti,

koje nisam nigdje zapakirala,

i tako željela bih Boga sresti

da bih Njega time dirala,

 

da bih postala bar nekome poznata

sa svim svojim dobrim stranama

jer sam nakupila sakrivena zlata

koje proglašavali su manama,

 

jer sam danas tako neuspjela svima,

sa životom koji nije ostavio traga,

a nosila sam puno osjećaja, kao plima,

i sve to morala sam poslati bez traga.

 

Tada Bog bi meni rekao:

“Idi, živi iz početka”,

ali znam da puno mi je poslije stekao

pa ostavljam sve do zadnjeg retka.

 

Kad bih mogla ponijeti u vječnost

nešto u svoj život drugi,

to bi bila moja vjera i umješnost

da sve ljubim i da gledam prema dugi.

23.02.2015. 08:43

Ognju neugasivi

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.
21. ‎rujna ‎2018. 05:18:38

Ti si moj Bog

Let slobode
usamljen je let
ranjenih krila
koja Bogu vode.
Čitav život spet,
a u Bogu sam bila.

Na Tvome dlanu
sjajna je riječ,
sva se presijava.
To je ime mome planu
da oberem onu mliječ
koja isijava

da se Tvoje milosti napajam.
Ti ćeš dati, znam,
sve što dušom žudim
dok si rane zbrajam
i dok prekidam si san.
I kada se budim,

Tvoje Ime dozivam
i duša mi čeka
strpljivošću siromaha;
i nikoga ne prozivam
da mi dadne lijeka
jer od Tvoga daha

mogu se napojiti
i žeđ utažiti.
Ti si moj Bog,
Ti ćeš me opet spojiti
i rane ublažiti
života mog.
05.12.2018.

Jaka krila

Budna sam te sanjala

kao pticu polomljena krila

koja tražila je samo žar

da bi Ljubavi se klanjala.

Nisam zbog nje suze lila

jer to ne bi za nju bio dar.

Ostala je malo usamljena,

sve su laste pobjegle u gnijezda,

mada one jako dobro pamte.

Streha bila mi zatamnjena,

a na svodu samo žarka zvijezda

iza koje sva nebesa plamte

poput obećanja, promaknuća

što je dočekalo mnoge zore.

Pustila sam ranjenicu ispod jedra

da je krijepi vjetar porinuća,

da joj krila od sveg žara ne izgore

što je pao u njezina njedra.

Da ti srce časna Ljubav grije,

da ti nevinost je nadaleko slavna,

to su činjenice stare kao kamen

što ga moja duša rashladila nije

jer to krunica je moja davna

koja, kao ptica, traži ruku mojih plamen.

Kad zacijeli svaka rana,

to će biti radostan mi čas,

neću više u daljine putovati.

Voljela bih ovih dana

ponuditi sretan spas,

ptičicama jaka krila dati.

05.07.2021. 11:28

Gusjenica

Zahvaća me tmina

i po duši pliva

svečano tajanstvo.

Konačno svježina

i nebeska njiva,

ono dostojanstvo,

vrlo osebujno.

Ni po čemu isto

bilo s čime.

Kao grožđe rujno,

preslatko i čisto,

nosi moje ime.

Stihovi se roje

poput zujara u košnicama,

a bilo je tako vruće.

Sve ljetne boje

dorasle su ložnicama

kao ruže umiruće,

a duša se odaziva

jer dobro zna,

to pjesma je boema,

vrlo odraziva

sred svijeta čitava.

Nastat će poema.

Mecena joj Nebesa

i nema zapreke,

ni oklijevanja

za praznik plesa.

Lati joj meke.

Krhko umijeće pjevanja

poput gusjenice

u čahuri

od anđeoska mira.

I bliješte zjenice

u kasnoj uri

što rađa leptira.

Crne je boje,

krilo ga drži

i gasim svjetla.

Zbog pjesme moje

da se ne sprži

kraj noćnog vjetra.

07.07.2021. 01:27

Sumrak

U sumrak lelujaju sjene,

padaju magličaste pahulje,

zvijezda se nazire iskrenje.

Sumrak je miran kao ulje.

Promjena; dan više nije dan,

noći još nije nastala tama.

U mraku je čitav stan,

ali se čuje: nebo se slama.

To je bremenita nahrupila masa

oblačnog tamnog zraka;

pada kao glas iz duboka basa,

ali je sustiže svjetlosna traka

jer grad mora se spremati

za noćne uvjete, a ne trpi noć.

Meni je draže još dana nemati,

slušati sumrak i njegovu moć

jer tako neumitno najavljuje

ono što će se dogoditi.

I moju dušu tama preplavljuje

jer u tami će se opet poroditi.

Moram poći, dosta je snova,

došlo je vrijeme, stigao čas.

Neće me, neće zemlja ova,

traži me Ljubav poradi nas.

Još samo danas čekat ću tiho,

noćas u ponoć spremna sam ja;

neka me nosi noćni vihor,

neka se moja budućnost tka.

Utorak, 20.03.2018. 18:31

Miris tamjana

Nevidljiva ruka spušta se na me

poput omorine guste,

a dah povjetarca sjeda na rame.

Strašne su, lijepe minute puste

kad u samoći ćutiš oluju,

a nikoga nema u zaklonu tom

i nikakve uši ti srce ne čuju,

mada već slutiš veliki lom.

Netko na tebe misli ili te sanja,

možda te zove u molitvi svojoj

i, kao što srce se u vijeke klanja,

tako se zbori o brodici tvojoj.

Da toga nema, da se ne moli,

svijet bi pomračio čitavo tlo

ove zemaljske sreće i boli,

raslo bi, bujalo svako zlo

što nije od svetaca, niti od Boga

koji održava dobro po svuda,

ljepote svemirska kruga toga,

spašava djecu od smrti i bluda.

I ljudi se množe, i Crkva se širi

što je tim Duhom pronosi Bog

da tamjan uvijek i svugdje miri,

pali se molitvom puka svog.

I Riječ se susreće, i Pismo se čita,

Milost se blaguje Isusa Krista.

Netko za tebe moli i Boga pita

dok te oluja odnosi poput lista.

08.07.2021. 17:58

Jesenski valcer

Moji su ročkasi tako veličanstveni,
veliki od sjete, tmurnosti i tuge,
tako bogati i plodonosni, tajanstveni;
savršeni i bez one kišne duge

što se jesenima nikada ne prostire.
Grožđe i kupine, maline i kruške,
sve se pretvara u vino i podastire,
zemlja diše, predaje se objeručke. 

Tamo gdje se gubi jakost prevelika sunca,
gdje se počinje smrzavati i krv, i tlo,
i gdje svak bi malo topla vina ili bunca,
tamo moja jesen stiže neumoljivo.

Kada počinje sezona što prekida razne odmore,
kad se ljudi vraćaju ako imaju svoj stan,
i kad počinju sve škole, i kad zapjeni se more,
tada stiže novo doba, zanos romantičan.

Neodoljivo me podsjeća na vrijeme zima,
a zime me uvijek dovode do Božića,
a to što još netko bar za ljetom nostalgično klima,
bolje da se prži na darima vječnoga žića.
‎utorak, ‎12. ‎rujna ‎2017. 12:50:55

Zakon Božje volje

Život je prepun loših vijesti,

kataklizme se predviđaju,

ali svijet i dalje stoji.

Dobra vijest je da ćemo se sresti,

da se meni obećanja sviđaju

što ih Krist u meni roji.

Dobra vijest je onaj Sud

koji otkriva sve uzroke i jade

što su mnoge duše pokosili;

čuli su da čitav svijet je lud

i da svakoj duši maska spade

kojom su se hvalili i ponosili.

Takva vijest je simbol uskrsnuća

koje se događa svakog Božjeg dana

jer ga vječnost raskrinkava;

od njega nam raj i kazna vruća,

i osobnost koja nije svima znana,

tajni život, snovi i enklava.

Predaj dušu vječnosti već sada,

odmakni od sitnih briga

jer ne vidiš ono veće polje

gdje sva nesebičnost vlada

koja odrekla se mudrih knjiga,

prihvatila zakon Božje volje.

Hej ti, čovječe što veći si od svega,

podaj slavu Bogu što te stvori!

Tek u Kristu posta taj zemaljski vijek

što je od početka zaljubljen u Njega

jer Bog svakoj misli odgovori.

U sebi ćeš naći sveg života tijek.

09.07.2021. 23:26

Tijelo Boga

Biti posvetitelj vlastita života,

utaživati Edensku žeđ i čežnju

na izvoru svih vrutaka

koji obiluje bezbrojem raznih divota,

donosi sadašnjost vječnu i neizbježnu,

sastavljenu od svih trenutaka

što su ikada mogući, nepredvidivi,

nije mi, Kriste, ni sa čim usporedivo.

Daj, reci, pripovijedaj meni još

koliko ljubiš stvora što Ti se divi,

od čega se sastoji životno predivo

i zašto Ti ovaj svijet nije nikada loš

već uvijek je vrijedan Tvojega krvoprolića?

Primi me kao grešnicu svoju

što čuda Ti gleda i nema stiha

koji bi otkrio savršenstvo svih bića,

njihovu žeđ za jednu riječ Tvoju

koja je toliko jaka, a tako je tiha.

Jesmo li svi, tako bespomoćni i grubi,

plodovima Križa opunomoćeni

tražiti svjetlo, a nesvjesni tame,

određeni tako da svak Tebe ljubi

i da se nađe na najvišoj stijeni

pa da Te odbaci iz dna duše same?

O, Kriste, Spasitelju svih ljudi iz bijede,

nespretnih bića što srcem Te hoće

u bijelome svijetu što si ga sazdao,

zar sebe same tako teško slijede?

A u Tebi dišu sred svoje mlake suhoće,

i Tijelo imaju Tvoje što si ga razdao.

14.06.2020. 20:47

Primirje

Ne spominjući male nevažne trenutke,

šećemo ozbiljnošću pozvanih vitezova

na veliki ogled, pred značajne lutke

po kojima padaju pera sokolova.

Hodamo podalje, na pristojnom razmaku,

onako kako vitezovima i priliči,

spuštenih vezira, s kopljima u pomaku

prema zemlji što na nebo sliči.

Nestadoše protivnici, ali još smo na ogledu,

još nam je krvca uzavrela. Tek sada

kad je sve pri kraju, vidim u tvom pogledu,

predstoji najteža bitka i budi se nada.

Zatišje je. Sokolovi odlaze u suton,

jedno pero pa drugo s lutaka spada.

Doguravamo se, zamahujemo šutom

i perje leti uokolo. Koplje zemlju probada.

20.08.2013. 20:24

Ples radosti

Pokora je moja slaba i slatka,

kajanje je moje zemaljski zov

pepela i praha što se vitlaju

do visine jednog daha kratka

koji stiže pod moj nedostojni krov,

od kojega moje vene traju.

I da toga nije, gdje bih bila?

Duša odgovara mi neznanjem,

ali izvjesna je tu računica:

Gnijezdo bih na pijesku svila,

patila bih za spoznanjem

kao neugledna golubica.

Sveti Bože, sveti, jaki Bože,

budi moje pokajanje,

budi krik moj: „smiluj se meni”

gdje se kliktaji mi množe.

Moja Aleluja Tvoje odazvanje

od kojeg se duša pjeni.

Želim čuti što bi bilo

da se srce malo bolje kaje,

i da se ponizi malo jače.

Da li bi se sjajno obraćenje zbilo

što ga božanske Ti grudi gaje,

da l' bih okrenula dušu koja plače?

Ne bi sve to izdržalo srce tvoje,

i to ne bi bila ti pod ovim krovom

jer si poput lišća slaba

što se čvrsto drži grane svoje,

što me slavi pjesmom novom,

časti, hvali, molitvice škraba,

žedna poput pustinjskoga cvijeta

s onim bodljama što strše

na sve strane i nektara prose

sve do kraja zlatnog ljeta

gdje ti moždane se krše

i gdje bure kajanje odnose

da bi stigla radosti okusiti,

ti, žedna, suha zemljo moja,

sine kojega dozivao sam dahom.

Uskoro će lišće se istrusiti

što promijenilo je već stotine boja,

obasuti te svojim zlatnim prahom.

10.07.2021. 01:38

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Nebeski svijet

Ti imaš glas pustinje,

vjetrova, oluja i povjetaraca,

sluha si tankoćutna.

Tvoj glas ori se kao inje

kada se jutrom domogne talaca,

buđenja mekoputna.

Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste

i nosiš srce ljubomorne srži

kada pokušam malo zalutati.

I sredstvo posebne vrste

što me nada mnom visoko drži

kad u životu pokušam stati.

Ti moj smisao poznaješ puno bolje

nego što ja poznam si flotu

što se bez ikakve sile bori.

Tvoja je želja slabija od moje volje

kada potražim istinsku ljepotu.

Tvoja me riječ tada ukori.

Tebe poznajem tako malo

i ono sve što znam,

nije mi dovoljno za nebeski svijet.

Tvoje srce je meni toliko dalo

da život moj nikada nije sam

i neće ni biti kad odem na let.

07.07.2020. 22:03

Dašak istine

Poziv Tvoj ne odaje se uvijek jasno,

ponekad ne želim čuti istiniti sklad;

nemam hrabrosti za čuđenje krasno

jer propadam u zemaljski jad.

Izvan moje ljudske naravi od blata

stoji onaj čisti i logičan red

i početak svakog obrambenog rata.

Protiv zloduha je jači vječnosti slijed.

Često mislim da već ludim jer Te slijedim

kao slijepi stvor što kroči smjelo oko jame,

a tek tada mi pokažeš da Ti neizmjerno vrijedim,

da me čekaš u toj vjeri koja izlazi iz tame.

Sve što mome srcu tako teško pada

prihvaćam zahvalnošću poraženog roba

kojega odbaciš u divljinu izvan grada,

a tek tada vidim da si me izbavio iz groba.

Velika je hrabrost potrebna za vjeru

jer si često neopipljiv, jer si samo blagi sjet

u tom Duhu što ga ne daješ na mjeru.

Samo dašak istine me čuva za taj let,

malo prikupljenog razuma od naklonosti

što je gajim da bih ljubav Tvoju takla,

spasonosno povjerenje u toj sklonosti

koja neumoljivo me gura smjerom pakla.

Toga dana kad si odlazio daleko do zvijezda,

samo ljubav me je čuvala od beznađa i očaja,

ljubav duše koja nije znala ima li tu gnijezda,

u tom Duhu koji izvjesno me vodi putem raja.

Tada spoznala sam tajnu Uskrsnuća

kada svaka duša se presvlači;

Tvoja ljubav zauzima mjesto grijeha umiruća

i u Tebi, Kriste, nađem oslonac najjači.

11.07.2021. 04:31

Životni let

Sada slobodna je duša ptice, 
duša umorna i grešna
dok se nad njom lome letjelice
kao eskadrila sasvim neuspješna

u svim svojim pohodima.
Slobodna je i sve više sveta,
što je bliže ropskim obodima
gdje se probija iz svijeta

kao da će brzo izići iz zvučnog zida,
kao da će svjetlo polomiti,
stići tamo gdje se molitvom poskida
svaka brana što se teži okomiti

protiv takvih letova slobode.
Najteže je krilima lepetati,
ali ta ju krila prema nebu vode
gdje joj ne mogu ni anđeli zasmetati.

Rumeni se oblaci na istoku noći
otvaraju stazi, bjelkastoj od svih svanuća
što ih morala je ista duša proći,
ogrnuta plaštem velikih ganuća

koji sada tako lako spada s njenih krila,
kao pahulje bez vode, pahulje kisika
za kojim je tragala i uvijek žedna bila,
gotova preuzeti na leđa mnoštvo raznih rizika.

Sve to sada, sav taj put se gubi iza nje,
ne terete je ni sjećanja, samo draga uspomena
što je kljunom svojim nosi poput grančice,
bogata od plodnih uroda, poput zlatna omena.

Samo ona svjesna je svih veza
što ih s Bogom ima i s kojima plovi
iako svi znaju tihi šapat breza,
iako su svakom teški svi ti okovi,

samo ona zna i njezin Bog
šifre toga puta i ustrajnog leta.
Jedini je On joj bio na strmini vrha tog,
samo Njemu poznata je njena meta.
‎ponedjeljak, ‎9. ‎listopada ‎2017.  06:57:47 

Molitva nevjeste

Kako su lijepe riječi Tvoje,

kako su slatke mi Tvoje prijetnje,

kako su meke Ti misli i sud!

Kako se utješne mjere Ti broje,

a prepreke moje nisu Ti smetnje

jer stradava zlo, i krađa, i blud.

Namisli Tvoga srca, moj Oče,

brazde su plodne moga žića,

Tebi se predajem, Ti si mi uzdanica.

U meni se rađaju svete Ti Ploče,

Ti si u svakom komadiću moga bića,

u meni treperi svjetlo Ti Danice.

Ljubav je moja iz Tvojih usta

kao bezbrižan cvijet usred polja

što ga okružuju nebeske vode

iz kojih mi pritječe radost gusta;

oduševljenje je moje Tvoja volja

koja je središte moje slobode.

Za života moga Ti si me ljubio,

Ti si nacrtao moju intimnu povijest,

sve tajne si moje u meni zapečatio.

Sve si mi grijehe mahom odrubio,

otvorio vrata za Radosnu vijest.

Za moju dušu mirno si patio.

U srcu mome je Uskrsnuće

što je tu procvalo nedavno tek

jer sporo se budi u mojoj svijesti.

Zakon Tvog srca u duši mi utonuće;

sladak je, sladak Tvoj pravorijek

što si ga želio u moj život uplesti.

Ja ne posjedujem sebe, a Ti me znaš

i hoćeš da spoznam tu svoju dušu,

da je imaš za sebe, za nebeske pašnjake.

I samo to piće za srce mi daš,

i samo me bacaš u pustinjsku sušu

sve dok ne primim sve Tvoje znake.

Ti me opremaš kao nevjestu mladu,

daješ mi prstenje, baršun i med,

nudiš mi sasvim novo i ukusno piće;

i hrabrost, i snagu da spoznam baladu

čijim notama samo Ti poznaješ slijed

na stražama noćnim kad ljubav sviće.

24.03.2020. 20:29

Zrno vjere

Provalit će kroza me Tvoj glas,
zar da primim ljubav Tvoju davajući
ili da l' da i u zlome gledam spas?
Svaki govor Ti spasavajući,

o, kada si odredio taj dan
svjetlosti i tame u harmoniji?
Istovremeno je život slan
dok je neukusan u agoniji.

Istovremeno je preplitanje;
noć i svjetlo, dan i tama,
jasna potraga i skitanje,
vika puka i samoća sama.

Bilo kako, Ti si uvijek tu,
uvijek isti, Isuse, Otkupitelju
koji me dovede i dobru i zlu;
Kad ćeš doći, Učitelju?

Znam da tražiš postojanost vjere,
onog zrna odluke u slaboj volji
kada srce moje riječ Ti bere
i kad ne znam što je izbor bolji.

Napasti raznolike su, sveprisutne
poput Tvoga mača i nemira,
a ja samo promatram te vode mutne
gdje se pogodan ne bira

jer je samo onaj sjajan 
koji postojano sjeća se svoga zrna
i ostaje u vjeri trajan;
odluka za odlukom, ruža podno trna.
‎02. ‎prosinca ‎2018. 16:25:46

Isus pada pod križem

Prilaziš mi u obličju ljudskom,

sasvim kao ja, kao netko moj.

Zavjet naš nije u registru sudskom

i mi nismo neki određeni broj;

bezbrojna su naša poklecanja,

i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha

kao što su mnoga drvu reckanja:

kada god mi blagujemo Kruha,

kada god se sve poklope naše riječi,

kada svjetlost sva rastjera neki mrak.

Moj Te pogled nikada ne spriječi,

moja suza nikad ne obuzme zrak,

ona pada nekamo u Tvoje visine.

Ti ne plačeš, nemaš vremena za to

sve dok ova zemlja mi ne mine.

Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,

samim time što si ljubio božanski,

a ne nekim oružjem il' moći.

Sam se prevario zmaj poganski,

nije znao da će skončat' prije noći.

Kažu tri puta si poljubio kamenje,

ponavljaju padove Ti radi njina značaja

jer je kamen srca ljudskog znamenje;

dokazivao si stvarnost svoga odražaja,

da si Čovjek sav, u punom značenju.

Ti si stvorio tu sliku svoga žića,

ostavio trag božanstva na tom stijenju,

sliku Križa kao svoga sveta Lica.

Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,

tad utipkam Križ Tvoj u memoriju

pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim

jer mi ne činimo ceremoniju.

Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,

slična Tebi kao što Ti moj si Pralik

kada klecaš pod tim udarcima bijesa;

kada padnem, ja tom kamenju sam nalik.

23. ožujka 2019. 21:10:36

Mati svetih

Čekat ću te, jeseni silovita,

pokraj Djeve, Majke što me vodi

da ti nađem te vjetrove duha,

da se nađem podučena, sita

njenih zagovora kojima me rodi

da bih ojačala s česticama Kruha,

Sina velikoga što je sišao da služi.

Mene dozvao je iz divljina

da joj priđem u svim nevoljama smjerno,

da prepoznam Krista koji me zaduži

darovima nebeskih daljina,

darove da nosim s ljubavlju i vjerno.

Bijah tako ponosna i svoja,

makar nesreće su popadale mi na prag;

mišljah sad ću otići zauvijek.

Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,

dovede me na Tvoj sveti trag

da se prignem, da izmolim lijek.

Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,

častiti je od ganuća i od hvale

jer Te daje u svem izobilju

kojim njeguje me da bih više dati,

da bi želje moje sve postale male,

neznatne u mojem žilju

kako bih se napunila Milosti više.

Bijah velika i gorda onih dana,

a sada se sakrivam od krimena

jer mi sveti govore najtiše

pa da čujem jauk Tvojih rana

i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.

12.07.2021. 20:44

Prljavo srce

Dani kada nema duha za to slovo,

noći kada nema brige za taj svijet

koji kao mlada ptica srlja,

to su pogrešne praznine, to je ovo:

preživljavanje i slaba krila za taj let

koji čuva srce da se ne uprlja.

Prašina se taloži samo kao sjena,

kao pogreška u dojmovima okoline.

Duša tada samo ponire u Riječ

od koje se stvara obrambena mrena;

katkada su sveta djela zalog takve tmine

jer mi duša odavno ne pije samo mliječ.

Trčim dverima Ti, Kriste, a ne stižem,

tako izazovne su na putu prepreke

što se kao iznenadna guba rode.

Često letim, uspinjem se ili gmižem

kroza svjetlo ili pune mulja rijeke

po tim tragovima koji k Tebi vode.

Naći ćeš me kao nespremnu sred svega,

kao kradljivca sred noćne krađe,

kao kamen što je u dubine pao;

naći ćeš me točno ispod stijega

što ga nose jarboli mi lađe,

na tom križu što si mi ga dao. 

09.09.2020. 03:38

Bijele duše

Nikad neće skinuti uskrsnicu bijelu

ona duša što se Krvlju pere,

što se Kristom hrani u visini.

Samo jednom dobila je tu haljinu cijelu,

otada je čuva da je ne podere,

da ne smakne pogled ka pličini.

Bijela duša, milosrđa Gospodnjega puna,

napunjena neograničeno Bogom,

poput ovčice preskače rastvoreno tlo

jer nebeski pletena je njena vuna

rukama od stare majke, pokrivena togom,

načinjenom s Duhom Svetim da je ne bi zlo.

Kataklizme, vijavice, sve je ispalo kontekstu,

bijesni psi i ludi jarci, napredne ideje,

al' se kuća gradi još od pamtivijeka.

Duša duši baština je na istome mjestu,

gdje je Stijena što potopila je i Pompeje,

i taj Babel što ga Sud božanski čeka.

Judo, Judo! Prva tvoja riječ je bila laž,

sve dok nije Kralj od Riječi nebo otvorio

i za tebe, i za bijele duše i tradiciju

koja traži Bogu, Kristu biti paž.

Nikome se lažac nikad nije dodvorio

u toj kući na toj Stijeni gdje se duše bijele siju.

08.04.2021. 19:38

Anđeli na straži

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

Jednom kada me k sebi uze,

više se neću od Tebe odijeliti

jer dlanovi naši skupa su srasli,

zajedno nosimo i smijeh, i suze.

Moji će grimizni grijesi uz Tebe pobijeliti

jer moje srce i Ti ste zajedno srasli.

Ti si se udostojao zvati mene

da Ti se priljubim kao Tvoja loza,

da me zasadiš u svoj vinograd

još davno kada mi ruke bijahu snene,

kada je vladao užas i groza,

kada je ogroman bio moj pad.

Ti se objavi u mome znanju,

Ti dade mi srce, živo i mlado,

i kao na novi život me rodi;

Ti me sastavi u svome imanju

gdje sada plodim vedro i rado

jer ljubav me Tvoja svu oslobodi,

Istino vječna za kojom žuđah.

Ti si usadio čežnju mi jaku

tamo gdje bijahu samo nered i lom,

gdje mene je tražila zloba tuđa,

gdje svi su mi nudili nagodbu mlaku

sve dok mi ne dade potpuni slom

kako bih vidjela od čega postojim,

u čemu živim i zašto sam tu.

Tako je sada slasno Ti piće

kojime, Kriste, se blaženo pojim!

Uzmi me k sebi, uzmi me svu

jer Ti si oduvijek bio moje biće.

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

12.03.2020. 05:24

Desni razbojnik

Vjerujem Ti da si Boj moj

i Gospodar si nad svim gospodstvima

što su podigla Ti križ Tvoj,

da Gospodin slave si nad svima.

Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,

da iz Tebe kraljevstvo Ti raste

kojim nudiš zločincima novi vijek

i da tamo anđeli Te neprekidno časte.

Znam da ovaj život nije pravedan i pravi

jer ja razbojnik sam protiv volje svoje

sve dok smrt se iznenada ne pojavi

kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.

Priznajem da griješio sam na tom svijetu,

makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,

nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,

ali nosio sam samo dušu okorjelu.

Na tom Križu neki odlaze ka raju

dok se drugi sablažnjavaju i groze,

nikad se ne straše, ne pokaju,

ne znaju da život bolji biti može.

Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,

sada milosrđe Tvoje svima sudi.

Smiluj nam se jer obuzima nas tama;

Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,

Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.

Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha

jer ja nemam takve moći vruće,

nemam snage usred zločina i grijeha;

spasi mene, moju dušu Ti ponesi

kada ovaj križ i smrt me skrše

i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi

kada ove muke se dovrše.

20. ožujka 2019. 04:59:49

Isus u Getsemanskom vrtu

Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,

već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.

Evo, progonitelji već za mnom kroče.

Molim Te samo da svi budemo jedno.

U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;

samo mi kožom probijaju krvave vene.

Neki spavaju sada kad propast im slutim

jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,

hoće da napadnem i da se borim

kako bi on anđeo svjetlosti postao

jer ako se ja u milosti umorim,

on bi pobjednik jedini ostao.

Daj mi snage, Anđele nad anđelima,

da ne smaknem niti jednu travku

jer strašna mi tjeskoba vlada djelima

i lako bih sada svladao udavku.

Neka. Neka teče molitva čeonom porom,

nek se isprazni strah od Kalvarije.

Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,

nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije. 

08.03.2015

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53

Vruća zemlja

Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,

one teško se probijaju u svijesti

što je tako prizemna u tjelesnoj težini,

mada duša poput vruće zemlje hlapi,

kao da će buknuti ili se istresti,

sve na ovoj stojećoj žežini.

Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru

uskiptjela znanja Pisma koje vrije;

Ti mi otkri svoje Duše žar

što raspiri utrnulu ljubav, vjeru

i svu nadu što se dugo krije

gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.

Nakon uspavanog dugog dana

što ga mjerim u dekadama,

evo sada otkrivenja krasnih

dok sazrijeva nada razuzdana

što je krotim još od Adama.

Eto meni Tvojih znaka jasnih.

Strahovi me vežu da ja neću proći

kroz ušice igle poput kakva bogataša,

nerazumna ovisnika svojoj veličini,

nego ova nada da će meni glave doći.

Srce moje Majci rodnoj sve iznaša

da ne ostaviš me toj pličini.

Opet Anđela Ti tražim Tvoga

koji zna za mene po tom kroku

kojim obilazim da dosadim.

Neka spusti na me Duha utješnoga,

da mi jakosti u skorom roku

da se Tebi klanjam, da se iznenadim.

13.07.2021. 19:42

Gospodar noćne smjene

Sporo valjaju se oblaci od juga,

teška pritišće sparina, omara i žega;

povjetarca nema, negdje sada stoji

kao da će poći ako pojavi se duga,

nakon kiše ili pljuska, poslije svega

što se jutros kao loše vrijeme broji.

Plamen one noćne svijeće dočekao zoru,

anđeo me čuvar sred nesvijesti trome

budio uz Duha stihom voljenim i starim

da usidrim lađe na tom olujnome moru

gdje se snovima već tako lako slome

kao da ja, uspavana, ni za što ne marim.

Hvala, Gospodaru mora, sunca i te kiše

koja strpljivo se čeka i bez puna daha;

hvala Tebi, Bože noćne smjene

i tog dana koji lađe moje njiše.

Kad si snovima mi zapjevao, ustadoh bez straha

da dočekam blagoslove te zemaljske mijene

jer si, kao prvo, moj Gospodin, Kriste.

Znam da znat ću zašto pjevali su snovi,

znam da već sam zakasnila,

da mi molitvene ruke možda nisu čiste

što ih uzdižu mi usporeni retci ovi

da bih dar od Duha zadobila.

Hvala, Gospodaru moje duše koja sanja

i koja se pjevajući već na javu budi;

želim primiti od Tebe križ u malenosti,

mada ne znam kakva li imanja

stekne srce što od ljubavi sad ludi,

Tebi pjeva da Te slavi sve do vječnosti.

14.07.2021. 06:07

Vjerski život

Hodaš li po uzburkanom moru,

najmanja te sumnja baca u te vale,

a ti vapiš probuditi Uskrsnu zoru,

ruke što su tebi vječni život dale

da te spase, da te uzmu u naručje svoje.

Snažna koncentracija mesa tvoga, tvoje krvi,

koja prati Kristu sve molitve tvoje,

vrlo brzo svaku sumnju smrvi,

ali živi Bog je ono što te nosi,

što te drži kao pramac jedrenjaka

da te more ne oskvrne, da te ne pokosi

i ne može ti ništa ta oluja svaka.

To ti more sebičnost je teška

koja vlada kao zloduh svijeta

koji tvrdi da je nesebičnost greška,

da je ljubav samo riječ poeta.

Tvoje stope preko mržnje lete

da se ne umore, ne dodiruju ni kap,

ne znaju o smrti, kao neko dijete,

dok se ona pretvara u prazan hlap.

14.07.2021. 18:58

Znak za raj

Ovo isto nebo rumenoga mjeseca

u modrini svojoj uskoro će sjati

kao da se duša moja više ne sjeća

da se krug zemaljski uvijek vrati,

da se budućega dana sprema

donositi svoje plodove i sjaj.

Druga zemlja, drugo nebo sad ne drijema,

ova duša dobro zna da to je znak za raj,

da ta radost nepovrata tinja

jer se isto nikada ne vraća;

drukčiji je svaki val od mora sinja,

drukčije je tlo zemaljsko medna saća.

Drukčiji je svaki dan, svaka ptica,

svaka pjesma, svaki stih i nota.

Svaki susret gledanje je Božjeg lica,

svako gledanje je buđenje života.

Ljudsko srce nikad nije isto,

raspara se svakog časa

jer u sebi nosi Nebo čisto

da za vječnu sreću stasa.

31.07.2020. 02:14

Ne boj se za našu ljubav

Vjerojatno neću prestat moliti

kad u podne zatvore se sjene,

ovo srce opet ću ogoliti

kad se spuste tragovi od mrene.

Možda neću stati zazivima

ako jutro odjednom zakasni,

služiti se raznim nazivima

kada pozove me Bog moj krasni.

Sigurno će čekati me strah

da me silom zaskoči, odvede,

da ukrade božanski mi dah

kad me poput anđela urede.

Izvjesno će neki stih mi pasti

što ću zanemariti ga trenom,

predati ga putujućoj lasti

da te nađe tom brzinom njenom.

Kad mi naglo okovi popuste

i kad me svježina svu omami,

kad me svom lakoćom spuste,

svijetlit ću u gustoj tami

kao davno izgubljeni raj,

obasjana glasom Krista koji zove.

Ne boj se za našu ljubav, znaj,

nama počinju tad pjesme nove.

15.07.2021. 15:17

Ako sada umirem

Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49

Uzvanica

Održavam taj plamičak rujni,

zaklonjen je šibljem grubim,

kamenjem od razvalina;

oko njega divlja vjetar bujni,

a ja gledam da izdubim

jači zaklon među otpalima.

Slika ljubavi je duše moje

takav tinjajući žar dubine,

istinska su sreća moje kosti.

Izvana se razne muke roje,

poremećene sudbine

što postoji odanosti

pa se mnoge bitke biju

za to malo moje dobre volje.

Sve mi činiš, Bože moj,

Tvoja obećanja moje lice miju

i moj duh i ruke postaju sve bolje

jer taj život mojih lađa sav je Tvoj.

Duša ne zna puno, srce to se mijenja

kao list na vjetru i na vodi,

a Ti nosiš me pod plaštem vjeđe

preko visokoga stijenja

da se sasvim novi život rodi,

a ja gubim bitke sve to rjeđe.

Za bijeg nisam, milosrdni Pobjedniče,

jer bez borbe niti kušnji nema,

a bez njih sam drvo suho.

Život sreće, Kriste, za Tebe mi kliče

jer ta Tvoja ljubav radosno priprema

sasvim novo svadbeno mi ruho.

15.07.2021. 23:08

.